Upravo ovi izbori političkim strankama najčešće su u vrhu prioriteta, odmah nakon parlamentarnih: na lokalnim razinama, naime, kapilarno izvire stvarna politička moć i utjecaj, ondje se profiliraju kadrovi kojima se priprema prelazak na nacionalnu razinu - ali katkad stvari idu u i suprotnom smjeru, pa gradovi i županije posluže kao stovarište odbačenih kadrova koji još uvijek nisu za potpuni rashod.

Odnosno, ondje se pokušava oživjeti politička karijera.

Ključne nedjeljne bitke vodit će se u nekoliko najvećih gradova, u nekoliko simbolično važnih sredina te u nekoliko županija gdje se situacija smatra tijesnom, odnosno gdje postoji mogućnost prevrata. Tportal je izdvojio nekoliko značajnih aspekata ovih izbora na koje treba obratiti pažnju.

Visoki ulozi

Za HDZ su to nesumnjivo četiri dalmatinske županije: u tri od njih već drže vlast, a šibensko-kninski župan Marko Jelić odustao je od kandidature za novi mandat i realno otvorio put HDZ-u da dođe do pokera. Gubitak vlasti u bilo kojoj od tri županije predstavljao bi katastrofu za ovu stranku, a najjače bi vjerojatno odjeknuo povijesni prvi odlazak u oporbu u Splitsko-dalmatinskoj - no dojam je da se HDZ u posljednjih nekoliko tjedana i ovdje uspio stabilizirati i da im više nije upitna pozicija župana, nego tek većina u županijskoj skupštini.

Makar je i to jasan znak da uskoro lete s vlasti.

Za zadarskog župana HDZ je kandidirao državnog tajnika, a za gradonačelnika Zadra ni manje ni više nego ministra, što također govori o značaju koji pridaju zadržavanju na vlasti u Dalmaciji.

S druge strane, SDP se u Zagrebu prikrpao Tomislavu Tomaševiću, u Splitu čak i u širokoj koaliciji ljevice nema velike šanse za značajan rezultat, pa u simboličnom smislu zapravo mogu izgubiti samo jednu, ali za njih beskrajno važnu sredinu: Rijeku.

Pad s vlasti u ovom gradu nakon trideset godina, a mnogi će tome pridodati i pola stoljeća prije toga, nesumnjivo bi razorno djelovao na ovu stranku i teško da bi uspjeh u bilo kojoj drugoj sredini - poput ponovnog osvajanja Varaždinske županije, nešto boljeg rezultata u Istri ili nastavka suverenog vladanja u manjim dalmatinskim komunama - to mogao nadomjestiti.

Biti ili ne biti

SDP je propadao i uzdizao se u više navrata pa mu ni ovi izbori sasvim sigurno neće biti presudni, kako god završili - no to se ne može reći za IDS kojemu, kako sada stvari stoje, nedjelja zbilja označava prekretnicu. Ostane li ponovno bez vlasti u Puli, te izgube li uz to i Istarsku županiju - kojom je dosad upravljao njihov odmetnuti župan Boris Miletić - komotno mogu staviti ključ u bravu. Stranka koju se kolokvijalno nazivalo 'istarskim HDZ-om' naprosto nije navikla funkcionirati u oporbi.

S druge strane, Božo Petrov i Nikola Grmoja iz Mosta gotovo sav svoj politički staž u stekli su u oporbi, onih pola godine na vlasti s HDZ-om progoni ih kao nečista savjest.

Na ovim izborima obojica se vraćaju korijenima u Neretvu - Petrov kandidaturom za župana, Grmoja za gradonačelnika Metkovića - kako bi zapravo spasili što se od Mosta spasiti da, nakon što ga je napustio bračni par Raspudić. Prije četiri godine Petrovu je u drugom krugu nedostajalo tek tisuću glasova da skine HDZ s vlasti, njemu je sad zbilja 'biti ili ne biti'.

Kao i Domovinskom pokretu koji se ulaskom u Plenkovićevu vladu već jednom raskolio: izgubi li njihov kandidat bitku za gradonačelnika Vukovara, u kojoj ga barem teoretski podržava i HDZ, nije nevjerojatno da se odustane od ulaska Ivana Penave u vladu, pa i da dođe do preslagivanja u kojemu bi DP potpuno otpao.

Kuloari već bruje da je za preslagivanje u Saboru spreman Mario Radić, u pričuvi su zastupnici srpske manjine, a možda i IDS-ovci, pa par nezavisnih zastupnika…

Uostalom, novih parlamentarnih izbora u tom slučaju ionako ne bi bilo na vidiku još tri godine, a to je dosta vremena da se amortizira učinak već poznatog 'HNS manevra'.

Tko će proglasiti pobjedu?

Odgovor: svi.

HDZ će bez sumnje osvojiti najveći broj županija - ionako skrojenih po njegovoj mjeri - i kartom Hrvatske koja je ponovno 'poplavila'.

A svi ostali imaju dvije opcije za dokazati trijumf: ili će se hvaliti relativnim napretkom u odnosu na prošle lokalne izbore, pa zbrajati broj vijećničkih mjesta, ili će to staviti postrani i mahati simboličnim utvrdama na koje su uspjeli zataknuti svoju zastavu.

Turudić - efekt

Glavni državni odvjetnik, kolokvijalno nazvan 'HDZ-ov dečko', u jednoj fazi predizborne kampanje žestoko je udarao tempo: neslužbeno je najavljivao izvide protiv viđenijih čelnika oporbe i članova njihovih obitelji, nalagao je privođenja uglavnom u sredinama u kojima je to stranci na vlasti odgovaralo, a vrhunac je poziv na obavijesni razgovor zagrebačkom gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću zbog poprilično ozbiljne sumnje u kriminal njemu podređenih službenika.

Što bi bilo usporedivo s pozivom na davanje iskaza Andreja Plenkovića nakon što se neki od desetaka njegovih ministara našao pod istragom.

Ivan Turudić je, kazat će mnogi, u Zagrebu samo zabijao golove za koje mu je asistirao Anto Nobilo, očito interesno povezan s Tomaševićevim oponentima, dok je u ostatku države krstario u potrazi za prikladnim metama. Pravo pitanje jest - je li time postigao ono što je želio, odnosno ono za što ga optužuju da je želio, ili su birači oguglali čak i na hapšenja.

Ili je vrijednost samih hapšenja s Turudićevom pojavom devalvirala.

Brendovi i pali asevi

HDZ je u ovu kampanju upao sa sloganom 'Nacionalna snaga - lokalna vizija', što su neki proglasili otvoreno ucjenjivačkom frazom koja dokazuje da bolje uspijevaju oni lokalni čelnici koji su blizu stranačkog i državnog oltara.

HDZ je brend koji je na ovim izborima korišten poprilično pažljivo: stranački logotip istican je uglavnom uz kandidate koji nastupaju iz pozicije izazivača, dok je kod onih koji brane vlast - recimo, gradonačelnika Osijeka - poprilično dobro skriven.

Ali je barem živ, za razliku od nekoliko kandidata koji kao da su prašnjavi iskočili iz vremeplova i glume kao da se ništa u zadnjih desetak godina nije dogodilo.

Da će se na lokalnim izborima dvije tisuće i dvadeset pete godine kandidirati Davor Bernardić, Josipa Pleslić ranije poznata kao Rimac ili čak jedan Branimir Glavaš - e, to do prije pet godina nisu mogli predvidjeti ni pasionirani pratitelji političkih zbivanja.

No dobro, svaki izbori moraju donijeti i trunku bizarnosti.