Javnost se tijekom vikenda zabavljala analizama objavljenih glasačkih listića s povijesnog prvog tajnog glasanja o nekoj lokalnoj vlasti, koje je valjda trebalo osigurati da ona postoji bez da se zna tko u njoj sudjeluje - a to bi razinu političke bizarnosti podiglo, bolje reći spustilo, za još nekoliko stepenica u odnosu na sve dosad poznate i neistražene ambise.

Tportal je u ponedjeljak ujutro jednim potezom razriješio barem jednu dilemu - tko je od splitskih oporbenih vijećnika nakon sjednice u javnosti mahao lažnim glasačkim listićem. Ispostavilo se, odnosno potvrdilo, da je to bila vijećnica SDP-a Katarina Prnjak, bliska suradnica onoga tko je u startu predložio da se ide na tajno glasovanje, šefa splitskog SDP-a Davora Matijevića.

Bio je to zapravo vrlo jednostavan pothvat barem za novinara s osrednjim iskustvom: trebalo je doći do glasačkih listića od prošlog petka, a najjednostavniji način za to ostvariti jest predstaviti se kao novinar i naprosto zatražiti.

Pobrkani lončići

Kada tijelo javne vlasti funkcionira, ili barem se trudi funkcionirati transparentno, onda je dovoljan jedan obični novinarski upit, poziv, poruka, najava - kao što se to dogodilo u ovom slučaju, pa su i gradonačelnik Tomislav Šuta i friški predsjednik Gradskog vijeća Igor Stanišić i tijekom vikenda i u ponedjeljak ujutro bili upoznati s tom namjerom i o njoj komunicirali s gradskim službenicima.

Da nisu pristali, morali bismo se pozvati na Zakon o pravu na pristup informacijama koji nam - dapače, ne samo novinarima nego i svim građanima - garantira da u roku od 15 dana imaju pravo na svaku informaciju koja nije proglašena povjerljivom i koja ne narušava nečije pravo na privatnost i intimnost.

Splitski glasački listići sasvim sigurno nisu ni jedno ni drugo iz jednostavnog razloga: na njima piše čiji su. Radi se o dokumentima koje javnost ima pravo vidjeti, pogotovo nakon što su puna tri dana u javnom prostoru trajala nadmetanja gradskih vijećnika oko njihove oko pravovjernosti i nakon što je ogromna većina sumnjivaca sama objavila kako je glasovala.

Dakle, uz Šutinu i Stanišićevu dozvolu tportal je naprosto usporedio materijale deponirane u zgradi gradske uprave s onima koji su već bili javno poznati i nedvojbeno utvrdio da vijećnica Prnjak nije govorila istinu.

Kerumova alternativna stvarnost

No ono što je uslijedilo teško je prepričljivo: prvi se javio Željko Kerum koji je sugerirao da je potpisani novinar 'kao šerif upao u ured Gradskog vijeća i uzeo listiće', potom je aktivirana cijela soldateska lažnih profila na društvenim mrežama koji su pokušali oslikati tu alternativnu stvarnost, zatim se javio spomenuti nesretni Matijević - koji je zajedno s kolegicom Prnjak nakon sjednice Gradskog vijeća hitro istupio iz stranke, očito kako bi preduhitrio izbacivanje - a i sama Prnjak medijima je slala demantije začudnog sadržaja o vlastitom 'narušenom osobnom i profesionalnom ugledu te izravnoj šteti časti i dostojanstvu'.

Vrhunac je ipak bila bizarna objava same splitske gradske uprave na društvenim mrežama u kojoj su pokušali objasniti da 'uvid u glasačke listiće s konstituirajuće sjednice Gradskog vijeća nije ostvaren temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama (ZPPI)' te da potpisani novinar - kao niti bilo koja druga osoba - 'nije podnio službeni zahtjev za ostvarivanje tog prava'.

Kao da je to itko ikada tvrdio - rekli smo, uvid u listiće dobili smo na temelju 'običnog' novinarskog upita, kao što je to funkcioniralo u bezbroj prilika dosad i kao što to zakoni i dobra praksa nalažu.

Spomenuti Zakon o pravu na pristup informacijama tek je dodatni alat u rukama medija i javnosti, zamišljen da se koristi u slučajevima kada javna tijela skrivaju javne informacije. Po objavi Grada Splita koji se 'od fotografiranja glasačkih listića potpuno ograđuje', odnosno koji se ispričava javnosti što joj je dao javne informacije, čini nam se da ćemo alat morati koristiti sve češće.

Nakon što smo danas doznali 'tko' je na bizaran način formirao vlast u velikom i važnom hrvatskom gradu, doznat ćemo - odnosno potvrditi - koji stvarni motivi stoje iza toga.

Ima vremena, duge su četiri godine.