U Hrvatskoj je mnogo lakše nabrojati prehrambene proizvode kojih nedostaje nego one kojih ima dovoljno. Od više od šest milijardi eura vrijednog uvoza prehrambenih artikala, značajan dio otpada upravo na meso i mlijeko, javlja HRT.

“Ako se toliko milijardi eura troši na uvoz, onda je očito da nedovoljno ulažemo u domaće proizvođače i domaću proizvodnju. Smatram da su ulaganja trebala biti usmjerena ciljano, no kako to nije učinjeno, sada vidimo posljedice. Govedarska proizvodnja iz dana u dan nestaje”, istaknuo je stočar Stjepan Bistrović.

S druge strane, ministar poljoprivrede David Vlajčić izražava drukčiji pogled na situaciju. “Ne bih rekao da su svi pokazatelji isključivo negativni. Istina je da uvoz raste već godinama, ali prošle godine smo prvi put približno izjednačili uvoz i izvoz. Izvezli smo poljoprivredno-prehrambenih proizvoda u vrijednosti 3,88 milijardi eura”, navodi Vlajčić, koji obnaša dužnost potpredsjednika Vlade te ministra poljoprivrede, šumarstva i ribarstva.

Što se najviše izvozi?

Prema službenim podacima, najviše se izvoze osnovne sirovine poput pšenice, kukuruza, soje, ali i žive životinje. U isto vrijeme, Hrvatska uvozi gotove, obrađene prehrambene proizvode.

“Izvozimo žitarice, a odmah zatim uvozimo stočnu hranu. Također, izvozimo žive životinje, a najviše uvozimo mesne proizvode - svježe i zamrznuto meso”, pojašnjava Zvjezdana Blažić, stručnjakinja za agrar i prehrambenu industriju.

Uvoz je nacionalna odluka, ne europska obveza

Zastupnica u Europskom parlamentu Biljana Borzan naglašava da odluke o razini uvoza nisu nametnute od strane EU-a.

“Od izbijanja koronakrize stalno se naglašava potreba za samodostatnošću, ali ne vidim da je postignut ikakav napredak. Nitko iz Europe nam ne određuje koliko moramo uvesti – to su isključivo odluke nacionalne vlade”, rekla je Borzan, ujedno i potpredsjednica europskih socijaldemokrata.

Borzan upozorava i na mogućnost postojanja kartelskih dogovora među trgovinskim lancima u Hrvatskoj te navodi da je u posljednje četiri godine hrana poskupjela za čak 45 posto – što premašuje prosjek EU za osam posto.

I domaći brendovi često uvoze – pod vlastitim etiketama

Problem prekomjernog uvoza ne odnosi se samo na trgovačke lance – dio odgovornosti snose i domaći proizvođači. Naime, mnogi od njih uvoze gotove proizvode ili sirovine koje potom prodaju pod hrvatskim brendovima. Situaciju dodatno pogoršava činjenica da Hrvatska često izvozi visokokvalitetnu sirovinu, dok istovremeno uvozi proizvode niže kvalitete.

I trgovci i proizvođači slažu se u jednom – era jeftine hrane je završila.

Sidrene cijene – pokušaj transparentnosti

Od četvrtka trgovci su dužni istaknuti takozvane sidrene cijene za određene prehrambene kategorije, prema odluci Vlade koja nalaže prikazivanje dviju cijena: one važeće 2. svibnja i trenutne cijene u prodaji.

“Mnogi potrošači su pogrešno razumjeli da će te informacije biti dostupne na internetskim stranicama trgovina – to nije slučaj. Cjenici neće biti javno objavljeni online, već će biti dostupni aplikacijama za usporedbu cijena. Potrošači će putem tih aplikacija unositi željeni proizvod i dobiti podatke gdje ga mogu kupiti najjeftinije”, pojašnjava Ana Knežević, predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošača.

Ipak, Knežević nije uvjerena u učinkovitost ovog modela.

“Ove informacije su najkorisnije za umirovljenike i građane s nižim primanjima, a oni najčešće nemaju pristup pametnim telefonima niti znaju koristiti takve aplikacije. Morat će se oslanjati na pomoć djece i unuka, što nije rješenje. Ako isticanje cijena dovede do stabilizacije tržišta, tada bi moglo imati učinka. No, trgovci se žale na često ažuriranje cijena. Moj savjet im je: stabilizirajte cijene, nemojte ih mijenjati, pa neće biti problema”, zaključuje Knežević.