Blato. Riječ koja označava ljepljivu i razmočenu zemlju. No, to je i ime kojeg nosi nekoliko naselja u Hrvatskoj. Jedno od njih nalazi se na jugozapadnom izlazu, odnosno ulazu u Zagreb. Mjestu koje je sve donedavno bilo ruralnog karaktera, a sad je jedno od graditeljskih žarišta u metropoli.

O Blatu se često govori u kontekstu nikad dovršene i devastirane Sveučilišne bolnice. Za nju postoje planovi, kao i za brojne megalomanske i nikad zaživjele građevinske projekte uz južnu obalu Save, poput tramvajske remize, stadiona, toplica i neboderskih naselja.

'Mi smo mislili kako ćemo s gradnjom te bolnice dobiti tramvaj, dom zdravlja, da ćemo se i mi razvijati. Ali, kako je to krenulo, vidite da je to jedna tragedija. Od te bolnice nije bilo ništa, a mislim da neće ni biti. Nadam se da će se izgraditi ta dječja bolnica i da ćemo možda onda dobiti sve što nam treba', govori za tportal Jadranka Zdeličan, vijećnica u prošlom sazivu Vijeća Gradske četvrti Novi Zagreb Zapad, inače stanovnica Blata više od 50 godina.

Nema društvenih sadržaja

No, niti osnovnija infrastruktura nije riješena. Vozeći se Karlovačkom cestom, koju mnogi vozači znaju i kao državnu cestu D1, primijetili smo kako ona nije u najboljem stanju. Mnoštvo rupa i ulegnuća upotpunjuju ležeći policajci, koji su ondje postavljeni, kažu, nakon prometne nesreće u kojoj je život izgubila jedna djevojčica.

Da je samo cesta problem, naš tekst bi već ovdje bio gotov. No, Zdeličan, kao i njen vijećnički kolega Nebojša Aleksić, samo nastavljaju nabrajati što sve Blatu nedostaje.

'Najveći je problem što nema ovog društvenog dijela - škola, vrtić, dom zdravlja. Mi smo prošle godine pokrenuli amandman za pokretanje projekta za izgradnju škole i vrtića. Postoji GUP-om predviđeno mjesto za to. Nema dječjih igrališta. Imamo nogometni klub, kojemu je igralište u koritu kanala Sava-Odra i koje bi trebalo izmjestiti negdje gdje se može to dio razvijati. Kad je prije par godina puštena voda, to je sve bilo poplavljeno. Opet ulaži novac u nešto što nije fiksno i stalno', govori Aleksić.

Škola je, doduše izgrađena 2022. godine. No, riječ je samo o područnoj školi, u koju djeca idu samo do četvrtog razreda. Nastavak svog obrazovanja provode u Osnovnoj školi Savski Gaj, koja je s 1100 učenika jedna od većih u gradu. Postoji i vrtić, ali u njega stanu tri vrtićke skupine, a potrebe su znatno veće.

'Mislim da zasad svi stanu, ali za dvije-tri godine to neće biti slučaj', govori Zdeličan, dok Aleksić dodaje kako su prije dvije godine podnijeli amandman gradskoj upravi da se izgradi osnovna škola u koju bi djeca mogla ići svih osam razreda.

Unatoč tomu, ljudi se u Blato sve više doseljavaju. Iako je produljeni vikend, u naselju je prilično živahno. Prometa ima, iako naši domaćini kažu kako to nije ništa u usporedbi s krkljancem kojeg svakodnevno gledaju ujutro i popodne, kad žitelji toga i obližnjih kvartova idu na posao, u školu i natrag.

'Mi smo 2021. godine imali do 3000 stanovnika, a sad smo već na glasanju imali blizu 3000 glasača, dakle bez djece. Mi ćemo vrlo brzo doći do šest-sedam tisuća ljudi, a ništa se ne mijenja, sve je ostalo isto', rekla je Zdeličan.

Pritom je dodala da je nužno riješiti kanalizacijsku infrastrukturu i promet. Za uređenje Karlovačke ceste, gradski oci su joj rekli da treba pričekati da sva gradnja bude gotova, kako teški kamioni i mehanizacija ne bi opet razorili asfalt. Dotad je u planu radova samo 'krpanje'.

Kranovi se dižu, kao i cijene najma

A govoreći o gradnji - radi se na sve strane. Uz Karlovačku cestu bager raskapa posljednje ostatke nekoliko kuća na mjestu kojih će uskoro niknuti nova višekatnica. Kranovi izviru iza niza kuća i manjih novijih zgrada. Aleksić, prolazeći pored gradilišta, nabraja što se gdje gradi i koliko će stanova svaka zgrada imati.

'U Blatu je do prije dvije, dvije i pol godine počela ekspanzija gradnje. Dobili smo pet-šest zgrada kao nekakav kvartovski blok i sad na mjestu gdje je bila betonara ide izgradnja zgrade sa 60 stanova. Kad krenete cestom, laganom vožnjom, onda vidite unutra nove stambene zgrade. To su sve zgrade s tri-četiri kata', govori Aleksić.

I ovdje dolazimo do paradoksa. Unatoč tomu što u Blatu nedostaje gotovo pola društvenih sadržaja, a preostali uskoro neće moći izdržati navalu novih žitelja mjesta, cijena najma stana je ondje među višima u Zagrebu.

'Najviše najamnine bilježe se u katastarskoj općini Centar novi (gotovo 800 eura), a odmah iza njega su Blato sa 752 eura te Centar i Trešnjevka nova sa 750 eura. Ove brojke jasno ukazuju na visoku potražnju i vrijednost centralne lokacije i dobre povezanosti, a u slučaju Blata i dodatnih sadržaja poput trgovačkog centra', navela je u svojoj analizi Maruška Vizek s Ekonomskog instituta Zagreb.

Dovoljno je bilo baciti pogled u internetski oglasnik da bi se mogli osvjedočiti o stvarnom stanju. U trenutku pisanja ovog teksta, u ponudi za najam je bilo 25 stanova. Vlasnici za njih traže između 690 i 1750 eura. Kuće se iznajmljuju po cijeni od 2500 do 3300 eura.

Oni koji, pak, svoj život, uz sve prednosti i nedostatke, vide u Blatu, za kvadrat stana će trebati izdvojiti između 3100 i 4200 eura. Kućama se, sudeći po oglasima, cijene penju i iznad 5000 eura po kvadratu.

'Cijene su se digle, jer praktično ste na izlazu iz grada, odlična je prometna povezanost, blizu je i Arena. Kvaliteta života se zbog toga digla, jer ljudi ne moraju ići do grada. Imaju praktički sve - trgovački centar, sportsku dvoranu, blizinu izlaska iz grada. To je nešto što ljude privlači. Međutim, poslije se ljudi lupaju po glavi, jer gdje će kod doktora? Moraju ići tri do pet kilometara, gdje je već sve bukirano. Gdje će djeca u vrtić i školu?

Jednim dijelom utjecaj ima i potres, jer ljudi bježe iz grada. Još nije tolika izgrađenost da gledamo čisti beton, još tu ima čistog zelenila. Ali, nema razumnog razloga što su cijene otišle gore. Meni je suludo da ljudi daju 700 eura za najam ili 3000 eura za kvadrat, ali dokle god ima ljudi koji će to plaćati, cijene će biti takve', ustvrdio je bivši član Vijeća GČ Novi Zagreb zapad.

Susjedi se više ne poznaju

Sve donedavno je, podsjeća vijećnica Zdeličan, Blato slovilo za jedno od cjenovno pristupačnijih zagrebačkih naselja.

'Dobro se sjećam, 2016. godine je kvadrat bio oko 1200 eura. Moglo se čak i jeftinije dobiti kad su se gradile te prve zgradice. Međutim, kako je ta velika navala... Nije to ništa čudno. Mi smo na sedam kilometara od Trga bana Jelačića. Čim više ljudi kupuju, cijene su veće. Baš me interesira kod prodaje, dođu li ti ljudi pogledati stan kao takav, a da ne pogledaju da nemaju vrtića, škole, pošte, doma zdravlja... Nama je cijeli život Remetinec bio centar svijeta. Mi smo bili orijentirani na Remetinec. Tamo je bila i općina, dom zdravlja, kino, centar za kulturu i prva samoposluga. Ovdje, u Blatu, otvorila su se dva dućana, nekoliko restorana i kafića', govori ona, opisujući situaciju kakva je i sada.

Doduše, u Blatu postoji teretana, ali i mali hotel za kojeg nam domaćini kažu da je trebao biti dom za starije osobe, ali je prenamijenjen, jer nije dobio sve potrebne dozvole.

Sa sve većim brojem stanovnika izgubila se i ta posebnost manjih sredina da svatko svakoga zna. Vijećnica Zdeličan nam govori da više ni ne poznaje svoje susjede.

'U većini slučajeva ne znam tko su nam susjedi. Vidim da su to većinom mlade obitelji. To su ljudi koji dolaze sa strane, obitelji s dvoje, troje djece, za vrtić i školu i ljudi 30 ili 40 godina, koji će okrenuti sastav stanovništva', istaknula je.

Stanovništvo se već mijenja. Kako nam kažu, kad stariji stanovnici preminu, nasljednici često nemaju želju živjeti u Blatu, pa prodaju njihove kuće investitorima koji potom ondje grade stanove. Njih, pak, kupuju i ljudi iz okolnih naselja, ali i puno šire.

Već su, kažu, uglavnom prodane parcele uz Karlovačku cestu. Ona rijetka poljoprivredna zemljišta uskoro će biti prenamijenjena u građevinska, i prodana.

'Mi smo GUP-om odredili zemljište gdje bi trebala biti izgrađena osnovna škola, novi vrtić i crkva. Međutim, nismo ništa napravili po pitanju otkupa te zemlje. To je sve privatno. Mi ćemo inzistirati da se do kraja godine otkupi to zemljište, da se može sve spojiti i da se može napraviti idejni projekt. To sve traje, a mi već sad kasnimo.

Rebalansom proračuna u sedmom mjesecu ćemo tražiti da se s nekih 200.000 eura može pokriti otkupnina, jer je 182 eura po metru kvadratnom otkupna cijena Grada Zagreba za zemljišta. Tako smo računali da se s milijun i pol eura može otkupiti 8000 kvadrata, pa da možemo nešto napraviti', upozorava Aleksić.

Još jedna betonska spavaonica?

U iščekivanju nove škole, vrtića, doma zdravlja, pošte, kanalizacije i cesta, nadaju se da Blato neće doživjeti sudbinu drugih rubnih zagrebačkih naselja, doslovno betonskih spavaonica u kojima ima još manje sadržaja i još više stanovnika.

'Pretpostavljam da Blato neće doživjeti sudbinu Klare, ali vjerujem da kroz pet godina neće biti nijedne obiteljske kuće, da će to biti sve prodano i da će Blato postati jedno naselje od 10.000 ljudi, maltene urbano selo. Ako se ne počne sad raditi da Blato dobije dom zdravlja, osnovno školu, vrtić, dječje igralište i novu cestu, nastat će krkljanac. Bit ćemo slijepo crijevo', upozorio je Aleksić.

'Ja se nadam da kroz sljedećih pet godina neće biti tako divlja gradnja, da se zgrade upiknu između dvije kuće, da će biti nekakav plan, da će se novim GUP-om postići da se neće graditi tako divlje kao u Klari, jer ovi svi koji sad grade, kažu da su imali dozvole otprije i da koriste to pravo gradnje od ranije', dodaje Jadranka Zdeličan.

Oboje kažu da je 2028. godina ključna, jer po obećanju aktualne gradske vlasti dotad trebaju biti izgrađeni mostovi, a vjeruju i nova škola. Iako su optimistični, svjesni su da za svaki iole veći projekt u nas trebaju proći i desetljeća do realizacije. Pitanje je samo hoće li Blato biti u fokusu nove-stare gradske uprave.

'Blato je dio Zagreba, ali vodeći ljudi u Zagrebu prije 20, 30, 50 godina te rubne dijelove uopće nisu doživljavali. Svakom gradonačelniku je bitno urediti centar, a sve što se događa na rubovima grada - kad dođete na red. Pa prije 40 godina Mjesna zajednica Blato je bila najbogatija, jer je sav novac od samodoprinosa (za Sveučilišnu bolnicu, op.a.) sjeo na račun Mjesne zajednice, a ne Grada. Tad je bilo povjerenja u ljude koji su bili u lokalnoj samoupravi. Danas nemate povjerenja u ljude koji su po mjesnim odborima ili vijećima gradskih četvrti jer oni nemaju alata da bi odradili nešto sitno', zaključuje Nebojša Aleksić koji čeka konstituiranje Vijeća Gradske četvrti Novi Zagreb Zapad u kojem ima priliku ponovno postati vijećnikom.