Šesnaest ljudi izgubilo je život 1. studenoga 2024. godine, kada se urušila obnovljena nadstrešnica glavnog željezničkog kolodvora u Novom Sadu. Katastrofa je, prema kritičarima, razotkrila mnogo više od loše gradnje te je pokrenula najveći studentski pokret u Srbiji još od svrgavanja Slobodana Miloševića.

U početku je bijes mladih bio široko usmjeren: protiv korupcije, represije i općeg osjećaja nemoći u sustavu koji vide kao truo. No s vremenom su njihovi zahtjevi postali konkretniji te traže prijevremene parlamentarne izbore i novu, pošteniju političku klasu, piše Guardian.

'Ako nakon svega nova vlada ne uspije osigurati pravdu za 16 žrtava urušavanja nadstrešnice, suočit će se s istom sudbinom kao i ova vlada', poručuje Hodžić, student iz većinski muslimanskog Novog Pazara.

Tragedija probudila generacije

U subotu, točno godinu dana nakon tragedije, deseci tisuća ljudi ponovno će se okupiti u Novom Sadu. Poruka predsjedniku Aleksandru Vučiću bit će jasna – 'ne idemo nikamo'. Studentski pokret, kažu organizatori, probudio je duh generacije koja je godinama vjerovala da je politika besmislena, a sada sa sobom povlači i šire slojeve društva.

No pred njima stoji dilema: iako prosvjedi traju, Vučić čvrsto ostaje na vlasti, zadovoljan time što prosvjednike može nazivati 'kukavicama i jadnicima' dok nadzire državni aparat, a njega gotovo u potpunosti kontrolira njegova stranka. Suočeni s tom stvarnošću, studenti se pitaju što dalje činiti i tu dolazi do podjela.

Kada su se u prosincu prošle godine prvi put okupili na plenarnim sjednicama da bi raspravljali o strategiji, svi su bili složni u jednome: nema suradnje s postojećim političkim institucijama. Taj princip, nekoć izvor snage, sada je postao glavna linija razdora.

Podjele postaju sve vidljivije

Podjele su se jasno pokazale prošlog tjedna, kada je Europski parlament usvojio dosad najkritičniju rezoluciju protiv Vučićeve vlade. Dok su neki studenti to pozdravili kao znak podrške, drugi su oštro reagirali. Prosvjednici s Filozofskog fakulteta u Novom Sadu objavili su priopćenje u kojem osuđuju 'očite pokušaje kooptiranja studentskog pokreta'.

Još jedno prijeporno pitanje je ideja o izvanrednim izborima. Dio pokreta već radi na formiranju neovisne izborne liste, okupljene oko ljudi izvan tradicionalnih stranaka. Taj prijedlog dobiva podršku i među građanima, a mnogi pozivaju opoziciju da bojkotira izbore i prepusti prostor studentskim kandidatima. Dvije oporbene stranke već su potvrdile da će to učiniti.

Srbiji treba resetiranje

Branislav Manojlović, zaposlenik državne elektroprivrede, kaže da 'sustav treba resetirati, bez obzira na političke stranke'. 'To resetiranje može se dogoditi samo kroz studentsku izbornu listu koja neće biti vođena stranačkim interesima, već načelima pravde, solidarnosti i empatije', dodaje.

No nisu svi suglasni te dio studenata upozorava da ulazak u izbornu utrku može razvodniti prvotne ideale pokreta. Siniša Cvetić, sudionik blokada na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu, smatra da je za takav korak još prerano.

Posljednjih mjeseci policija je privodila brojne studente i prosvjednike, pokušavajući ugušiti otpor. Aktivisti tvrde da je policija bila brutalna te spominju premlaćivanja i proizvoljna pritvaranja, što vlasti negiraju.

'Studenti su iscrpljeni te suočeni sa stalnim medijskim manipulacijama, represijom i pokušajima infiltracije', kaže Cvetić. 'Poziv na izbore nametnut je kao neizbježan sljedeći korak, ali zapravo znači povratak sustavu koji smo u početku odbacili.'

Po njemu, prioritet bi trebao biti 'razvijanje struktura izravne demokracije i povezivanje s drugim društvenim skupinama - radnicima, poljoprivrednicima, nastavnicima'.

Pukotine u vlasti dublje su no ikad

Nakon godinu dana prosvjeda pukotine u vlasti postale su dublje nego ikad. 'U kontekstu u kojem su institucije zarobljene izbori su barem simboličan način da se ospori monopol moći', kaže Cvetić. No upozorava: 'Taj izazov ima smisla samo ako se poveže s borbom za transformaciju društva – za autonomne sindikate, besplatno obrazovanje i neovisne medije. Ako se sve svede na borbu za promjenu vlasti, izgubit ćemo emancipacijski potencijal.'

Za Janu Bačević, profesoricu sociologije i filozofije na Sveučilištu Durham, sam zahtjev za izborima pokazuje granice liberalne demokracije. 'Ne možete, osim nasilnom revolucijom, pomaknuti taj sustav s mjesta', kaže ona. 'Samo je jednom u srpskoj povijesti došlo do istinskog pomaka; ne 2000., već 1944. godine', dodaje, misleći na partizane koji su porazili nacističke okupatore.

Iako se studenti ne slažu oko toga što raditi dalje, oko jednog su gotovo jedinstveni: njihova je borba već promijenila Srbiju. 'Studenti su nas probudili iz kolektivne apatije. Prvi put u desetljećima osjetili smo da možemo nešto promijeniti, uzeti stvari u svoje ruke', kaže Manojlović.

Vučić se odupire i optužuje vlade Zapada

Vučić se, očekivano, odupire pozivima na prijevremene izbore. Prosvjede naziva 'koordiniranom kampanjom za destabilizaciju Srbije', a bez dokaza optužuje zapadne vlade za miješanje. 'Srbija je demokracija. Održat će izbore prije roka 2027., kao što je to činila i ranije, a u međuvremenu radi na izbornim reformama', napisao je Vučić u pismu Guardianu tijekom ljeta.

Unatoč tome, prosvjednici ne odustaju. 'Studenti nas uče kako se boriti za pravednije društvo jer sami izbori neće sve promijeniti', kaže Manojlović. 'Moramo sačuvati ono što je studentski pokret stvorio, a to je stalno građansko sudjelovanje. To je njegovo najvažnije nasljeđe', zaključuje.