Arheolozi iz Turske, Ujedinjenog Kraljevstva i drugih zemalja trenutačno provode intenzivna istraživanja u jugoistočnoj Turskoj te su do sada otkrili 20 dosad nepoznatih prapovijesnih nalazišta, piše Independent.

Prema trenutnim podacima, ova iznimna civilizacija stara je oko 11.500 godina i vjerojatno je prva na svijetu razvila monumentalnu arhitekturu, sofisticiranu skulpturu i naprednu tehnologiju obrade kamena. U tijeku su istraživanja koja imaju dalekosežno međunarodno značenje.

Također se pretpostavlja da je to bila i prva ljudska kultura koja je izgradila veća naselja – rane urbane zajednice koje su brojile do tisuću stanovnika.

Do danas je pronađeno oko 30 naselja, a arheolozi predviđaju da će ih otkriti još barem toliko. Posjetitelji danas mogu obići nekoliko arheoloških lokaliteta otvorenih za javnost – uključujući Karahantepe i Göbeklitepe te između lipnja i studenog Sayburç, Çakmaktepe, Sefertepe i druge lokacije. Dodatno, tu je i izvanredan muzej u gradu Şanlıurfi, u kojem su izloženi skulpture i drugi spektakularni artefakti s ovih i drugih nalazišta drevne civilizacije.

Iako su neka nalazišta, poput Göbeklitepea, bila iskopavana još 1990-ih, tek su nedavne analize pokazale da se radi o velikoj, ranije nepoznatoj civilizaciji koja se prostirala na više od 5000 kvadratnih kilometara.

Kultura gotovo pet puta starija od antičke Grčke

Ova kultura starija je više od dva puta od starog Egipta i Stonehengea, a gotovo pet puta od antičke Grčke. Civilizacija koja se sada postupno razotkriva čini se da je prva razvila složene građevinske strukture – uključujući podzemne kupolaste prostorije isklesane u stijenama (vjerojatno sa stropovima ojačanim gredama) te velike ritualne dvorane širine do 20 metara, s masivnim krovovima izrađenima od drva, trske i blata, oslonjene na ukrašene kamene stupove visine do 5,5 metara, od kojih su neki težili preko 20 tona. Ti su stupovi vjerojatno simbolizirali divovske pretke ili božanstva.

Iskapanja su također pokazala da su graditelji ovih prvih sofisticiranih građevina bili i iznimno plodni kipari. U posljednje dvije godine otkrivene su kolosalne skulpture, uključujući 2,45 metara visok kip koji najvjerojatnije prikazuje štovanog ili čak zastrašujućeg pretka.

Među drugim izvanrednim prikazima nalaze se reljefi i kipovi leoparda, zmija, krokodilu sličnih stvorenja, divljih svinja, goveda, lešinara, ptica, žaba, škorpiona, pa čak i ljudi preobraženih ili maskiranih u te moćne životinje. Vjerojatno je svrha tih prikaza bila duhovno povezivanje ljudi s moćima životinja – možda kroz totemska vjerovanja o podrijetlu.

Mnoge druge skulpture prikazuju ljudske glave, a pojedine prostorije u nekim naseljima bile su ispunjene desecima pravih ljudskih lubanja, što upućuje na postojanje rituala vezanih uz štovanje predaka ili čak na praksu lova na glave, iako je ta mogućnost manje vjerojatna.

Kult plodnosti

Kultura Taş Tepeler (što u prijevodu znači 'kameni humci') također je imala izražen kult plodnosti. Na više nalazišta pronađene su velike skulpture koje prikazuju muškarce kako drže svoje spolovilo, a jedna od njih i muškarca u obliku polukostura, što sugerira vjerovanje da predak ima važnu ulogu u poticanju plodnosti potomaka – ili možda u kontekstu radikalnog ritualnog odricanja i posta.

Otkrivena je i skulptura žene s raširenim nogama i izduženim spolnim organima, što dodatno potvrđuje važnost plodnosti u njihovom vjerovanju.

Artefakti s nalazišta sugeriraju da je ova civilizacija bila ne samo arhitektonski i umjetnički izuzetno napredna, već i društveno složena. Neki predmeti ukrašeni su simbolima za koje stručnjaci vjeruju da bi mogli predstavljati vrlo rani oblik ideografskog pisma.

Zato bi ova iskopavanja mogla biti ključna za razumijevanje nastanka ljudske civilizacije.

Kultura jugoistočne Turske iz kamenog doba izdvaja se zbog tri činjenice:

1. Najstarija je složena društvena kultura dosad otkrivena.
2. Prvi je poznati primjer monumentalne arhitekture i velikih naselja u ljudskoj povijesti.
3. Pokazuje koliko su takve kulture bile krhke jer je, unatoč trajanju od oko 1500 godina, potpuno nestala, ne ostavivši iza sebe gotovo nikakve tragove sve do nedavnih otkrića.

Taş Tepeler je primjer tzv. slijepih ulica civilizacije – naprednih kultura koje su se pojavile tisućama godina prije onih u ostatku svijeta, ali nisu ostavile izravne nasljednike niti se replicirale u regiji u sljedećim tisućljećima. Iako su njihovi potomci nastavili živjeti, njihova kompleksna društva i kulturne prakse jednostavno su nestali.

Impresivna civilizacija

Takvih primjera je malo, a ova izgubljena civilizacija u jugoistočnoj Turskoj zasigurno je najimpresivnija – i najstarija – među njima. Slične kulture pojavljivale su se i nestajale diljem svijeta: u Sjevernoj Americi i istočnoj Africi prije oko 4400 godina te u zapadnoj Europi prije oko 7000 godina.

U najranijem poznatom slučaju – onom koji se trenutačno istražuje – monumentalna arhitektura nije se pojavila nigdje u svijetu sve do otprilike 3500 godina kasnije, kada su prve urbane zajednice i složene građevine nastale na području južnog Iraka.

Iako je civilizacija jugoistočne Turske iz kamenog doba propala prije oko 10.000 godina, trajala je oko 1500 godina i većinu tog vremena bila je iznimno stabilna.

Njeni su stanovnici možda živjeli u pravom Edenskom vrtu – s obiljem hrane, stabilnosti i društvenog sklada. Prema najnovijim otkrićima, hranili su se jelenima, divljim svinjama, gazelama, konjima, govedima, divljim ovcama, zečevima i kozama.

Živjeli su u dobro izgrađenim kućama u pažljivo planiranim naseljima, a njihovo društvo izgledalo je miroljubivo i organizirano.

Iako nisu poznavali ni metal ni keramiku, izrađivali su gotovo sve što su trebali od kamena, kosti, drva, kože, trske i biljaka. Kamen im je služio kao čelik, plastika i porculan njihova doba – izrađivali su od njega posude, oruđe, nakit i raskošne skulpture, pa čak i predmete od žada.

Korijeni u vremenima velikih izazova

Međutim korijeni ove napredne kulture nalaze se u vremenu velikih izazova – razdoblju klimatskog pogoršanja koje je trajalo 1200 godina i prisililo je njihove pretke na prilagodbu uvjetima sličnima ledenom dobu. Upravo ta sposobnost preživljavanja i prilagodbe bila je temelj kasnije razvijene civilizacije.

Profesor Necmi Karul sa Sveučilišta u Istanbulu, vodeći turski arheolog, ističe da su ova otkrića 'od velike međunarodne važnosti'. Istraživanjem rukovode 33 akademske institucije iz Turske i cijelog svijeta. Osim turskih stručnjaka, uključeni su britanski, njemački, japanski i kineski arheolozi.

Profesor Douglas Baird sa Sveučilišta u Liverpoolu, vodeći stručnjak za neolitik, vodi iskopavanja na lokalitetu Mendiktepe. Ističe da je razvoj naseljenog života u tom području obilježen 'brzim usponom monumentalne arhitekture i izgradnjom ritualnih zdanja u sklopu šire mreže zajednica'.

U posljednja 22 mjeseca arheolozi su na lokalitetu Göbeklitepe otkrili najstariju poznatu skulpturu životinje u prirodnoj veličini – kamenog vepra – dok su u obližnjem Karahantepeu pronašli jednu od najspektakularnijih ritualnih zbirki kamenog doba: vučje čeljusti, kosti leoparda i lešinara, kandže lisica (pričvršćene na kožu), figurice životinja te čak 40 kamenih posuda ukrašenih motivima životinja.

Iskapanja na više od deset ključnih lokaliteta kulture Taş Tepeler ponovno započinju u sljedećim tjednima, a očekuju se nova velika otkrića koja bi mogla zauvijek promijeniti naše razumijevanje rane povijesti čovječanstva.