OPEC, organizacija koju ponajviše čine izvoznici nafte iz Perzijskog zaljeva, desetljećima je imao ključnu ulogu u određivanju cijena sirove nafte. To je činio kontroliranjem proizvodnje – povećavanjem ili smanjivanjem količina te raspodjelom kvota među članicama. Posebno važnu ulogu odigrao je tijekom naftnih kriza 1970-ih, kada je uvelike preoblikovana globalna energetska politika, piše BBC.

Iako proizvodnjom dominira Saudijska Arabija, UAE je imao drugi najveći višak proizvodnih kapaciteta. Drugim riječima, bio je drugi najvažniji 'balansirajući' proizvođač, onaj koji može brzo povećati proizvodnju da bi ublažio rast cijena.

Upravo je to dugoročno dovelo do preispitivanja pozicije Emirata u OPEC-u. Jednostavno rečeno, željeli su iskoristiti kapacitete u koje su znatno ulagali, no kvote OPEC-a ograničavale su njihovu proizvodnju na tri do 3,5 milijuna barela dnevno, što je za UAE značilo nesrazmjerno velike gubitke prihoda u odnosu na druge članice.

Tajming izlaska

Tajming izlaska sugerira da bi mogao biti povezan s napetostima u regiji, osobito u kontekstu odnosa s Iranom. Geopolitički pritisci u Perzijskom zaljevu već su opteretili odnose Emirata s Iranom, a mogli bi zakomplicirati i ionako osjetljiv odnos sa Saudijskom Arabijom.

Za sam OPEC ovo je ozbiljan udarac u trenutku u kojem se sve češće postavlja pitanje njegove dugoročne kohezije. Nije riječ samo o tome da bi UAE, nakon što u potpunosti osigura izvoz nafte morem ili cjevovodom, mogao ciljati proizvodnju od čak pet milijuna barela dnevno, jer mogući odgovor Saudijske Arabije mogao bi biti pokretanje cjenovnog rata. Dok bi ga raznolikije gospodarstvo UAE-a vjerojatno izdržalo, siromašnije članice OPEC-a teško bi preživjele takav scenarij.

Mnogo toga ovisit će upravo o reakciji Rijada.

Novi naftovodi?

Vodeći dužnosnici UAE-a već govore o novim naftovodima iz naftnih polja u Abu Dhabiju koji bi zaobilazili Hormuški tjesnac i vodili prema slabije iskorištenoj luci Fudžajra. Takav naftovod već postoji i intenzivno se koristi, no za veće proizvodne ambicije bit će potrebni dodatni kapaciteti, osobito ako dođe do trajnih promjena u prometu tankera i troškovima prijevoza u Zaljevu.

Trenutačno zbog dvostruke blokade pomorskog prometa u Hormuškom tjesnacu ova tema nije u prvom planu, no situacija ondje i dalje snažno utječe na cijene nafte, plina, goriva, plastike, pa čak i hrane.

I dok se svijet fokusira na cijenu nafte od oko 110 dolara po barelu, ne treba isključiti mogućnost da bi ona sljedeće godine mogla dosta pasti, primjerice ako se situacija u Hormuškom tjesnacu smiri, možda i uoči američkih izbora na sredini mandata.

U odnosu na 1970-e, OPEC danas ima manji utjecaj na globalno tržište. Nekada je kontrolirao oko 85 posto međunarodne trgovine naftom, a sada je taj udio bliži 50 posto. Osim toga, nafta više nije toliko presudna za svjetsko gospodarstvo kao nekad. OPEC i dalje ima značajnu moć, ali više nema monopol – ne može, slikovito rečeno, držati svijet u šaci.

Tu promjenu dobro ilustrira izjava bivšeg saudijskog ministra nafte Ahmeda Zakija Jamanija: 'Kameno doba nije završilo zato što je svijetu ponestalo kamenja. Isto tako, naftno doba neće završiti zato što će ponestati nafte.' Time je još tada najavio svijet u kojem će se fosilna goriva postupno zamjenjivati drugim izvorima energije.

Signal novog svijeta

Izlazak UAE-a iz OPEC-a može se tumačiti upravo kao signal tog novog svijeta, u kojem slabi ovisnost o nafti. Na to upućuju i drugi trendovi. Primjerice, snažna ulaganja Kine u elektrifikaciju prometa ublažila su ekonomski udar rasta cijena energenata u toj zemlji.

Prema nekim procjenama, elektrifikacija automobila, kamiona i vlakova u Kini smanjila je potražnju za naftom za čak milijun barela dnevno. Ako se taj trend ubrza na globalnoj razini, potražnja bi uskoro mogla dosegnuti plafon. U takvom kontekstu logično je pokušati što brže unovčiti naftne rezerve prije nego što potražnja počne padati. UAE za to ima financijsku snagu, ali i djelomično diversificirano gospodarstvo – od financijskih usluga do turizma.

Kako bi izgledalo 'novo normalno'?

Ipak, konačan ishod uvelike će ovisiti o tome kako će izgledati 'novo normalno' nakon što splasnu napetosti u Perzijskom zaljevu.

Izlazak UAE-a iz OPEC-a mogao bi pokrenuti domino-efekt i pojačati pritisak na Saudijsku Arabiju. Kada se tankerima ponovno omogući slobodan prolaz kroz Hormuški tjesnac ili ako Emirati ubrzaju izgradnju novih naftovoda, njihova nafta mogla bi poteći u količinama kakve dosad nisu viđene – bez ograničenja OPEC-a.

Na trenutačne blokade to neće imati velik utjecaj, no kad se situacija smiri, moglo bi se promijeniti – baš sve.