UGLEDAJTE SE

Najžešći partijaner Zagreba ima 62 godine, živi kao da ne postoji sutra i nosi u džepu - što?

DVN-klaus-ketz

DVN-klaus-ketz

Izvor: tportal.hr / Autor: Krešimir Dujmović

Zamisli da ti stari izlazi svaki dan do šest ujutro, pije po dva deci Jack Danielsa, časti sve za šankom od Tkalče do Preradovićeve i vodi dvadesetgodišnjakinje na after u Esplanadu? Srećom ili nesrećom, ne radi se o tvom prvom pretku, što nikako ne umanjuje senzaciju Klausa Bauera von Schillera. Dobrotvor, faca, zagrebački Veliki Gatsby, party animal ili jednostavno tip koji barata nevjerojatnom pričom... nikad nećemo saznati. Ima 62 godine i orbitira u Yves Saint Laurentovom odijelu po gradskom centru dok vi spavate

'U zadnja tri mjeseca posudio sam 225 tisuće eura kojekakvim ljudima', otvara razgovor spicanjeni Klaus u Bulldogu i pita me što ću popiti. Primijetio sam ga u nekoliko navrata - od Krole, La Bodege do Alcatraza. Dođe solo na šank, izvadi cigarete, naruči žesticu, nešto zapisuje ili gleda u prazninu pred sobom. Vrijeme – oko tri ujutro. Dan – nasumični ponedjeljak ili utorak. Zagreb u to vrijeme već mahnito spava ili gleda nešto skinuto s torrenta. Klausu je to tek usputna postaja do sljedeće ispostave noćnog života. Sažeto, lik koji se pamti s manirama koje ne viđaš u vrijeme kada čak i razbijeni studenti na razmjeni idu doma.

Klausa ne zanima novac. I u toj mjeri da čovjek hladno naruči kantu šampanjca u Khala baru – za sebe: 'Bila je subota predvečer. Naručio sam kiblu sa šampanjcem. Pola sata kasnije, prišla mi je djevojka od 24 godine i kaže: Mladiću, meni se ovdje baš i ne sviđa. Ja u čudu gledam. Veli dalje – Nisam sama, imam ovdje prijateljiceNije problem, sunce moje, odgovorim joj. To je bio znak da je vodim negdje. Naručio sam još jednu kiblu. Onda smo sjeli na taksi do Esplanade. Ondje sam naručio veliki apartman u kojem smo bili cijelu noć. Zezali smo se.' Je li bilo što, pitam ga. 'Ma ne. Htjele su sa mnom obje, ali ja to nikad u životu nisam napravio ako mi srce ne zaigra. Mogu se zabavljati cijelu noć, ali do izvjesne mjere. Jedino kad mi srce zaigra, onda.'

Klaus je teška kategorija. Kaže, ako izvadim tri tisuće kuna na bankomatu, potrošim toliko. Ako dvije, onda dvije. Strašno voli odijela. Pokazuje mi markicu pored unutrašnjeg džepa. Yves Saint Laurent. Voli i Daks. Strašno pazi na cipele. Sve ručni rad, veli. Church. Varese: 'Volim se odijevati i oblačiti ekstra. Imam jako puno kravata. Preko dvjesto komada. Svaka preko 300 eura. Tri puta dnevno mijenjam odijela i cipele.' Respect mladiću, kažem, a Klaus vadi iz kaputa krzneni šal. Životinja mu visi iz ruke. Pitam ga što će mu to: 'Nosim to u džepu za slučaj da naiđe ona prava. Pokloniti ću joj i bundu, ručni rad. Ma, poklonit ću joj deset bundi odmah.'

Vadi i staru zlatnu žensku tabakeru. Nadrealno. Ali paše mu uz životopis. Klaus je, kaže, renomirani i umirovljeni zlatar i draguljar iz New Yorka. Da mu ne izostavim koju titulu, da citiram: 'Zlatar, draguljar, graver, gemolog, sudski vještak za drago kamenje.' Rođen u Njemačkoj, odrastao u Hrvatskoj, sin Antona Bauera koji je imao tvornicu cipela u Fijanovoj ulici. Opisuje svog oca kao velikog radnika, velikog ženskara i velikog pijanicu i dodaje – 'Baš kao i ja.' Otvorio je zlatarnu u Trstu u sedamdesetima - 'Preko puta Ponte Rossa. Prodavao sam cijeloj bivšoj Jugi i okolo – Bugari, Rumunji, Cigani, Makedonci, Bosanci, Hercegovci, Slovenci.' Sve je, potom, prodao i s kešom otišao u New York. '1977. sam odlučio otići. Bacio sam kocku. Svaki broj je bila jedna destinacija – Tokio, Hong Kong, Šangaj, Kuvajt, New York, Istanbul. Kocka se okrenula na New York.' Čemu onda Zagreb danas? 'Dolazim u Zagreb svake godine na par mjeseci podružiti se sa sinom.'

Klaus nije tratio vrijeme u New Yorku. Napravio je ogrlicu za Brucea Springsteena, upoznao Marka Knopflera i Erica Claptona, kupio i prodao kuću u Greenwich Villageu. Ima stan s pogledom na Central Park, kuću na jezeru Tacoe, stan od 400 kvadrata na Jelačićevu trgu i još par sličnih detalja. Uostalom, da mu ne kradem riječi iz usta: 'Došao sam s kapitalom u New York. Radio sam kod jednog Židova na Aveniji Park. Kad je vidio kako radim, a bio sam samo šest mjeseci, bilo mu je krivo što sam otišao. Nitko nije znao da sam imao lovu. Došao sam u grču. Našao sam onda lokaciju na Manhattanu. Dolje radnje, a gore na katu stan. Stodvadeset kvadrata. Tada sam počeo kupovati po Americi. Sve je bilo uređeno u kaubojskom stilu. Čak sam kupio i vigvam od Indijanaca. U Teksasu sam kupovao čizme. Da imam za ukras. Kože bizona, medvjeda. Počeo sam onda sakupljati i viskije.'

krešimir dujmović

krešimir dujmović

Izvor: tportal.hr / Autor: krešimir dujmović


Klaus i njegov krzneni šal od kanadskog bizona. Dobit će ga dama koja mu osvoji srce

Ali što su viskiji prema Jaguarima, Rolls Royceima, Corvetama... Klaus, po vlastitim riječima, barata s 82 oldtajmera smještena u hangarima u New Yorku. Dva Talijana servisiraju mu sedam Ferrarija, cijelu kolekciju Corvetta, Jaguare E type i Mark 1, 2 i 3, Mercedese 300 sl Gulwing i tako tome. No zagrebački partijaner ima problem. Nema prijatelja. Zašto? - 'Posuđujem previše novca. I dalje ću posuđivati. Ne mogu se promijeniti.'

Kul za njegove kvaziprijatelje. A ni bivšim ženama navodno nije bilo loše. Prva ga je, priča, opelješila brutalno u 11 godina braka. Išla bi taksijem do Venecije u šoping. Druga, Dalmatinka, bila je puno skromnija. Treća... Treću upravo traži. Na svakonoćnoj ruti od Krole, preko Khala bara, Timea, Bulldoga, Vipa, La Bodege, Esplanade, Victory bara, Tesle, Pifa, Alcatraza. Ode čovjek i na sladoled kod Bobana u 041. Čisto da se orijentirate u slučaju da ste potencijalno zainteresirani za taksiranje do Venecije. Čak i ako imate problema s izražavanjem na hrvatskom, na tečnom jezičnom meniju Klausa Bauera von Schillera nalazi se i njemački, francuski, talijanski, engleski, mađarski, norveški, makedonski i bugarski. Ali, dame - oprez. Naš razigrani gospodin nikada nije spavao sa ženom prvu večer. I ne želi. Što, priznat ćete, i nije neka cijena s obzirom na mogućnost da naslijedite trećinu njegova bogatstva.

Dakle, Hrvatice i ine vlasnice primarnih i sekundarnih ženskih spolnih obilježja, gospodin Klaus upućuje poziv: 'Volio bih pronaći pravu ženu ovdje. Ako se nađe prava, ostavit ću joj trećinu svog bogatstva. Mora biti normalna, realna i da zna prepoznati osjećaj i ljubav. Godine i izgled nisu bitne. Samo da srce zaigra. Ne treba mi fakultetski obrazovana, pošto ni ja nemam neke škole. Realan sam i u tome. Nadaš se uvijek. Ali još uvijek nisam sreo pravu osobu.'

Osim brojčanih prednosti, Klaus raspolaže i fizičkim. Dovoljna su mu četiri sata spavanja. Ima poseban način ishrane koji ga drži vitalnim. Teži idealnih 88 kila. Nizak tlak, tako da može puno piti. Prehrambeno, razgovaramo o azijskoj hrani, ponajprije crnoj riži, izbjegavanju mesa, kuhanju u woku i konzumaciji čaja od jasmina. Zna, veli, sve moguće kuhinje svijeta. Naručuje začine iz Amsterdama, a u Hrvatskoj posjeduje i farmu na kojoj uzgaja sve, od graha do koza.

Čovjek u odijelu Yves Sanit Laurentu i s krznenim ženskim šalom u džepu, kako kaže - u biti je usamljen. 'Ja sam biljka koja traži vodu svaki dan da je zalije', ispovijeda mi se najstariji zagrebački partijaner na kraju. Čaše na stolu već su odavno prazne. Dva i pol sata razgovora bilo mi je sasvim dovoljno da uberem njegov najveći kapital. Klaus ima priču. Nešto što se sreće rjeđe od Mercedesa 300 SL Gulwing. Ima i srce. I činjenice su, kad zbrojiš to dvoje, stvarno nebitne.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!