Visoko u planinama Kirgistana, grad Mailuu-Suu suočen je s prijetnjom koja bi mogla imati posljedice daleko izvan njegovih granica. Ispod brane izgrađene još u sovjetsko doba nalazi se gotovo milijun kubičnih metara radioaktivnog otpada. Inženjeri upozoravaju da bi se ona mogla urušiti u bilo kojem trenutku, a jedino rješenje je premještanje otpada na sigurniju lokaciju. Pitanje je hoće li to uspjeti učiniti prije nego što dođe do katastrofe
Mailuu-Suu osnovan je 1946. godine kao središte sovjetske industrije uranija. Tijekom Hladnog rata ondje se prerađivala ruda iz okolnih rudnika te je završavala u prvim sovjetskim atomskim bombama. No proces prerade proizvodi daleko više otpada nego goriva – tisuće tona zdrobljenih stijena pomiješanih s kemikalijama i radioaktivnim ostacima. Taj se otpad, poznat kao jalovina, odlagao u posebne bazene.
Danas Mailuu-Suu skriva više od 20 takvih lokacija, a najopasnija je jalovište broj sedam, izgrađeno na padini uz rijeku Mailuu-Suu. Iza zemljane brane nalazi se oko 900.000 kubičnih metara radioaktivne mase, a samo nekoliko kilometara nizvodno počinje Ferganska dolina, jedno od najplodnijih područja središnje Azije u kojem živi oko 14 milijuna ljudi, piše The B1M.
Opasnost od potresa
Nakon razornog potresa u Turskoj i Siriji 2023. godine, kirgiski inženjeri proveli su ispitivanje jalovišta broj sedam. Rezultati su bili zabrinjavajući: umjesto kompaktne mase, unutrašnjost bazena pokazala se kao 'pasta za zube', potpuno zasićena vodom i nestabilna. U slučaju potresa zemljana brana ne bi pucala postupno, već bi se masa ponašala poput tekućine i probila prepreku. U roku od nekoliko sati radioaktivni mulj mogao bi se proširiti cijelom Ferganskom dolinom.
Prvotni plan bio je ojačati branu potpornim slojem. No računalni modeli pokazali su da bi to bilo beskorisno – jer problem nije u brani, nego u samoj jalovini bez kohezije. Zaključak je bio neumoljiv: brana se ne može spasiti, a otpad mora biti premješten.
Premještanje otpada – rizičan pothvat
Jedina opcija je preseljenje otpada u jalovište broj 15, smješteno na stabilnijem geološkom području. To znači iskopavanje stotina tisuća tona zagađene mase, utovar u kamione i prijevoz preko uskih planinskih cesta, uz ogroman rizik.
Primjeri s drugih lokacija pokazuju koliko taj proces može biti opasan. U lipnju 2024. kamion koji je prevozio jalovinu kod Min Kuša sletio je u provaliju i ispustio radioaktivni teret u rijeku, a tri mjeseca kasnije dogodila se nova nesreća. Svaki incident povećava opasnost od trajne kontaminacije voda i tla.
Troškovi koje Kirgistan ne može podnijeti
Osim sigurnosnih rizika, tu je pitanje novca. Dok bi ojačavanje brane stajalo 4,5 milijuna dolara, premještanje otpada procjenjuje se na gotovo 17 milijuna. Za malu i siromašnu državu bez nuklearne industrije to je iznos koji ne može pokriti.
Međunarodni partneri stoga joj pokušavaju pomoći. Europska banka za obnovu i razvoj tako financira projekte sanacije na drugim lokacijama u Kirgistanu, a uključena je i ruska državna agencija Rosatom. No jalovište broj sedam i dalje čeka na rješenje jer je potrebno prikupiti dodatna sredstva.
Šire posljedice
Rizici nisu ograničeni samo na Kirgistan. Rijeka Mailuu-Suu ulijeva se u Sir-Darju, koja navodnjava Fergansku dolinu. To je jedina velika poljoprivredna regija u cijeloj središnjoj Aziji, čije žitarice, voće i povrće hrane milijune u Kirgistanu, Uzbekistanu i Tadžikistanu.
Iako razine radijacije u jalovini nisu usporedive s katastrofama poput one u Černobilu, dugotrajno onečišćenje vode i tla moglo bi povećati stope pojave raka i uništiti lokalna gospodarstva. Inženjeri upozoravaju da je samo pitanje vremena u kojem će trebati hitno djelovati.
