Pet tisuća sudionika, 500 vozila, 40 letjelica i 13 brodova u splitskom akvatoriju pokazat će spremnost i snagu Hrvatske vojske točno 30 godina nakon Vojno-redarstvene operacije Oluja. O opremljenosti Oružanih snaga i važnosti današnjeg mimohoda u emisiji Studio 4 na HTV-u govorio je Marinko Ogorec s Veleučilišta Velika Gorica
Na pitanje o važnosti vojnog mimohoda, kako u poruci građanima, tako i u kontekstu regije i međunarodne javnosti, Ogorec je za HRT rekao: 'Ovo je smotra postignuća u zadnjih 10 godina. Na kraju krajeva - to je smotra postignuća u zadnjih 30 godina. Prvi mimohod bio je 1995. godine, pred operaciju Oluja, koja je tad pružila određenu poruku što se može očekivati. Ovo je sada poruka da je Hrvatska vojska zrela, stasala, dobro opremljena, dobro uvježbana, dobro naoružana i spremna za odvraćanje od potencijalne agresije.'
Govoreći o razvoju Hrvatske vojske od 1990-ih do danas, Ogorec je istaknuo: 'Po završetku oslobodilačke operacije Oluja, po završetku Domovinskog rata, trebao je uslijediti razmjerno ozbiljan period demobilizacije oružanih snaga, jer tako velike oružane snage više nisu bile potrebne. Prelazak iz tog ratnog dijela u mirnodopski, to je bio ozbiljan izazov, a odrađen je dosta brzo i uredno. Ali nakon toga, od 2000., uslijedilo je razdoblje u kojem se nije dovoljno ulagalo u oružane snage.'
Dodao je kako se smatralo da se više ništa loše ne može dogoditi na ovim prostorima.
vezane vijesti
'Drugim riječima, 'sad smo sigurni, sad smo mirni', a pogotovo kad smo postali članica NATO-a, onda je to dodatno išlo u smjeru da nam se više ništa ne može dogoditi. Nažalost, činjenice i situacija u svijetu pokazuju da to baš i nije onako kako smo očekivali i da moramo imati snažne oružane snage, moramo imati kvalitetnu vojsku, moramo imati stanovništvo osposobljeno za sigurnosne izazove, koje se zna snaći u kritičnim i kriznim situacijama. I sad se jednostavno vidi da smo u tom razdoblju od 2000. godine pa donedavno napravili cijeli niz propusta koji se sad moraju nadoknaditi', rekao je Ogorec.
Na pitanje o ulozi Hrvatske u okviru NATO-a i realnim očekivanjima od saveznika u slučaju ugroze, Ogorec je upozorio: 'Kada govorimo o iskustvu, govorimo o ljudima koji su pri zalasku svog radnog vijeka, odnosno operativnog vijeka. Govorimo o ljudima koji su u godinama i koji više u oružanim snagama ne mogu biti ono što su nekada bili. Sve ostaje na mlađima. To se iskustvo prenosi na mlađe, ali nadamo se da oni nikada neće biti u poziciji da imaju takvo iskustvo kakvo smo mi svojevremeno morali steći.'
Kazao je i da svaka krizna situacija koja se mora prebroditi donosi manje ili više štete, a što je društvo pripremljenije, to će je lakše prebroditi.
Ogorec se osvrnuo i na konkretne obrambene kapacitete koje Hrvatska mora razvijati.
'Treba dosta napraviti na jačanju sustava protuzračne obrane. Naravno, ima tu još puno u besposadnim sustavima što moramo ovladati. I jedna vrlo bitna stvar - moramo početi proizvoditi vlastito streljivo. Hrvatska nema proizvodnju vlastitog streljiva. To je nužno napraviti, barem mogućnost samostalne proizvodnje streljiva za pješačko naoružanje i, naravno, topničko naoružanje kalibara koji su sada najaktualniji i najbitniji', zaključio je Ogorec.
