Dmitrij Medvedev, zamjenik predsjednika ruskog Vijeća sigurnosti i bivši predsjednik Rusije, optužio je Donalda Trumpa da je 'pokrenuo novi rat', dok su pojedini istaknuti akteri pozvali Moskvu da aktivno pomogne Teheranu. 'Vrijeme je da pomognemo Teheranu', izjavio je kontroverzni ruski biznismen Konstantin Malofejev, koji je inače pod sankcijama i blizak je ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. No takve izjave nisu iznenađenje.

Iranski šef diplomacije Abas Arakči doputovao je u nedjelju u Moskvu, kako bi se sastao s Putinom. Najavljeni razgovor s ruskim čelnikom nazvao je 'ozbiljnim konzultacijama'. Iran je zatražio hitan sastanak Vijeća sigurnosti UN-a kako bi se 'održao međunarodni mir i kako bi se osudili američki napadi', pišu iranski državni mediji.

Moskvu je Arakči opisao kao 'prijatelja Irana', dodajući: 'Uvijek se međusobno konzultiramo.' Iranska revolucionarna garda rekla je nakon američkih napada da 'osvajači sada moraju čekati odgovore zbog kojih će požaliti'. Arakči je prethodno upozorio da će američki napadi 'imati trajne posljedice', dodajući da njegova zemlja 'zadržava sva prava za odmazdu'.

Iran je posljednjih godina bio važan saveznik Rusije, osobito zbog isporuka oružja za rat u Ukrajini, a dvije su zemlje u siječnju potpisale sporazum o strateškom partnerstvu. Zbog toga se snažan verbalni odgovor iz Moskve i očekivao, piše Sky News u analizi.

Verbalna podrška, ali bez konkretnih koraka

Međutim, do sada je reakcija Kremlja više simbolična nego realna. Ako se situacija dodatno ne zaoštri, malo je vjerojatno da će Rusija učiniti išta više od oštre retorike. Za to postoji više razloga.

Prvo, sporazum o strateškom partnerstvu između Rusije i Irana ne uključuje klauzulu o međusobnoj vojnoj obrani. Iako predviđa jačanje obrambene suradnje, nijedna strana nije obvezna pružiti vojnu pomoć u slučaju napada.

Drugo, čak i kad bi Moskva htjela ući u sukob ili opskrbiti Teheran oružjem, to bi bilo teško izvedivo. Većina ruskih resursa trenutačno je usmjerena na rat u Ukrajini.

Treće, Rusija ne želi narušiti svoje odnose s Washingtonom. Bilo kakva konkretna pomoć Iranu vjerojatno bi ugrozila postojeći, iako krhki, proces približavanja SAD-u.

Četvrto, aktualni sukob između Izraela i Irana zapravo odgovara interesima Kremlja. Skretanje pažnje globalne javnosti prema Bliskom istoku olakšava Rusiji poziciju u Ukrajini – pritisak iz Washingtona da se postigne mir s Kijevom znatno je oslabio.

I peto, najglasnije reakcije ne dolaze izravno od Vladimira Putina, već od tzv. 'etoričkih jastrebova' – poput Medvedeva – čije se izjave često tumače kao dio komunikacijske strategije, a ne stvarnog političkog kursa.

Kremlj traži diplomatski izlaz

Unatoč svemu, Rusija ne želi daljnju eskalaciju. Nakon što je u prosincu svrgnut sirijski režim Bašara al-Asada – dugogodišnjeg ruskog saveznika – njezin je utjecaj u regiji ozbiljno uzdrman. Ako bi sada pao i Iran, još jedna zemlja bliska Moskvi, Kremlj bi gotovo potpuno izgubio svoju poziciju u regiji.

U pokušaju da spriječi takav scenarij, Vladimir Putin proteklog je tjedna održao razgovore s čelnicima Izraela, Irana, SAD-a, Kine i Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Ako su točne tvrdnje da su Sjedinjene Države unaprijed upozorile Teheran na zračne udare i signalizirale da je riječ o jednokratnoj akciji, postoji realna mogućnost da je i Moskva bila obaviještena. U svakom slučaju, čini se da Putin želi iskoristiti situaciju kako bi preuzeo ulogu posrednika i okrenuo odnose u svoju korist.

Ako uspije uvjeriti Arakčija da iranski odgovor ostane simboličan, te da se Teheran potom vrati za pregovarački stol sa SAD-om, to bi Donalda Trumpa dovelo u svojevrsni dug prema Rusiji. A jasno je gdje bi Putin želio naplatu tog duga – u Ukrajini, kroz povlačenje američke vojne i političke potpore Kijevu.