Konj lipicanac što ga je predsjednik slovenske vlade Borut Pahor u srijedu darovao libijskom vođi Muameru Gadafiju tijekom posjeta toj državi vrijedi između tri i pet tisuća eura, što je u Sloveniji izazvalo dileme o primjerenosti državničkih darova u odnosu na socijalne prilike u zemlji
Konj darovan Gadafiju vrijedi znatno više od iznosa predviđenog pravilnikom po kojemu su protokolarni darovi ograničeni iznosom prosječne bruto plaće u Sloveniji, objavili su u četvrtak slovenski mediji.
Konja lipicanca s imenom Napolitano Pahor je darovao šefu libijske države a zauzvrat dobio dvije deve, koje će vjerojatno biti ustpljene ljubljanskom zoološkom vrtu, navode mediji.
Kako u četvrtak upozorava ljubljanski dnevni list Dnevnik, u ergeli Lipica vrijednost darovanog ždrijepca procjenjuje se na iznos od tri do pet tisuća eura. To je znatno više od 1.415 eura koliko je propisano državnim protokolom. Prema pravilniku, stranim se državnicima ne smiju davati darovi viši od iznosa prosječne bruto plaće u Sloveniji koja po podacima iz zadnjeg broja službenih novina iznosi upravo 1.415 eura.
Od Slovenije su konje lipicance dobili i drugi strani državnici i istaknute osobe, poput enegleske kraljice i moskovskog gradonačelnika, no bila je riječ o "simboličnim" darovima jer su oni zapravo postali "pokrovitelji" točno određenog konja u Lipici, dok je Gadafiju lipicanac stvarno darovan. Iako se Napolitano još uvijek nalazi u Lipici "Gadafi ga može odvesti kad god zaželi", a nakon toga iz Libije će stići i dvije deve, piše Dnevnik.
Širokogrudnost predsjednika slovenske vlade već je izazvala zajedljive komentare u vrijeme pojačane socijalne osjetljivosti zbog gospodarske krize.
Novinar Vojko Flegar se aktualnim povodom upustio i u analizu normi u slovenskoj politici.
Slovenskim je političarima, tumači Flegar, sasvim normalno odmah izdati diplomatski agreman "kontroverznom" novom ruskom veleposlaniku koji je navodno kriv za dugogodišnje kršenje ljudskih prava u Čečeniji, gdje je bio predstavnik moskovskih vlasti. Isto im je tako normalno odlaziti u "prijateljske posjete" Kazastanu i Azerbejdžanu (što je aluzija na posjete predsjednika Tuerka tim državama) i pozivati u prijateljski posjet Gadafija. S Hrvatskom je, kako ironično pojašnjava, drukčije "jer Hrvatska nema plina".
"Prema Hrvatima se ne osjećamo malima i držimo da imamo velikog i jakog brata (Europsku uniju), što nikad ne zaboravljamo istaknuti", tvrdi Flegar.
U komunikaciji Slovenije s izvaneuropskim zemljama s prirodnim bogatstvima ili velikim tržištem prevladava logika da se zbog koristi može biti politički nenačelan, no u odnosima s Hrvatskom nema takve logike, tvrdi Flegar, nekadašnji novinar Dela.
On reakcije prema Hrvatskoj u slovenskoj politici vidi kao automatiziran odaziv "psa na baterijski pogon" pri čemu se, kako dodaje, ne vodi ni računa o ekonomskoj logici jer se zbog politike i loših odnosa gube poslovi u susjedstvu.
