Prema prvoj izlaznoj anketi izraelskog Channela 13, Netanyahuov desno-vjerski blok osvaja 50 mandata, oporbeni blok 53, a arapske stranke 17. Sličnu sliku daje Channel 12, prema kojem Netanyahuov blok osvaja 50 mandata, oporba 52, a arapske stranke 18.

Riječ je o projekcijama objavljenima nakon zatvaranja birališta, a ne o konačnim rezultatima. Ipak, već prve brojke pokazuju koliko bi sastavljanje nove izraelske vlade moglo biti složeno.

Zašto je sve u broju 61?

Izraelski parlament, Knesset, ima 120 zastupnika, a za parlamentarnu većinu potrebno je najmanje 61 mjesto. Budući da nijedna velika stranka ne može samostalno osigurati takvu većinu, izraelske vlade tradicionalno nastaju koalicijskim pregovorima.

Prema projekciji Channela 13, Netanyahuovu bloku nedostaje 11 mandata, a njegovim protivnicima osam. Upravo tu počinje politička drama.

Arapske stranke, koje bi prema toj anketi mogle osvojiti ukupno 17 mandata, matematički bi mogle omogućiti oporbenom bloku da prijeđe prag od 61 zastupnika. No ono što na papiru izgleda jednostavno, u izraelskoj je politici mnogo složenije.

Naime, dio Netanyahuovih protivnika odbacuje mogućnost sastavljanja vlade koja bi ovisila o potpori arapskih stranaka. Među njima su i političari desnog centra, čiji su stavovi o nacionalnoj sigurnosti i palestinskom pitanju često znatno bliži Netanyahuovima nego pozicijama arapskih zastupnika.

Zato velik broj mandata koji bi osvojile arapske stranke ne znači automatski da će one odlučiti o novom premijeru.

Politički paradoks koji bi mogao promijeniti Izrael

Upravo je to jedan od najvećih paradoksa ovih izbora. Stranke koje se protive Netanyahuovu ostanku na vlasti mogle bi imati dovoljno zastupnika da, uz potporu arapskih stranaka, osiguraju parlamentarnu većinu. Međutim, među njima postoje duboke političke razlike koje takvu suradnju čine neizvjesnom.

Pritom nije nužno da arapske stranke formalno uđu u vladu. Postoji i mogućnost da podrže manjinsku vladu izvana, odnosno da joj omoguće opstanak u parlamentu bez preuzimanja ministarskih dužnosti.

Takav aranžman mogao bi otvoriti prostor za politički dogovor, ali bi zahtijevao spremnost na kompromise među strankama koje se razilaze oko nekih od najosjetljivijih pitanja izraelske politike.

Izrael je već imao iskustvo suradnje židovskih i arapskih stranaka na vlasti. Godine 2021. arapska stranka Ra'am, predvođena Mansourom Abbasom, ušla je u široku koaliciju Naftalija Bennetta i Yaira Lapida, koja je okončala Netanyahuov prethodni mandat.

Bio je to povijesni presedan, ali i primjer koliko takve koalicije mogu biti politički osjetljive.

Tko su arapske stranke koje bi mogle odlučiti izbore?

Arapski građani čine približno petinu izraelskog stanovništva, no njihove političke stranke nisu jedinstven blok. Razlikuju se po ideologiji, odnosu prema izraelskim institucijama i spremnosti na suradnju sa židovskim strankama.

Ra'am je poznat po pragmatičnijem pristupu. Njegov čelnik Mansour Abbas već je pokazao spremnost na sudjelovanje u vladi kako bi ostvario konkretne političke i gospodarske ciljeve za arapske zajednice.

S druge strane, stranke Hadash, Ta'al i Balad snažnije naglašavaju palestinski nacionalni identitet, ravnopravnost arapskih građana i protivljenje izraelskoj politici prema palestinskim teritorijima.

Prema izlaznoj anketi Channela 13, zajednička lista Hadasha, Ta'ala i Balada osvaja deset mandata, a Ra'am sedam.

Iako bi njihov zajednički rezultat mogao biti presudan za parlamentarnu računicu, ne postoji jamstvo da će sve te stranke zauzeti isti stav tijekom pregovora o budućoj vladi.

Može li Netanyahu ostati premijer i ako nema većinu?

Može. I to je još jedan razlog zbog kojeg bi politička neizvjesnost mogla potrajati.

Izraelski izborni sustav ne predviđa da čelnik pojedinačno najjače stranke automatski postaje premijer. Nakon objave službenih rezultata predsjednik države Isaac Herzog razgovarat će s predstavnicima parlamentarnih stranaka i odlučiti kome će povjeriti mandat za sastavljanje vlade.

Ključno pitanje pritom nije samo tko je osvojio najviše zastupničkih mjesta, nego tko može okupiti većinu u Knessetu.

Ako nijedan kandidat ne uspije sastaviti novu vladu, dosadašnja vlada nastavlja obavljati dužnost do izbora nove. To znači da Netanyahu može ostati na premijerskoj funkciji i nakon izbora, čak i ako njegov politički blok ne uspije osigurati potrebnih 61 zastupnika.

U slučaju potpunog neuspjeha koalicijskih pregovora mogući su i novi izbori.

Prava drama počinje tek nakon prebrojavanja glasova

Prve izlazne ankete tako su otvorile nekoliko mogućih scenarija, ali nijedan zasad ne jamči brzo formiranje nove izraelske vlade.

Netanyahuov Likud prema prvim projekcijama ostaje pojedinačno najjača stranka, no njegov blok nema sigurnu većinu. Njegovi politički protivnici zajedno osvajaju velik broj mandata, ali među njima postoje ozbiljne prepreke za sastavljanje zajedničke vlade.

Upravo zato arapske stranke mogle bi postati jedan od ključnih čimbenika pregovora koji slijede. Njihova potpora mogla bi promijeniti parlamentarnu računicu, ali samo ako dio Netanyahuovih protivnika bude spreman prihvatiti takav politički dogovor.

Izrael bi tako mogao dobiti pobjednika izbora, ali ne i jasnog budućeg premijera. A ono što se večeras čini kao borba između Netanyahua i njegovih izazivača moglo bi se pretvoriti u dugotrajnu političku bitku u kojoj će svaki mandat biti važan.