Jedan od najočitijih pokazatelja nedostatka prehrambene neovisnosti Republike Hrvatske ogleda se u izjavi: "Kada bi se zatvorile granice, za tjedan dana mi bismo ostali bez hrane."

Ova rečenica sažima realnost u kojoj se nalazi hrvatski prehrambeni sektor – nedovoljna količina lokalne hrane na tržištu i kontinuirani rast uvoza, prenosi HRT. Iako se trgovci često percipiraju kao glavni pokretači uvoza, stvarnost je složenija.

“Obično se trgovci prozivaju kao najveći uvoznici, međutim i velik dio hrvatske proizvodnje uvozi, ili gotovu robu pa je deklarira pod svojim brendom ili sirovine za tu robu koju proizvode. Mislim da se svi trgovci trude sve ono što se da nabaviti u Hrvatskoj, tu i nabaviti, no ne možete nabaviti dovoljno voća, povrća, svinjetine, junetine, apsolutno ne,” izjavio je Martin Evačić, predsjednik izvršnog odbora HUP – Udruge trgovine.

Nedostaje nam mlijeka

Osim mesa, na popisu prehrambenih artikala koji se uvoze u velikim količinama visoko mjesto zauzima i mlijeko. “Mlijeka nam nedostaje izuzetno puno. Mi smo nikad lošiji. Vjerojatno na nekih 40-ak, možda 45 posto, pogotovo s trajnim mlijekom gdje nemamo velikih preradbenih kapaciteta, ostali smo na dvije velike mljekare i 5, 6 srednjih mljekara,” upozorava Mladen Jakopović, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore.

Među rijetkim područjima u kojima domaća proizvodnja postiže zavidne rezultate ističu se ratarske kulture, prvenstveno proizvodnja žitarica i uljarica. Hrvatska uspješno izvozi kukuruz, soju i pšenicu, no istovremeno ovisi o uvozu prerađenih proizvoda dobivenih iz tih sirovina.

“Uvozimo poboljšivače pšenice, uvozimo brašno, gotovo tijesto i u tom segmentu uložit ćemo u dodatne mlinarske kapacitete na razini malih, srednjih i većih poljoprivrednih proizvođača,” najavio je Tugomir Majdak, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede.

Zastarjeli model proizvodnje

S druge strane, dio stručnjaka smatra da je hrvatski agrarni sektor još uvijek usmjeren na zastarjele modele proizvodnje. Aleksandar Mešić, dekan Agronomskog fakulteta, ističe potrebu za promjenom pristupa.

"Mi već danas trebamo mijenjati smjer kojim idemo. Očito je da način na koji smo do sada radili nije polučio rezultate. Možemo imati kvalitetnu proizvodnju, možemo biti konkurentni, ali ono čega nam ponajviše nedostaje da bi mogli ići u utakmicu s razvijenim zemljama jest znanje", rekao je Mešić.

Iako Hrvatska raspolaže znatnim prirodnim i proizvodnim potencijalom, bez strateškog ulaganja u znanje, moderne tehnologije i preradbene kapacitete, teško će sustići razvijene članice Europske unije poput Njemačke, Danske ili Nizozemske. U suprotnom, ovisnost o uvozu iz tih zemalja postat će trajna stvarnost.