Njemačka je danas najveći europski vojni oslonac Ukrajine, a od 2022. godine osigurala joj je oko 39 milijardi eura civilne pomoći i dodatnih 55 milijardi eura vojne potpore.

Prema anketi INSA-e za Bild, 52 posto Nijemaca podržava povećanje pomoći Ukrajini.

No početak je bio posve drukčiji. Mjesec dana prije nego što su ruski tenkovi prešli granicu Berlin je najavio slanje tek 5000 kaciga Kijevu. Tada je to izazvalo podsmijeh i oštre kritike saveznika jer su oni već slali protuoklopno oružje i streljivo, piše Sky News.

Danas Njemačka isporučuje sustave protuzračne obrane, borbena vozila i drugo naoružanje, a ujedno je obučila više od 24.000 ukrajinskih vojnika na svom teritoriju.

Težina povijesti

Promjena nije bila laka. Njemačko društvo i politika desetljećima su gradili identitet temeljen na suzdržanosti u vojnom djelovanju.

Strahote Drugog svjetskog rata, zločini nacističkog režima, podjela zemlje i ponovno naoružavanje tijekom Hladnog rata ostavili su duboke ožiljke, a osobito u istočnom dijelu zemlje, nekada pod sovjetskim utjecajem, ideja da njemačko oružje ponovno bude usmjereno prema Rusima izazivala je nelagodu.

Dugogodišnja politika Berlina bila je ne isporučivati oružje u ratne zone, a mnogi su se bojali da bi takav potez mogao izazvati eskalaciju i uvući Njemačku u izravni sukob.

No kako su ruske snage opkoljavale ukrajinske gradove, postalo je jasno da promatranje sa strane više nije opcija.

Zeitenwende – povijesni zaokret

Nakon afere s kacigama tadašnji kancelar Olaf Scholz najavio je radikalan zaokret u obrambenoj politici, nazvavši ga Zeitenwende, odnosno povijesnom prekretnicom.

Njemačka je uspostavila poseban fond od 100 milijardi eura za jačanje vojske, čime je prekinuta dugogodišnja politika ograničenih ulaganja u obranu. Bundeswehr, godinama opisivan kao zapušten, počeo se modernizirati.

Ažurirani su i tajni planovi obrane u slučaju napada, a provedene su vojne i civilne vježbe da bi se testirala spremnost zemlje.

Promjene su nastavljene i pod aktualnim kancelarom Friedrichom Merzom te je on preuzeo dužnost uz oštru retoriku prema Moskvi, ali i upozorenja o pretjeranom oslanjanju na SAD. Obećao je stvaranje 'najjače konvencionalne vojske u Europi'.

Društvo podijeljeno oko vojne uloge

Ipak, potpora jačanju vojske ne znači i spremnost na osobnu žrtvu. Istraživanje Sveučilišta u Leipzigu pokazalo je da većina podupire veća izdvajanja za obranu, ali je znatno manji broj onih koji bi bili spremni uzeti oružje u ruke.

Prema anketi instituta Forsa, samo 16 posto Nijemaca izjavilo je da bi se 'definitivno' borilo za obranu zemlje, a njih 59 posto reklo je da vjerojatno ili sigurno ne bi.

Ponovno uvođenje dobrovoljnog vojnog roka izazvalo je prosvjede dijela mlađe generacije te kritičari tvrde da država ne može očekivati lojalnost bez osjećaja uzajamnosti i sigurnosti.

Unatoč dvojbama i podjelama, politički vrh ostaje čvrst u potpori Ukrajini. Kancelar Merz poručio je da će rat završiti tek kada Vladimir Putin shvati da ne može pobijediti.

Četiri godine nakon početka invazije jasno je da rat nije promijenio samo Ukrajinu, nego i Njemačku. Zemlja koja je desetljećima zazirala od svoje vojne uloge sada ulaže milijarde u obranu i redefinira svoje djelovanje u Europi.

Svijet se promijenio, a s njim i Njemačka – sada možda najviše od 1945. godine.