TVRD, ČUDAN, STRUČAN

Tko je Oliver Mittermayer, sudac koji je uzburkao duhove u slučaju Saucha?

18.05.2017 u 18:09

Bionic
Reading

Da je sudac Županijskog suda u Zagrebu Oliver Mittermayer, koji je ukinuo proširenje istrage protiv Tomislava Sauche, čudan svat, potvrdio je za tportal dobro upućeni sudionik pravosudnih krugova. Iako je jedan od rijetkih sudaca koji se mogu pohvaliti doktorskom titulom, Mittermayer nije javno eksponiran, no fokus javnosti usmjerio je na sebe upravo odlukom u aferi Dnevnice. Iako mnogi to povezuju sa Sauchinim spašavanjem većine u Saboru u korist HDZ-a, sudac Mittermayer ni u kom se slučaju ne može dovesti u vezu s tom strankom. Za razliku od predsjednika Županijskog suda Ivana Turudića kojeg Mittermayer, u najmanju ruku, ne podnosi

Sudac istrage zagrebačkog Županijskog suda Oliver Mittermayer ukinuo je proširenje istrage protiv Tomislava Sauche u aferi Dnevnice, što je mnoge šokiralo. Pravni stručnjaci pozdravljaju takvu odluku jer u Zakonu o kaznenom postupku ne postoji termin 'proširenja istrage', čega se nitko do sada nije pridržavao, dok oni skloni zavjerama misle da je riječ o prebijanju duga prema Sauchi koji je u nedavnoj drami u Saboru spasio HDZ glasavši za povjerenje Zdravku Mariću.

No dobro upućeni tvrde da o tome nema govora. Riječ je o sucu kojeg naš sugovornik iz pravosudnih krugova naziva čudnim, no njegove profesionalne kompetencije ne dovodi u pitanje.

Na glasu je kao tvrd i principijelan, jedan od rijetkih doktora znanosti među sucima na toj razini. 'Ja više volim dobiti njega kao suca istrage nego neke druge zbog njegovih čudnih reakcija. Kada mi nešto nije po volji, ja ću njegove čudne reakcije iskoristiti', kaže nam naš sugovornik.

Beskompromisan sudac

A da je na glasu kao beskompromisan, potvrđuje i njegova ranija izjava: '2009., dok sam bio na godišnjem, suradnica mi je rekla da me zvao Cvitanov (danas glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan, op.a.) punac Mato Orešić, kojeg znam od 1985. Sastali smo se, poveo je razgovor o ostavci Sanadera i rekao da su potrebni beskompromisni suci i da bih se mogao uključiti. Rekao sam da se meni ne dodjeljuju uskočki predmeti i odbio ponudu jer mislim da sudac treba raditi po savjesti, neovisno o obrani i optužbi', kazao je prije nekoliko godina.

U fokusu javnosti našao se taj sudac, kojeg opisuju kao tihog i povučenog, i 2009. godine. Tada je skupinu optuženih za preprodaju četiri kilograma heroina i dva kilograma kokaina, unatoč njihovu priznanju, pustio na slobodu zbog proceduralnih razloga.

Turudića ne podnosi

Javna je tajna njegov sukob s predsjednikom Županijskog suda u Zagrebu Ivanom Turudićem koji se za vrijeme Tomislava Karamarka spominjao kao mogući ministar pravosuđa u HDZ-ovoj vladi.

Miterrmayer je Turudića čak i tužio. Bila je to 2012. kada su se obojica natjecala za čelnom mjesto Županijskog suda u Zagrebu. Pobijedio je Turudić, no Mittermayer je smatrao da se to nije dogodilo na častan način.

Protiv njega je podigao tužbu na Upravnom sudu u kojoj je tvrdio da je predsjednik sudačkog vijeća Turudiću dodijelio bodove koji mu ne pripadaju. U posljednje tri godine Turudić je, prema tužbi, imao 18,28 posto ukinutih sudskih odluka pa je zbog toga trebao dobiti pet bodova manje nego što mu je sudačko vijeće dalo. Mittermayer je tada dobio tek dva boda manje od Turudića.

Odnos tog dvojca došao je na vidjelo i tijekom suđenja za ratni zločin u Medačkom džepu. Turudić je donio oslobađajuću presudu, a Mittermayer u ponovljenom suđenju osuđujuću.

'Je, oni su veliki prijatelji', ironično je komentirao naš sugovornik.

Tužbe protiv poslodavaca

Ovaj sudac poznat je i po sporu protiv svoga poslodavca, i to je jednom sporu. S obzirom na to da slabije vidi, zbog čega ima i određeni postotak invalidnosti, tužio je Županijski sud u Zagrebu zbog diskriminacije. Tražio je odštetu od sto tisuća kuna, tvrdeći da su mu zbog lošeg vida toga smanjivali ovlasti. Spor je dobio 2014., no sud mu je dosudio odštetu od 20 tisuća kuna.

Godine 2007. sjetio se pak kako 20 godina ranije, dakle 1987. godine, nije ponovno imenovan sucem u tada Okružnom sudu u Požegi u kojem je radio. Tužbu je na stol dobilo Državno sudbeno vijeće, koje te 1987. nije ni postojalo, a suce su tada imenovale lokalne vlasti.