Već je pri prošlogodišnjem neuspjelom konstituiranju novog saziva Hrvatskog sabora postalo jasno da nije svejedno tko mu je na čelu. Mogu li novi zastupnici i predsjednik hrvatskog parlamenta ojačati njegovu ulogu ili ne?
Hoće li zastupnici devetog saziva Hrvatskog sabora izabrani na parlamentarnim izborima 11. rujna 2016. smanjiti vlastiti broj? Hoće li pritom ograničiti broj mandata zastupnika na primjerice dva ili tri te omogućiti obavljanje zastupničke dužnosti bez zasnivanja radnog odnosa u Saboru? Ukratko, hoće li na dnevni red hrvatskog parlamenta uskoro doći prijedlog ustavnih i zakonskih promjena kojima bi se značajno promijenio broj saborskih zastupnika i njihov status? Konkretno, manje zastupnika s ograničenim brojem mandata i uz volontiranje na dužnosti.
Sudeći prema izbornom programu stranke koja je na korak do formiranja nove parlamentarne većine i novog ulaska u Vladu, takvo je što moguće. Riječ je o aktualnom prijedlogu Mosta nezavisnih lista koji se u svom ovogodišnjem izbornom programu zalaže upravo za smanjenje broja zastupnika u Hrvatskom saboru, reduciranje broja mandata zastupnika i obnašanje zastupničke dužnosti od strane osoba s izgrađenom profesionalnom karijerom, što god to značilo, bez zasnivanja radnog odnosa u parlamentu. Uspije li Most za ova izborna obećanja osigurati Ustavom potrebnu većinu glasova svih saborskih zastupnika, na sljedećim ćemo parlamentarnim izborima birati osjetno manji broj zastupnika ograničenog broja mandata i bez zajamčenih plaća.
Može li Sabor postati bitniji?
Kakva su trenutačna rješenja koja Most želi promijeniti? Prema članku 72. Ustava Republike Hrvatske Hrvatski sabor ima najmanje 100, a najviše 160 zastupnika pri čemu članak 73. normira da se broj, uvjeti i postupak izbora saborskih zastupnika određuju zakonom. To znači da se sadašnji broj saborskih zastupnika, njih 151, može smanjiti i bez promjene Ustava. Oforme li HDZ i Most s Klubom zastupnika nacionalnih manjina parlamentarnu većinu, mogu već sada krenuti u zakonske promjene broja saborskih zastupnika na, recimo, 121. Pritom bi se u prvih deset izbornih jedinica umjesto 14 biralo 11 saborskih zastupnika. Hoće li stranka Bože Petrova takvo što doista inicirati tim više jer se u svom izbornom programu zalaže i za zakonsku reformu postojećeg izbornog sustava unutar godine dana nakon provedenih parlamentarnih izbora? Obećanja su dana, vrijeme je upravo počelo teći i sada je na redu onaj tko je sve obećao.
Most nezavisnih lista još je uoči prošlogodišnjih parlamentarnih izbora predlagao jačanje uloge Hrvatskog sabora u političkom životu zemlje. To je u biti značilo da parlament treba djelovati ne kao puko glasačko tijelo Vlade koja u njemu ima većinu, nego kao mjesto sadržajnog predlaganja zakona, rasprave o njima, kreiranja javnih politika, sveobuhvatnog nadzora rada Vlade i svega onog što mu Ustav određuje. U hrvatskom političkom sustavu Hrvatski sabor je ionako središnje političko tijelo, predstavnik građana i nositelj zakonodavne vlasti u zemlji. Praksa ga je pak, kao i u nizu drugih zemalja, faktično podredila radu Vlade koja prednjači u zakonodavnoj inicijativi i operativnom vođenju politike.
S druge strane, Hrvatski sabor se u dosadašnjim sazivima i sam sveo na instituciju kojoj građani u ispitivanjima javnog mnijenja redovito daju najslabije ocjene doživljavajući ga neučinkovitim. Tako se 'prava' politika vodi negdje drugdje, dok je parlament u žarištu jedino pri konstituirajućim sjednicama, donošenju državnog proračuna te pri sjednicama na kojima se sam raspušta. S vremena na vrijeme u njemu odjekne poneka rasprava, oporba predloži neke zakone mimo vladine volje koji se, naravno, ne usvoje te se sve svede na rutinu.
Kako Saborom neutralizirati moć Vlade?
Može li opisanu situaciju promijeniti novi saziv Sabora? Teško. Ipak, pregovori između HDZ-a i Mosta i sve ono što ih prati pokazali su da nije svejedno tko je na čelu hrvatskog parlamenta. Jer, prema članku 74. Ustava, Hrvatski sabor konstituira se izborom predsjednika na prvoj sjednici na kojoj je nazočna većina zastupnika. Kako je to izgledalo lani, nije se teško prisjetiti. SDP-ova koalicija predložila je Mostovog zastupnika Roberta Podolnjaka za predsjednika Sabora, ali je Most to odbio tražeći istodobno i HDZ-ovu podršku. Dvadesetak dana kasnije na čelo je parlamenta izabran HDZ-ov kandidat Željko Reiner, dakako uz pomoć Mosta. Hoće li i ove godine predsjednik Hrvatskog sabora biti iz redova HDZ-a ili će Most uspjeti ispregovarati svog čelnog čovjeka parlamenta?
Uz HDZ-ova premijera i HDZ-ova predsjednika Sabora te uz veći broj potpredsjednika Vlade i ministara iz stranke Andreja Plenkovića, Most će biti manje politički utjecajan i javno vidljiv nego li je to bio prije rujanskih izbora. U Mostu su svjesni toga te bi im dinamičniji rad parlamenta koji bi, među ostalim, inicirao i predsjednik Hrvatskog sabora iz njihovih redova, itekako pomogao u sadašnjem odnosu snaga. I dok je nakon prošlogodišnjih izbora Most bio ne samo mandatno jači i profilom drukčiji od HDZ-a pod vodstvom Tomislava Karamarka, sada je u kudikamo slabijoj poziciji od svog izglednog koalicijskog partnera. S obzirom da se pokazalo točnim da Most može računati na podršku birača jedino oponira li politički jačima od sebe, Božo Petrov i suradnici imaju težak zadatak uvjeriti svoje birače na koji će to način ključno utjecati na rad Hrvatskog sabora i Vlade u uvjetima stranačke i personalne dominacije HDZ-a.
Hoće li stoga Most zažaliti trenutak kada je mogao imati predsjednika Sabora iz svojih redova ili će učiniti sve da to realizira upravo sada? Ako je cilj stranke uistinu ostvariti barem dio izbornog programa, osobito prijedloge iz poglavlja o demokratizaciji hrvatskog političkog sustava, onda bi u aktualnim pregovorima trebala imati i strategiju i taktiku kako to učiniti. Ili prepuštanjem Hrvatskog sabora dosadašnjim rješenjima ponovno neće prijeći vlastiti most prijedloga...
