Izrael je glasao, ali pobjednika nema. Prve izlazne ankete pokazuju da ni premijer Benjamin Netanyahu ni njegov glavni politički suparnik Gadi Eisenkot nemaju većinu potrebnu za sastavljanje nove vlade. U zemlji koja je posljednjih godina vodila ratove protiv Hamasa i Irana, politički rasplet mogao bi ovisiti o strankama koje predstavljaju arapske građane Izraela. Njihovi zastupnici mogli bi postati presudni u borbi za vlast, iako dio Netanyahuovih protivnika odbija mogućnost da buduća vlada ovisi o njihovoj potpori.
Prema izlaznim anketama triju glavnih izraelskih televizijskih mreža, oporbeni blok osvaja između 52 i 53 mandata, a Netanyahuov desno-vjerski blok oko 50. Za većinu u Knessetu, izraelskom parlamentu koji ima 120 zastupnika, potreban je 61 mandat. Netanyahuov Likud pritom ostaje pojedinačno najjača stranka s 24 ili 25 mandata, dok Eisenkotovu Yasharu ankete daju između 21 i 23 zastupnička mjesta.
vezane vijesti
No možda najveće iznenađenje izborne noći dolazi iz arapskog dijela izraelskog društva. Prema projekcijama, arapske stranke zajedno osvajaju 17 ili 18 mandata, što bi bio njihov povijesni rezultat. Upravo bi ti zastupnici mogli postati važni u pokušaju sastavljanja nove vlade, ali njihova politička uloga mnogo je složenija nego što sugerira jednostavna računica parlamentarnih mandata.
Tko su zapravo arapski političari u Izraelu?
Arapski građani čine približno petinu izraelskog stanovništva. Većinom je riječ o Palestincima koji imaju izraelsko državljanstvo, a među njima su muslimani, kršćani i Druzi. Imaju pravo glasa na parlamentarnim izborima, mogu biti birani u Knesset i sudjelovati u političkom životu države.
Njihove stranke nisu jedinstvene, a razlikuju se po ideologiji, odnosu prema izraelskoj državi, palestinskom pitanju i spremnosti na suradnju sa židovskim političkim strankama.
Na ovim izborima posebno su važne dvije političke opcije. Prva je Ra'am, koju predvodi Mansour Abbas, a druga Zajednička lista, savez stranaka Hadash, Ta'al i Balad.
Prema izlaznoj anketi Channela 13, Zajednička lista osvaja deset mandata, a Ra'am sedam. Channel 12 daje im ukupno 18 mandata, odnosno 11 Zajedničkoj listi i sedam Ra'amu.
Iako ih povezuje borba za prava arapskih građana, njihove političke strategije nisu iste.
Mansour Abbas: Čovjek koji je već jednom promijenio izraelsku politiku
Među arapskim političarima posebno se izdvaja Mansour Abbas, čelnik stranke Ra'am, čije je puno ime Ujedinjena arapska lista.
Abbas je liječnik stomatolog i političar povezan s južnim ogrankom Islamskog pokreta u Izraelu. Njegova stranka ima konzervativno vjersko uporište, ali u parlamentarnom djelovanju naglašava pragmatičnu suradnju i konkretne potrebe arapskih zajednica.
Umjesto da političku strategiju temelji isključivo na palestinskom nacionalnom pitanju, Abbas nastoji osigurati ulaganja u obrazovanje, infrastrukturu, stanovanje i gospodarski razvoj arapskih gradova i sela. Među njegovim prioritetima je i suzbijanje organiziranog kriminala, koji predstavlja ozbiljan problem u dijelu arapskih zajednica u Izraelu.
Njegova politička važnost posebno je došla do izražaja 2021. godine, kada je Ra'am ušao u koalicijsku vladu Naftalija Bennetta i Yaira Lapida.
Bio je to povijesni presedan. Prvi put jedna neovisna arapska stranka postala je punopravni partner u izraelskoj vladajućoj koaliciji, koja je tada okončala Netanyahuov prethodni mandat.
Abbas je time pokazao da arapska stranka može imati važnu ulogu u sastavljanju izraelske vlade, čak i kada među koalicijskim partnerima postoje duboke razlike oko nacionalnih i sigurnosnih pitanja.
Zajednička lista: Tri stranke s različitim političkim korijenima
Druga važna arapska politička opcija jest Zajednička lista, koja okuplja Hadash, Ta'al i Balad.
Hadash je lijeva politička organizacija koja se zalaže za židovsko-arapsku suradnju, socijalnu jednakost i prava palestinskih građana Izraela. Među njezinim članovima i biračima nisu samo Arapi, nego i Židovi koji dijele njezine lijeve političke stavove.
Ta'al, stranka koju je osnovao dugogodišnji političar Ahmad Tibi, snažno naglašava građansku ravnopravnost, prava arapske manjine i palestinsko pitanje.
Balad je poznat po zagovaranju koncepta Izraela kao države svih njezinih građana, nasuprot definiciji države koja prvenstveno izražava židovski nacionalni identitet. Naglašava palestinski nacionalni identitet i protivi se izraelskoj politici prema okupiranim palestinskim teritorijima.
Te stranke imaju zajedničke političke ciljeve, ali nisu uvijek suglasne oko načina njihova ostvarivanja. Upravo zato njihov zajednički izborni nastup ne znači automatski da će podržati istog kandidata za premijera ili prihvatiti sudjelovanje u budućoj vladi.
Kakve veze imaju s Hamasom i Iranom?
Ovdje je važno razlikovati nekoliko potpuno različitih političkih i vojnih aktera.
Arapske stranke u Knessetu djeluju unutar izraelskog parlamentarnog sustava. Njihovi zastupnici biraju se na izborima među izraelskim građanima i političke ciljeve nastoje ostvariti parlamentarnim djelovanjem.
Hamas je, s druge strane, palestinski islamistički politički i oružani pokret koji je 7. listopada 2023. izveo napad na Izrael. Njegovo vojno krilo i politička organizacija djeluju izvan izraelskog parlamentarnog sustava, a Hamas je u Europskoj uniji i Sjedinjenim Državama označen kao teroristička organizacija.
Iran je suverena država čije vlasti desetljećima podržavaju Hamas i druge oružane skupine koje se suprotstavljaju Izraelu.
Iako pojedine arapske stranke u Izraelu oštro kritiziraju izraelsku vojnu politiku prema Palestincima, to ih ne čini dijelom Hamasa niti političkim predstavnicima iranskog režima.
Posebno je važno razumjeti položaj Ra'ama. Stranka ima korijene u islamskom političkom pokretu, ali njezina parlamentarna strategija usmjerena je na ostvarivanje prava i interesa izraelskih građana kroz političke pregovore.
Njezino sudjelovanje u izraelskoj vladi 2021. pokazalo je koliko se takva strategija razlikuje od djelovanja Hamasa.
Zašto bi upravo oni mogli odlučiti Netanyahuovu sudbinu?
Odgovor se krije u jednostavnoj matematici, ali i vrlo složenim političkim odnosima.
Ako se potvrdi projekcija prema kojoj Netanyahuov blok ima 50 mandata, a oporbeni 53, nijedna strana nema potrebnu većinu od 61 zastupnika.
Oporbenom bloku u takvoj situaciji nedostaje osam mandata. Arapske stranke zajedno imaju ih 17, što znači da bi njihova potpora matematički mogla omogućiti sastavljanje alternativne većine.
No postoji ozbiljna prepreka. Dio stranaka koje se protive Netanyahuu ne želi surađivati s arapskim strankama, osobito sa Zajedničkom listom, zbog velikih razlika u stavovima o nacionalnoj sigurnosti, palestinskom pitanju i karakteru izraelske države.
Moguće je i da arapske stranke podrže manjinsku vladu izvana, bez formalnog ulaska u koaliciju. Takav dogovor omogućio bi određenoj vladi parlamentarnu potporu, ali ne bi nužno značio i dodjelu ministarskih mjesta arapskim političarima.
Međutim, ni takav aranžman zasad nije dogovoren.
Izrael bi mogao dobiti pobjednika izbora, ali ne i novu vladu
Upravo je to najveći paradoks izborne noći.
Netanyahuov Likud prema većini prvih projekcija ostaje pojedinačno najjača stranka, ali njegov politički blok nema sigurnu većinu. Eisenkotovi protivnici Netanyahua zajedno osvajaju velik broj mandata, no političke razlike među njima otežavaju stvaranje zajedničke vlade.
Arapske stranke zato bi mogle dobiti znatno veću političku važnost nego što sugerira njihov udio u ukupnom broju zastupnika.
Ipak, konačni rezultati i pregovori tek trebaju pokazati hoće li njihovi zastupnici doista imati presudnu riječ.
Izrael je već između 2019. i 2022. prošao kroz pet parlamentarnih izbora zbog dugotrajnih političkih blokada. Ni sada nije isključeno da sastavljanje nove vlade potraje tjednima ili da pregovori završe neuspjehom.
U takvom slučaju Netanyahu bi nastavio obavljati premijersku dužnost sve dok nova vlada ne preuzme vlast.
Zato pitanje tko je osvojio najviše glasova možda neće biti i najvažnije pitanje ovih izbora. Mnogo važnije moglo bi se pokazati tko je spreman s kim surađivati, a upravo bi arapske stranke u tim pregovorima mogle imati jednu od ključnih uloga.
