Mađarska se priprema za jedan od najosjetljivijih poteza u suočavanju s komunističkom prošlošću. Vlada Pétera Magyara u srijedu, 4. studenoga, javnosti će učiniti dostupnima imena između 50.000 i 60.000 osoba koje se spominju u dosjeima nekadašnjih državnih sigurnosnih službi, navodi The Guardian.

Od 1945. do 1989. komunistički režim u Mađarskoj oslanjao se na široku mrežu doušnika kako bi nadzirao stanovništvo i suzbijao političko protivljenje. Neki su na suradnju bili prisiljeni ucjenama i prijetnjama, dok su drugi pristajali zbog osobnih koristi ili povlastica.

Desetljećima su njihovi dosjei bili skriveni u podrumima Povijesnog arhiva državnih sigurnosnih službi u Budimpešti, a pristup je uglavnom bio ograničen na istraživače i članove obitelji žrtava.

Deseci tisuća imena izlaze u javnost

Otvaranje dosjea bilo je jedno od predizbornih obećanja Pétera Magyara, koji je u travnju okončao dugogodišnju vladavinu Viktora Orbána.

Njegova vlada u rujnu je donijela zakon kojim je omogućena objava dokumenata, a prema anketama taj potez podržava više od dvije trećine Mađara. Prvotno je objava bila planirana za obljetnicu protusovjetskog ustanka 1956. godine, ali je odgođena za 4. studenoga.

'Demokratsko društvo ima pravo poznavati svoju prošlost', poručio je ministar društvenih odnosa i kulture Zoltán Tarr.

Dokumenti će biti dostupni putem internetske baze podataka koja će omogućiti pretraživanje imena. Povjesničari procjenjuju da je oko deset posto osoba navedenih u dosjeima još živo.

Doušnici su bili i članovi obitelji

Objava dokumenata mogla bi izazvati bolna otkrića u brojnim mađarskim obiteljima. Miklós Kiss, preživjeli zatočenik komunističkog radnog logora i predsjednik udruge žrtava, smatra da su dosjei trebali biti otvoreni mnogo ranije.

'Ljudi će saznati da je izdajnika bilo u svakoj obitelji, svakom susjedstvu i svakoj ulici', rekao je. No upozorio je i na pitanje što društvo danas može učiniti s takvim saznanjima.

Povjesničar István Papp podržava otvaranje arhiva, ali ističe da mnogi ljudi prvi put mogu otkriti neugodne detalje o vlastitim roditeljima, bakama, djedovima ili drugim članovima obitelji.

Neki su špijunirali pod prisilom

Stručnjaci upozoravaju da objava imena ne znači nužno da su svi doušnici dobrovoljno surađivali s režimom. Dio njih bio je izložen ucjenama, prijetnjama i pritiscima na članove obitelji.

Novinar i anglikanski svećenik Alexander Faludy ispričao je Guardianu da je prije gotovo dva desetljeća pregledavao dosjee svoje obitelji. Posebno ga je pogodilo otkriće da je žena koja se sprijateljila s njegovom bakom dok je umirala od raka zapravo o njoj izvještavala mađarsku tajnu službu. No nakon što je pročitao dokumente o samoj doušnici, uključujući podatke o njezinim starijim roditeljima koji su živjeli u Mađarskoj, njegova ljutnja pretvorila se u suosjećanje.

Shvatio je da su ljudi koji su ostali živjeti pod komunističkim režimom često bili izloženi pritiscima koje je teško razumjeti iz današnje perspektive.

Dio dokumenata uništen je prije pada komunizma

Arhivska građa toliko je opsežna da bi dokumenti, kada bi se poredali jedan do drugoga, činili niz dug gotovo pet kilometara. Ipak, riječ je o manjoj zbirci od onih koje su sačuvane u nekim drugim bivšim komunističkim državama.

Velik dio mađarskih dokumenata uništen je tijekom ustanka 1956. godine, dok su drugi nestali tijekom političke tranzicije 1989. Zbog toga mnogi dosjei nisu potpuni.

Od približno 60.000 osoba koje se spominju u arhivima, detaljnija dokumentacija postoji za njih oko 9000. Ti će dosjei biti objavljeni u veljači, nakon uklanjanja osjetljivih osobnih podataka i informacija o žrtvama, u skladu sa zakonima o zaštiti privatnosti.

Otvaranje arhiva moglo bi izazvati nove političke potrese

Identiteti bivših doušnika desetljećima su jedna od najosjetljivijih tema u Mađarskoj. Od početka 2000-ih objavljeno je nekoliko neslužbenih popisa na kojima su se našla imena političara, umjetnika i drugih javnih osoba. Mnogi su odbacivali optužbe, no sama objava imena u pojedinim je slučajevima izazivala političke krize.

Povjesničari upozoravaju da bi novo otvaranje dosjea trebalo poslužiti razumijevanju prošlosti, a ne javnom prokazivanju ljudi bez poznavanja okolnosti njihove suradnje s režimom.

Mađarska će se tako pridružiti državama koje su već otvorile slične arhive. Istočna Njemačka omogućila je pristup dosjeima Stasija 1992., Češka 2003., a Latvija 2018. godine.