Europa zaista nije ispoštovala svoj dio pogodbe o zajedničkoj obrani. Europski saveznici Amerike mahom su dozvolili da im prosječno ulaganje u obranu padne ispod obećane razine od 2 posto BDP-a, a nekima i daleko ispod toga. Što je još važnije, nisu izgradili stvarnu europsku obrambenu zajednicu. Ako se ne trgnu, mogli bi dati za pravo Trumpovim nesmotrenim tvrdnjama da su Europljani obični gotovani koji iskorištavaju jedan zastarjeli savez, na račun američkih poreznih obveznika.

Jedno područje u kojem bi Europljani mogli SAD-u pokazati svoju stratešku vrijednost je Putinova Rusija. Neki već tvrde da je Europska unija propustila iskoristiti 'meke' opcije koje su joj na raspolaganju da stane na kraj sve nametljivijem Kremlju. No premda šire europske strategije prema Rusiji zaista nema, još uvijek ima vremena poduzeti što treba da se obuzda provokativno ponašanje Kremlja.

Ne padaju samo desni ekstremisti na Putinovo laskanje

Nakon ruske invazije na Ukrajinu i pripajanja Krima, zemlje EU-a uvele su gospodarske sankcije, uljučujući i ograničenja na kredite ruskim bankama i energetskim tvrtkama. Sankcije su bile vezane za provedbu Protokola iz Minska iz 2014. Taj je protokol doveo do današnjeg krhkog primirja s pobunjenicima u pokrajini Donbas u istočnom dijelu Ukrajine, koje podržava Rusija. Prekid vatre trebao bi prestati važiti krajem sljedećeg mjeseca.

No Ukrajina još uvijek nema ni potpunu kontrolu nad svojim granicama ni čvrsto primirje u Donbasu. Tako su vođe zemalja G7 nedavno obećali da će produžiti sankcije sve dok sporazumi iz Minska (iz 2014. i 2015.) ne budu ispoštovani u potpunosti. U Europskoj uniji o sankcijama se i dalje žučno raspravlja, a diplomati iz Mađarske, Cipra, Italije i drugih zemalja ublažavaju svoj stav prema Rusiji. Čini se da je lobiranje Kremlja donijelo neki rezultat.

I ne padaju samo desni ekstremisti, kao što su sljedbenici francuske Nacionalne fronte (Front National) na Putinovo laskanje. Ugledni političari u Francuskoj, a i drugdje, počeli su propitkivati trenutni režim sankcija. Tako je ministar vanjskih poslova Njemačke, Frank-Walter Steinmeier, preporučio ublažavanje sankcija ako Rusija ispuni određene uvjete.

Osim što se zalaažu za labavije sankcije, neki se europski vođe čak i umiljavaju Kremlju. Talijanski premijer Matteo Renzi, jedan od onih koji su skeptični prema sankcijama, ovaj je tjedan biti počasni gost na Putinovom Međunarodnom gospodarskom forumu (International Economic Forum) u Sankt Petersburgu. Sudjelovao je također predsjednik Europske komisije, Jean-Claude Juncker.

Sudjeluju u ruskoj predizbornoj propagandi

Ovo nije vrijeme da Europa 'omekša' prema Rusiji. Umjesto da sudjeluje u Putinovoj konferenciji i tako Kremlju pribavlja propagandni uspjeh prije parlamentarnih izbora, Juncker bi prednost trebao dati prioritetima Europske unije. A ti prioriteti uključuju čuvanje post-hladnoratovske političke i sigurnosne arhitekture Europe, zaštitu teritorijalne cjelovitosti europskih zemalja te poštivanje zajedničkih normi utjelovljenih u institucijama kao što su Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OSCE) i Vijeće Europe. Tek kad Putin pristane podržavati te prioritete, razgovori o gospodarskoj suradnji Rusije i EU-a mogu početi.

Slabljenje sankcija protiv Rusije moglo bi se svidjeti vodećim europskim gospodarstvenicima, no uz to bi išla i veoma visoka dugoročna cijena. Čak i uz provođenje sankcija, zamrznuti sukob u Ukrajini sve više izgleda kao trajan. Slabljenje sankcija sada, kad je napredak u poštivanju najnovijeg sporazuma iz Minska tako malen, značilo bi katastrofalno srozavanje utjecaja i vjerodostojnosti Europe, a i golem gubitak za Ukrajinu.

Vođe Europske unije moraju ostati čvrsti i jedinstveni u stavu da se postojeće gospodarske sankcije mogu ukinuti samo ako sporazum iz Minska bude u potpunosti proveden. A to uključuje i povlačenje svih ruskih snaga i vojne opreme s ukrajinskog teritorija, kao i to da ukrajinska vlada uspostavi punu kontrolu granice s Rusijom.

Ustrajavanje u tome da Rusija ispoštuje dogovore u Ukrajini je tim važnije stoga što je djelovanje Kremlja samo jedan primjer sve bezobraznijeg ponašanja koje Europska unija mora suzbiti. Imajući to na umu Europska bi unija, umjesto slabljenja sankcija, trebala raditi na tome da razvije snažnije mjere protiv Putina i njegovih pajdaša, nešto poput američkog Magnitsky zakona, koji je usmjeren protiv ruskih dužnosnika odgovornih za velika kršenja ljudskih prava.

Moćno oružje u hibridnom ratu

Takav bi pristup osigurao da oni koji imaju koristi od Putinovog ortačkog kapitalizma ne mogu oprati novac ili skloniti obitelji na zapadu. Takve bi selektivne sankcije u stvari bile efikasnije u mijenjanju ruske politike nego uopćena gospodarska ograničenja jer sadrže opipljivo i jasno upozorenje ruskoj eliti da nekažnjeni mogu ostati samo unutar granica svoje zemlje.

Povrh samih sankcija, EU i SAD moraju postati znatno aktivnije i efikasnije u borbi protiv masovne kampanje dezinformiranja koja je postala moćno oružje Kremlja u 'hibridnom ratu' protiv ruskih susjeda i zapada. Isto tako, Europska bi unija trebala osmisliti načine da podrži civilno društvo, studente, one koje se bave istraživanjima te male i srednje poduzetnike u Rusiji, jer oni se bore za slobodu, demokraciju i blagostanje. Naposljetku, EU bi trebao pojačati napore da se suzbiju tijekovi novca i resursa što ih Putin koristi kako bi destabilizirao i podijelio europski politički prostor.

Oni koji zazivaju mekši pristup prema Rusiji trebaju skinuti poveze s očiju i shvatiti koliko se Kremlj trudi izazvati raspad Europe. Budući da ćemo možda imati Trumpovu administraciju u SAD-u, takvi su pritisci ono zadnje što EU sada treba. Jedini način da Europa ostane na okupu jest da ostane čvrsta prema Rusiji.

Njemačka kancelarka Angela Merkel potpuno je u pravu kada kaže da ne vidi nikakav razlog za povlačenje sankcija protiv Rusije. Kremlj nije napravio ništa da zasluži takvu nagradu.

Naprotiv, zaslužio je još strožu kaznu.

Copyright: Project Syndicate, 2016.
www.project-syndicate.org