Tome Antičić, ravnatelji Instituta Ruđer Bošković koji je organizirao konferenciju, rekao je da se naša zemlja mora okrenuti suradnji znanstvenika s gospodarstvenicima.

'U uspješnim zapadnim zemljama znanost je jako blisko povezana s gospodarstvom, to je okosnica njihovog uspjeha. Nažalost, u Hrvatskoj nije tako, a dok se to ne promijeni naše gospodarstvo se neće moći oporaviti, niti sada, niti u narednih 20 godina', upozorio je dr. Antičić.

Hrvatska, rekao je, mora vidjeti gdje je konkurentna jer je danas jasno da se znanstvenici ne mogu baviti isključivo fundamentalnim znanostima bez bliske suradnje s gospodarstvom, a u tom kontekstu i IRB radi na jačanju onih svojih dijelova koji istovremeno idu za komercijalizacijom i najboljom znanošću.

Kina će uskoro imati više znanstvenika nego mi stanovnika!

Zamjenik ministra znanosti Saša Zelenika ponovio je da su izdvajanja za inovacije i razvoj u Hrvatskoj mala – oko 0,75 posto BDP-a. No naglasio je da su najrazvijenije zemlje one u kojima oko dvije trećine ulaganja u to područje dolazi iz gospodarstva, dok je kod nas taj udio tek oko 45 posto.

Zelenika je rekao da mogućnosti našeg proračuna nisu baš velike jer su nam samo kamate na kredite posljednjih godina bile veće od deficita.

'Tek ove godine po prvi put u posljednjih 20-ak godina imamo uravnotežene prihode i rashode i možemo reći da živimo u skladu s našim mogućnostima... To je posljedica pretvorbe i privatizacije, svih onih farbanja tunela, dogovora sa sindikatima ispod stola, butelja i ravnateljica. To i sve ostalo učinilo je da nam i dalje raste javni dug', rekao je.

Kao osobiti problem koji je posljedica svega navedenog istaknuo je velik postotak nezaposlenih visokoobrazovanih koji se kreće oko 10 posto ukupnog. Od toga su trećina ekonomisti, dok nam istovremeno nedostaje medicinara, farmaceuta i nekih drugih. Ljude iz tih zanimanja, unatoč tome što imamo 340.000 nezaposlenih, morat ćemo uvoziti, a po Zeleniki to pokazuje da nam sustav obrazovanja nije usklađen s našim stvarnim potrebama.

Posljedica ove neusklađenosti je, među ostalim, i odljev mozgova, u čemu smo pri vrhu u Europi. Pomoćnik ministra ipak smatra da su nam visokoobrazovani neophodni ako želimo imati konkurentnu znanost, u čemu trenutno nismo tako loši - nešto smo malo ispod prosjeka EU. Upozorio je da Kina u narednih nekoliko godina planira ostvariti brojku od 4,5 milijuna znanstvenika, dakle više nego što mi imamo stanovnika, dok ih u Hrvatskoj trenutno ima oko 10.000. To sve znači da moramo trčati ako samo želimo stajati na mjestu, odnosno ako ne želimo zaostati.

Kako 'natjerati' poduzetnike na suradnju sa znanstvenicima?

Pomoćnik ministra regionalnog razvoja i fondova EU Matija Derk kaže da se najveće alokacije sredstava iz EU u njegovom resoru mogu očekivati u području očuvanja okoliša i upravljanju otpadom, čime bismo trebali otkloniti opasnost da plaćamo određene penale, a potom slijedi promet.

Naglasio je da treba podići ekspertizu ljudi koji u sustavu rade projekte.

'Primjerice, ako govorimo o projektima u okolišu, netko treba znati kako napisati sadržaj tog projekta. Ja znam menadžment EU fondova, ali ne znam napraviti projekt za okoliš', pojasnio je.

Govoreći o poznatom problemu izvora financiranja inovacija i razvoja, Derk je izrazio uvjerenje da vlast ima mehanizme kojima može potaknuti suradnju gospodarstvenika sa znanstvenicima.

'Ako imamo jako velika sredstva koja puštamo u gospodarstvo, kroz uvjete natječaja možemo tražiti da ta sredstva u većoj mjeri budu vezana uz kolaboraciju sa znanstvenom zajednicom. Na taj način mi ne dajemo izravno znanstvenoj zajednici za istraživanja i razvoj, nego gospodarstvu dajemo da angažira znanstvenu zajednicu i tako stvaramo poslovni model. To nas stavlja u interesantnu poziciju u kojoj cijela akademska zajednica počinje više gledati prema gospodarstvu. Želimo dati gospodarstvu da vas angažira. Vrlo jednostavno, to je komercijalni model', objasnio je Derk, istaknuvši da nam u Hrvatskoj treba manji broj područja za koja procjenjujemo da imaju najveći multiplikativni učinak, odnosno ciljano ulaganje u najperspektivnije projekte.

Koji su nam industrijski aduti, a koji ključni problemi?

Savjetnik ministra gospodarstva, voditelj tima izrade industrijske strategije Tomislav Radoš rekao je da je jedan od prvih koraka u izradi strategije bilo dijagnosticiranje najvećih problema s kojima je industrija kod nas suočena. Među njima se posebno ističu: stalne promjene zakona, pravila i propisa, institucionalno okruženje, odnosno neefikasan javni sektor, pravna nesigurnost, visoko porezno opterećenje, administrativne procedure, niska razina ulaganja u industriju, niska razina udjela visokoobrazovane radne snage u njoj, nedovoljno ulaganje u istraživanje i razvoj, niska razina produktivnosti, visoka cijena kapitala, niska razina tehnološke opremljenosti te neusklađenost obrazovanja s potrebama industrije.

Rekao je da je prilikom izrade strategije bio suočen s nevjerojatnom činjenicom da uopće nije bilo podataka o tome u što se posljednjih 10 godina u Hrvatskoj ulagalo.

Prema analizi situacije njegov je tim zaključio da su ključni kriteriji određivanja industrija čiji bi razvoj trebalo poticati prije svega izvozna konkurentnost, mogućnost zapošljavanja većeg broja ljudi i profitabilnost.

Ovim kriterijima najbolje udovoljavaju farmaceutska industrija, elektroindustrija, metaloprerađivačka industrija i ICT, koje bi trebale rasti po stopi većoj od pet posto, a koje su profitabilne i izvozno orijentirane.

Nakon njih slijede još dvije - proizvodnja prehrambenih proizvoda i namještaja. Primjerice, proizvodnja hrane zapošljava jako puno ljudi, međutim njezine su stope rasta oko jedan posto jer je orijentirana isključivo na domaće tržište. Slično je s proizvodnjom namještaja. Ona nije baš profitabilna, ali ima jednu prednost, a to je da naše šume još nisu dovoljno iskorištene.

Obrazujemo 'nekorektnu robu' za skladište

Radoš je napomenuo da kod nas stope rasta potrošnje jako ovise o rastu kredita stanovništva.

'Zašto je ovo bitno? Zato što je preko 70 posto hrvatskog BDP-a osobna potrošnja! Ako osobna potrošnja neće jako rasti, a neće, one industrije koje su usmjerene na domaće tržište neće moći rasti. To je situacija s prehrambenom industrijom... Kako je došla kriza, pipa kredita je zatvorena i naš BDP je počeo padati jer 70 posto sačinjen od osobne potrošnje', rekao je.

Radoš je ustvrdio da u ovom kvartalu, po prvi put nakon 12 kvartala kontinuiranog pada, imamo rast industrijske proizvodnje.

Kao i njegovi prethodnici na konferenciji, savjetnik ministra je naglasio da se sustav obrazovanja mora što prije uskladiti s potrebama industrije.

'Vidjeli smo da imamo skoro 400.000 nezaposlenih, međutim u nekim segmentima imamo apsolutno nedostatak obrazovane radne snage. Što je posljedica toga? Da mi danas kroz obrazovni sustav – ja to malo okrutno kažem - stvaramo nekorektnu robu za skladište. Mi prvo platimo nekome školovanje, zatim on ne može naći posao jer nam to nije potrebno i onda mu još jednom plaćamo da bude na burzi, a konačni, treći najveći negativni efekt je da nemamo ljudi koji bi radili ono što nam je potrebno u industriji', upozorio je.

1000 puta više smo ulagali u nekretnine nego u inovacije

Goran Bosanac, također iz Ministarstva gospodarstva, rekao je da se u Hrvatskoj dugo vremena vodila kriva politika.

'Analiza podataka Ministarstva financija više od 100.000 poduzetnika pokazala je da je njihova bilanca za 2013. godinu bila 1066 milijardi kuna. No u toj bilanci vrijednost nekretnina - čvrstih građevinskih objekata, zemljišta i sl. - bila je 466 milijardi kuna, dakle nešto manje od polovice. Istovremeno su izdaci za istraživanje i razvoj iznosili samo 413 milijuna kuna. Dakle, naše su tvrtke imale oko 1000 puta veću vrijednost nekretnina nego što su davale za istraživanja i razvoj. Zašto je to tako? Usudio bih se reći zbog dugogodišnje krive politike ulaganja isključivo u nekretnine i programe utemeljene na zastarjelim tehnologijama koje nisu davale konkurentne proizvode', rekao je Bosanac.