Izraelski premijer Benjamin Netanyahu potez je opisao kao 'dramatičnu promjenu politike', poručivši da je izraelskoj vojsci naredio nastavak operacija i daljnje napredovanje u dubinu Libanona.

'Vratili smo se u Beaufort ujedinjeni, odlučni i jači nego ikada. Pregazili smo barijeru straha i napredujemo na svim frontovima – u Siriji, Gazi i Libanonu', izjavio je Netanyahu.

Izraelska zastava nad tvrđavom Beaufort tako se ponovno zavijorila prvi put nakon 2000. godine, kada se Izrael nakon 18 godina povukao iz južnog Libanona. Današnjem povratku prethodile su gotovo tri godine intenzivnih sukoba s Hezbolahom tijekom kojih je, prema navodima iz Izraela, poginulo oko 8.000 pripadnika te organizacije, dok je više od milijun ljudi napustilo svoje domove na jugu Libanona.

Izraelske snage do sada su zauzele približno petinu teritorija južnog Libanona, a njihove pozicije sada se nalaze svega desetak kilometara od rijeke Litani, koja se dugo smatrala neformalnom granicom izraelskih interesa u toj regiji. Napredovanje izraelske vojske dodatno komplicira pregovore između SAD-a i Irana, budući da Teheran inzistira na povlačenju izraelskih snaga iz Libanona prije bilo kakvog konačnog dogovora.

Povijesna tvrđava u kojoj su stolovali križari

Tvrđava Beaufort stoljećima je bila poprište sukoba i simbol strateške kontrole juga Libanona. Beaufort, na arapskom jeziku poznat kao Qala'at al-Shaqif, 900 je godina stara križarska utvrda smještenu na strateškom planinskom grebenu u južnom Libanonu. Nalazi se na gotovo 700 metara nadmorske visine, odakle se pruža izravan pogled na dolinu Litani i sjevernu granicu Izraela. Zbog svog jedinstvenog položaja, ova je lokacija kroz povijest nudila potpunu vizualnu kontrolu nad okolnim ravnicama južnog Libanona i sjeverne Galileje, što ju je činilo ključnim vojnim uporištem u brojnim sukobima.

Povijest ovog zdanja iznimno je bogata i dinamična. Sve je započelo 1139. godine kada je jeruzalemski kralj Fulk zauzeo prvotnu stijenu i započeo gradnju srednjovjekovnog dvorca, kojeg su križari zbog impresivnog izgleda nazvali Beaufort, što na starofrancuskom znači "lijepa utvrda". Tijekom stoljeća dvorac je često mijenjao gospodare, pa ga je tako nakon dvogodišnje opsade 1190. godine osvojio slavni sultan Saladin.

Križari i vitezovi Templari nakratko su povratili kontrolu u 13. stoljeću, no ubrzo ga zauzima mamelučki sultan Baibars. U 17. stoljeću libanonski emir Fahredin II. uključuje Beaufort u svoj obrambeni sustav, ali nakon njegova poraza Osmanlije djelomično ruše gornje dijelove utvrde.

Bivša vojna baza pod zaštitom UNESCO-a

Moderno doba donijelo je nove sukobe, pa su nakon aktivnosti Palestinske oslobodilačke organizacije izraelske snage 1982. godine pretvorile dvorac u teško utvrđenu vojnu bazu. Nakon povlačenja izraelske vojske 2000. godine, utvrda je vraćena Libanonu te je kroz opsežnu i skupu obnovu pretvorena u važan povijesni spomenik otvoren za javnost.

Arhitektura dvorca u potpunosti je prilagođena nepristupačnom i nazubljenom obliku strme litice na kojoj leži. Njegova višeslojna obrambena struktura obuhvaća masivne kule, strma kamena stubišta te velike podzemne skladišne prostore i rezervoare za vodu koji su mukotrpno uklesani u čvrstu stijenu. Upravo zbog te visinske dominacije, kontrola nad grebenom Beaufort ostala je primarni vojni cilj čak i u eri modernog ratovanja.

Danas se utvrda nalazi pod zaštitom UNESCO-a prema Haškoj konvenciji o zaštiti kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba. Unatoč tom pravnom statusu, zdanje i njegova okolica pretrpjeli su teška oštećenja u nedavnim artiljerijskim i zračnim napadima, a danas je izraelska vojska ponovno je preuzela kontrolu nad dvorcem nakon žestokih borbi. Zbog tih aktivnih ratnih sukoba i vojne okupacije, cijeli je lokalitet trenutačno smješten unutar zone borbenih djelovanja te je do daljnjega potpuno zatvoren za posjetitelje.