Umirovljeni belgijski župnik, Flamanac Rik deVillé, od 1992. vodi organizaciju Ljudska prava u Crkvi (Mensenrechten in de Kerk) koja je do sada pomogla 500 žrtava pedofilije od strane članova klera, te kaže da je 1996. dobio pismo od nadbiskupa Bruxellesa, kardinala Godfrieda Daneelsa, u kojem mu je prelat zabranio da progovori protiv osumnjičenih svećenika
DeVillé se prisjeća da je prvi put čuo za seksualna zlostavljanja od strane katoličkih svećenika u Belgiji u rujnu 1992. kada mu je jedna osoba ispričala priču o vlastitom stradavanju. Tada je u okviru njegove župe Buizingen, u blizini doma u kojem sada provodi umirovljeničke dana u Tollembeeku, odlučio pokrenuti udrugu za pomoć žrtvama pedofilije.
Više je puta molio za pomoć nadređene, sve dok 1996. nije dobio pismo poglavara belgijskih katolika, kardinala Daneelsa, u kojem mu je naređeno da šuti.
Prema njegovu iskustvu, u pedeset godina koliko je pedofilija od strane članova klera registrirana, u Belgiji je stradalo oko 10.000 ljudi.
DeVillé smatra da Crkva i dalje šuti iz straha od onoga što će Vatikan poduzeti i da, unatoč pojedinačnim izjavama biskupa i pape Benedikta XVI, vlada zakon šutnje i volja da se afere zataškaju.
Navodi i primjer jednog nedavnog izdanja župskog lista, gdje vjernici optužuju žrtve da su izmislile afere da bi napakostile Crkvi.
Da nije sve eskaliralo i da nećak biskupa Briža, Rogera Vangheluwea, nije progovorio o tome kako ga je stric, svećenik, a onda i biskup, zlostavljao do punoljetnosti, što je i dovelo do Vangheluweove ostavke i velike afere, možda se klupko tih strašnih zločina katoličkih svećenika ne bi ni počelo odmotavati, kaže DeVillé.
Dodaje da iza svega stoji potisnuta seksualnost i da pedofilije ne bi bilo, barem ne u tolikoj mjeri, da je svećenicima moguće imati ženu, odnosno partnera ili partnericu, i normalan seksualni život. Rik deVillé je uvjeren da se Crkva neće promijeniti sve dok se ne dogodi toliko potreban koncil gdje će se mnogo toga u vezi morala i pastorala morati preispitati.
