INTERVJU: VLAHO OREPIĆ

'Nećemo dizati zidove i žicu, prema migrantima kao i dosad'

  • Autor: Marko Špoljar
  • Zadnja izmjena 08.10.2016 12:23
  • Objavljeno 08.10.2016 u 12:23
Vlaho Orepić

Vlaho Orepić

Izvor: Pixsell / Autor: Ivo Cagalj

Sve ukazuje na to da nove migrantske krize na zapadnobalkanskoj ruti neće biti, a ako do toga i dođe, Hrvatska će se postaviti kao i za prvog migrantskog vala. Bez žica i bez zidova. Tvrdi to Vlaho Orepić koji će i u novoj vladi Andreja Plenkovića biti ministar unutarnjih poslova. Stav srpskog predsjednika Tomislava Nikolića da vojska treba zaštiti granice Srbije od migranata, Orepić podržava: 'To je potez koji Hrvatska treba pozdraviti.' Inicijativu Josipa Klemma o sastanku hrvatskih i srpskih ratnih veterana, Orepić ne podržava. 'Pa koga Klemm predstavlja? Mene sigurno ne', rekao je Orepić koji kaže da s budućim premijerom Andrejom Plenkovićem još nije razgovarao o svojim planovima za MUP

Predsjednik Srbije Tomislav Nikolić prije nekoliko dana zazvao je vojsku u zaštitu državne granice, ministar vanjskih poslova Ivica Dačić svima je poručio da Srbija sigurno neće dopustiti da bude najveća žrtva migrantske krize. Kako komentirate te izjave i bi li Hrvatskoj bilo lakše ako bi Srbija ostvarila te najave i za sve migrante hermetički zatvorila granice?

To je potez koji Hrvatska treba pozdraviti. I ne samo Hrvatska, već i cijela Europska unija treba pomoći u realizaciji. To je pristup kojeg se generalno treba držati. Sve ovo što se događa, događa se zbog ilegalnih prijelaza granice. U zadnje vrijeme radi se samo o ekonomskim migrantima i da budem otvoren – radi se o švercu ljudima. Bitno je demotivirati takve procese, kao što to uostalom Hrvatska i radi. Mi jednostavno ne dozvoljavamo ilegalan ulazak u RH. I točka. To radimo uporno, čvrsto i jasno. Srbija se nalazi doista u jednom kritičnom momentu i pred velikim izazovima te zato mora ojačati granicu prema Bugarskoj, prema Makedoniji, i tako nadzirati te migracijske procese.

Koliki ljudi dnevno puštamo u Hrvatsku?

Nikoga.

Čak ni ratne izbjeglice iz Sirije?

U ovom trenutku nemamo ni takvih zahtjeva ni ulazaka.

Bojite li se otvaranja južnog pravca?

Ne bojim se jer smatram da se sve zasniva na sporazumu između EU i Turske koji će morati zaživjeti ako mislimo generalno riješiti problem. Mi nismo uzrok tog problema niti ćemo ga sami riješiti. U prošlom migrantskom valu bavili smo se posljedicama, a i u ovom ćemo isto ako do novog vala dođe. Tako da nagađati i govoriti o spremnosti na neku novu migrantsku krizu, na novi migrantski val, jest pogrešno. Ako dođe do eskalacije problema, mi ćemo reagirati najbolje što možemo. Međutim, mnogi govore da je samo pitanje trenutka kada će buknuti novi migrantski val na zapadnobalkanskoj ruti. Ja mogu reći samo da svi argumenti ukazuju na suprotno.

Da zaključimo, Hrvatska dakle nema nikakve planove o postavljanju žice ili zida na svojim granicama?

Točno.

Čak i u slučaju izbijanja nove migrantske krize?

Za time nema potreba jer to ne bi riješilo ništa.

Dakle, ako se i dogodi novi migrantski val, Hrvatska će to rješavati jednako kao i za prvog vala?

Točno tako. Europa ne smije biti tvrđava. Mi moramo ilegalne procese učiniti legalnima i ako u tome uspijemo, Europa će i dalje ostati za život najpoželjnije mjesto na svijetu.


Kako komentirate sam referendum koji je inicirao mađarski premijer Viktor Orban, a kako rezultat referenduma, te što očekujete kao krajnju posljedicu mađarskog referenduma?

Rezultat je pobjeda zdravog razuma, tako bih najkraće komentirao ishod. Imamo situaciju koja se ne može rješavati žicom ili zatvaranjem. Dobiti argument za zatvaranje vlastite granice, mislim da je to pogrešan smjer. I rezultat referenduma u Mađarskoj govori upravo tome u prilog. Ja razumijem politiku Mađarske, ali držim da su žice, kako u Mađarskoj, tako i na slovenskoj granici prema nama, kao i austrijska nastojanja, više unutarnjopolitičke poruke nego rješenje problema.

Međutim, referendum u Mađarskoj nije bio o žici, nego o odbijanju EU migrantskih kvota koje bi određivale koliko migranata svaka članica Unije mora prihvatiti. Mislite li da će i još neke zemlje članice ići Orbanovim stopama. što bi na koncu moglo srušiti zajedničku europsku 'politiku kvota'?

Žalostilo bi me kada bi bilo koja zemlja krenula u tom smjeru, smatram da Europa treba ići u potpuno drugom smjeru, dakle dijeliti odgovornost u okolnostima u kojima se svi zajedno nalazimo. Smatram da isključivo zajednička stajališta mogu dovesti do rješenja. Svjestan sam da se radilo o kvotama, da je referendum tako definiran, ali upravo to sam simbolično usporedio s tom njihovom žicom. To je jednostavno traženje uporišta u svom narodu da se zatvori granica. Nije prošlo i drago mi je što nije.

Podržava li Hrvatska sustav EU kvota za prihvat migranata i izbjeglica?

Hrvatska je odgovorna zemlja, članica Europske unije i tako sudjeluje i u dobru i u zlu s tom Europskom unijom.

Koje su sve članice suglasne s politikom kvota te kada će i hoće li uopće kvote biti prihvaćene na razini cijele EU?

Formalno-pravno kvote još nisu prihvaćene. Međutim, došlo se do zaključka da je opterećenje ove migrantske krize najviše podnijelo mali broj zemalja. Iz načela solidarnosti bilo bi korektno da se to opterećenje preraspodjeli po svim zemljama Unije. To je taj kontekst koji opravdava takvo razmišljanje. Cijela Dublinska uredba mora se mijenjati i moraju se donijeti konkretni zaključci. Definiran je smjer i sada se formalno-pravno sustav kvota mora usvojiti. Načelo je dobro, ali i u provedbi mora biti pravično.

Koje su zemlje članice EU-a najveće zagovarateljice politike kvota, a koje najveće osporavateljice?

Sve zemlje gledaju, naravno, kako bi same najbolje prošle. Ali to je pogrešno gledanje. Ne bih izdvajao nikoga. Samo treba naći mjerljive parametre za određivanje kvota: je li to broj stanovnika, razina BDP-a… i tako preraspodijeliti odgovornost.

Do kuda se došlo u tom poslu, je li predložena ili određena formula po kojoj bi se raspodjeljivali migranti?

Nije još.

Kada je realno očekivati da će se sustav kvota dogovoriti i krenuti u primjenu?

Revizija cijelog Dublinskog ugovora aktualna je tema o kojoj ćemo razgovarati i na Europskom vijeću 13. I 14. listopada. Mora doći do revizije tog ugovora da bi se uopće moglo pričati o nečemu konkretnom. Tako da bi odgovor na pitanje kada će to biti, bio samo nagađanje. U Hrvatskoj se u javnom prostoru već neko vrijeme licitira različitim brojkama na koje smo se mi obvezali ili ćemo se obvezati. Što je tu važno reći, temeljem ranijih odluka na osnovu preseljenja i premještanja Hrvatska ima obvezu prihvatiti 1582 osobe. Kada govorimo o premještanju, to se odnosi na preseljenje ljudi iz Italije u ostale članice EU-a. A kad govorimo o preseljenju, govorimo o preseljenju iz Turske u zemlje EU-a. I tu su jasno određeni brojevi. U Hrvatskoj trenutno po tim osnovama boravi samo 19 osoba. Tijekom studenoga trebalo bi nam doći još 30 ljudi. Međutim, ljudi neće, ne žele doći u Hrvatsku. Kada i dođu, žele dalje. Tako da je to realni problem. Hrvatska pokazuje dobru volju da ispuni preuzete obaveze, međutim, mi nikoga ne možemo prisiliti da dođe u Hrvatsku.
447225,446523,444684,443264
Ali u Hrvatsku se iz drugih europskih zemalja transferiraju osobe po još jednoj osnovi – migranti kojima je u tim državama odbijen azil, ljudi kojima je Hrvatska bila prva članica EU u kojoj su bili registrirani, sada trebaju biti vraćeni nazad u Hrvatsku. Koliko je takvih slučajeva?

Takvih zahtjeva ima oko 3.500. Od toga mi smo odbili već 500 zahtjeva jer su neutemeljeni. Zašto? Pa zato što nitko od njih nije sletio u Hrvatsku i Hrvatska nije mogla biti prva država kroz koju su prošli. Samo njihova izjava da su prošli kroz Hrvatsku ne može biti uporište da bi se neka osoba primila. Osim toga, ponavlja se ista priča, a ta je da nikoga na silu ne možete dovesti u Hrvatsku. Iskustvo govori da samo 10 do 15 posto tih ljudi bude stvarno vraćeno u Hrvatsku. Dakle, maksimalno 300 do 400 ljudi ukupno može biti vraćeno u Hrvatsku.

Koliko je ljudi dosad po toj osnovi vraćeno u Hrvatsku?

U ovom trenutku u Hrvatskoj je takvih tridesetak.

Koliko ljudi, koji su na bilo koji način i po bilo kojoj osnovi došli tu od izbijanja migrantsko-izbjegličke krize, trenutno boravi u Hrvatskoj?

Danas u Hrvatskoj borave 624 takve osoba.

Upravo ste se vratili iz Bugarske gdje se 'ugasio' Frontex i 'rodila' nova agencija – Europska obalna i granična straža. Što će biti osnovni zadatak nove Agencije?

Frontex se nije ugasio i Frontex nema ulogu štititi granicu EU-a. Frontex već deset godina radi na integralnom upravljanju granicama Unije. Europska granična i obalna straža je jedno organizacijsko prerastanje tog Frontexa. Frontex ne preuzima ulogu zaštite granica od nacionalnih država, u ovom konkretnom slučaju Bugarske, niti ima ambiciju to činiti igdje u Europi. Jer cilj Europe nije da postane tvrđava. Cilj je da ovi ilegalni procesi postanu legalni. Ulogu Frontexa je najbolje objasniti na primjeru bugarsko-turske granice gdje trenutno imamo pojačan pokušaj ulaska migranata. Bugarska traži pomoć i Frontex sada svojim snagama – ljudima i tehnologijom - pomaže u nadzoru granice. Agencija će u perspektivi imati na raspolaganju ukupno oko 1.500 ljudi s ciljem integralnog upravljanja granicom EU i intervencijama gdje bude trebalo. Hrvatska će agenciji na raspolaganje dati 65 ljudi. Uloga Europske granične i obalne straže nije samo u kontroliranju migrantskih tokova, tu su i poslovi ispomoći u sprječavanju krijumčarenja i ostalih ilegalnih aktivnosti.

Dogovor između Mosta i HDZ-a je postignut. Po svim informacijama ponovno ćete biti ministar unutarnjih poslova, mislite li da će vam u vladi Andreja Plenkovića biti lakše raditi nego što vam je bilo u vladi Tihomira Oreškovića?

Zamolio bih prvo da se izglasa Vlada pa tek onda nekom drugom prigodom o tome možemo razgovarati.

Niste optimist?

Ja sam uvijek optimist.

Jeste li razgovarali s budućim premijerom Andrejom Plenkovićem o planovima za Ministarstvo unutarnjih poslova?

Ne, nisam razgovarao s gospodinom Plenkovićem o tome. Najvrednija stvar cijelog procesa je ta da su pregovori stvarno tekli korektno. Obje strane su se držale načela i kada se dogovorio cijeli paket, izašlo se s time u javnost. To je dobar zalog za korektan budući partnerski odnos.

Kako kao ratni veteran komentirate inicijativu Josipa Klemma o sastanku hrvatskih i srpskih ratnih veterana, ima li takav sastanak uopće smisla?

Ne podržavam Klemmovu inicijativu jer smatram da prvo što se treba dogoditi je da mi trebamo dobiti predstavnike hrvatskih branitelja. Jer, što hoću reći, pa koga Klemm predstavlja i u ime koga on ide pregovarati? To je otvoreno pitanje. Mene sigurno ne predstavlja. Ja sam prošao pet godina rata. I to pravog rata, ne kancelarijskog, tako da Klemm mene ne predstavlja. Inicijativu za neformalnim razgovorom pozdravljam i ako su oni našli zajednički interes, to također pozdravljam. Ali iz toga izvlačiti zaključke ili sutra obveze koje će država ili ukupna braniteljska populacija preuzimati, mislim da za to nemaju mandat.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!