Iran je na Svjetsko prvenstvo stigao nakon mjeseci neizvjesnosti, političkih napetosti i pitanja koja nisu imala nikakve veze s travnjakom. Dugo se raspravljalo hoće li iranska reprezentacija uopće doći na Mundijal i kako će izgledati njezin boravak u Sjedinjenim Američkim Državama.

Dio iranske delegacije nije dobio dozvolu za ulazak u SAD, a pripreme reprezentacije bile su poremećene do te mjere da je Iran svoju bazu smjestio u Meksiku. Guardian navodi da je Iran zbog problema s vizama i političke situacije trening-kamp premjestio u Meksiko, dok je Independent pisao da su Iranci u Los Angeles stigli iz baze u Tijuani.

U Los Angeles su stigli tek na dan utakmice protiv Novog Zelanda, a plan je bio da se odmah nakon susreta vrate natrag u Meksiko. Bila je to gotovo nestvarna logistika za utakmicu Svjetskog prvenstva, ali i najbolji dokaz koliko je politika opteretila događaj koji bi trebao pripadati sportu.

Himna koju su svi čekali

U toj suludoj političkoj igri, u kojoj su igrači i stručni stožer morali nositi pritisak koji daleko nadilazi nogomet, mnogi su se pitali kako će američka publika dočekati iransku himnu na SoFi Stadiumu.

Bilo je to jedno od najosjetljivijih pitanja večeri. Ne zbog rezultata, taktike ili početnih sastava, nego zbog odnosa dviju zemalja, prosvjeda i svega što je prethodilo ovom susretu.

The Times je uoči utakmice pisao da su prosvjednici najavljivali zvižduke himni, okretanje leđa tijekom intoniranja i isticanje prerevolucionarnih iranskih zastava, koje FIFA ne dopušta na stadionima. NBC Los Angeles podsjetio je da je iranska zastava već bila izviždana na otvaranju turnira u Los Angelesu, što je samo pojačalo očekivanje da bi scena uoči utakmice mogla biti neugodna.

No ono što se dogodilo iznenadilo je mnoge.

Tijekom iranske himne nije bilo pogrdnih uzvika ni zvižduka. Guardian je u prijenosu uživo zabilježio da su iranski igrači stajali u liniji, s desnom rukom na srcu, pjevali himnu, dok su se stadionom širili povici podrške. Nakon intoniranja, SoFi Stadiumom prolomio se pljesak.

Bio je to trenutak koji je na nekoliko sekundi utišao sav politički šum oko utakmice.

Prosvjedi ispred stadiona, podrška na tribinama

Koliko je cijela utakmica bila opterećena politikom, pokazale su scene ispred stadiona. AP je pisao da je iranska dijaspora u SAD-u duboko podijeljena između onih koji reprezentaciju doživljavaju kao simbol režima i onih koji igrače žele odvojiti od politike. Prosvjednici su nosili prerevolucionarne iranske zastave s lavom i suncem, koje je FIFA zabranila na stadionima.

Dio prosvjednika bio je vrlo izravan.

'Nismo ovdje da navijamo za njih. Ovdje smo da budemo glas ljudi u Iranu', rekla je jedna prosvjednica za AP.

Druga je poručila:

'Oni nisu moja momčad. Oni su vladina momčad.'

No s druge strane, bilo je i navijača koji su pokušavali odvojiti reprezentaciju od režima.

'Ovdje sam samo da gledam sport, ne radi se o režimu. Ovdje sam samo zbog utakmice Svjetskog prvenstva, da uživam s obitelji', rekao je jedan iranski navijač za AP.

Još jedan navijač dao je možda najemotivnije objašnjenje zašto je došao na utakmicu.

'Oni igraju za ljude i samo se nadam i molim da uspiju, da donesu sreću ljudima u Iranu', poručio je za AP.

Sličnu poruku poslao je i navijač iz San Diega:

'Dečki predstavljaju sve Perzijance, Irance diljem svijeta. Za mene to nema veze s time kakvu vladu imaju u Iranu.'

Upravo zato je trenutak himne bio toliko snažan. U večeri u kojoj se očekivala nelagoda, stadion je odgovorio podrškom. U atmosferi u kojoj su mnogi najavljivali zvižduke, čuo se pljesak.

Utakmica Novog Zelanda i Irana tako je i prije prvog sučeva zvižduka dobila priču koja nadilazi rezultat. Nije to bila velika nogometna scena zbog poteza, gola ili obrane, nego zbog trenutka u kojem se očekivalo neprijateljstvo, a dogodilo se nešto sasvim drugo.