U studenom je The Barents Observer primijetio da autori rječnika navode to da su 'neke' definicije usklađene s pravnim odjelom Ruske pravoslavne crkve i pripremljene pod nadzorom Ministarstva pravosuđa.

Kako navode, ti pojmovi namijenjeni su odražavanju 'tradicionalnih duhovnih i moralnih vrijednosti' navedenih u predsjedničkom dekretu o načelima državne politike.

Rječnik se također obračunava sa psovkama, proširujući popis 'uvredljivih' izraza tako da uključuje lingvističke 'prijetnje' poput riječi 'guzica', 'sranje' i 'prdež'. Isto tako, neke od njih izostavlja - od 'gulaga' i 'staljinizma' do 'vjere', 'nade', 'dobra' i 'istine'.

Iz definicija se jasno vidi pokušaj oblikovanja poželjnih društvenih stavova jezičnim formulacijama: legitimacija autoritarnog političkog modela, učvršćivanje državnog i crkvenog svjetonazora te militarizacija identiteta i opravdavanje agresivne politike.

U rječniku se autoritarizam opisuje kao 'najefikasniji oblik vlasti u teškim vremenima', a demokracija kao ideal upravljanja – no kad se odnosi na Zapad, kao model u kojem prava služe interesima 'najutjecajnijih aktera'.

'Limitrofne države' definirane su kao male države između Zapada i Rusije te nesposobne biti samostalne, posredno diskreditirajući Ukrajinu i baltičke zemlje. Riječ 'hegemon' opisuju uz primjer SAD-a, implicirajući na imperijalizam i manipulaciju dolarom.

U nastavku se nalaze neke od najilustrativnijih natuknica iz novog 'državnog rječnika', prenosi neovisni ruski portal Meduza.

Autoritarizam

• autoritarizam, im. [od grč. auctoritas – autoritet]. Politika. Oblik državnog upravljanja temeljen na autoritetu specifične osobe, s ograničenim sudjelovanjem javnosti u donošenju ključnih odluka o političkim, ekonomskim i društvenim pitanjima (usp.: apsolutizam, autokracija). Smatra se najefikasnijim oblikom upravljanja u teškim vremenima za državu jer dopušta različite oblike vlasništva, često je podržan blokom stranaka i pokreta, ne eliminira neprijateljske snage i dopušta ograničeno postojanje sustava vrijednosti različitih od tradicionalnih.

Brak

• brak, im. 1. Obiteljska zajednica između muškarca i žene; bračna zajednica. Stupiti u brak. Biti u braku. Registracija ili raskid braka. Biti oženjen/udata. Brak iz ljubavi; brak iz interesa. Zakonski brak (obiteljska zajednica sklopljena prema utvrđenim pravilima države). Građanski brak; de facto brak (obiteljska zajednica koja nije formalno registrirana). Morganatski brak (brak između člana vladajuće kuće i osobe nižeg podrijetla). Mješoviti brak (između osoba različitih nacionalnosti). Lažan brak (fiktivan; neiskren). Crkveni brak (jedan od sedam sakramenata kršćanske crkve: obiteljska zajednica sklopljena prema crkvenim obredima, čime postaje ne privremena, već vječna). Istospolni brak (homoseksualna intimna zajednica između muškarca i muškarca ili žene i žene, osuđena od Ruske pravoslavne crkve i nepodržana od ruske države).

Neprijatelj

• neprijatelj, im. 1. Onaj kojega je suvereni autoritet proglasio neprijateljski nastrojenim prema narodu, vladi ili državi. Ideološki neprijatelj. Zakleti neprijatelj. // Onaj koji je u stanju neprijateljstva ili sukoba s nekim; protivnik. Steći neprijatelje. 2. Vojni protivnik. Iza neprijateljskih linija. Neprijatelj je poražen. Zemlju su napali neprijatelji. 3. nečega. Načelni protivnik nečega. Protivnik pušenja. Protivnik privatnog vlasništva. 4. Nešto što uzrokuje štetu ili zlo. Stagnacija je neprijatelj napretka.

Hegemon

• hegemon, im. [od grč. hēgemón – vođa]. 1. Onaj koji vrši hegemoniju, dominira ili predvodi druge, nadmašujući ih u moći ili utjecaju (obično klase, stranke, države itd.). SAD kao globalni hegemon dopušta sebi zanemarivanje pravila kako bi uvijek pobijedio. Hegemonijska renta (sposobnost ostvarivanja koristi očuvanjem neokolonijalnog sustava, ograničavanjem suvereniteta nezavisnih država i jačanjem moći dolara). 2. U SSSR-u: radnička klasa kao glavna društvena klasa sovjetskog društva. Proletarijat je hegemon revolucije. // Predstavnik radničke klase. Hegemon se razveselio i vratio na posao.

Homoseksualnost

• homoseksualnost, im. [od grč. homós – isti + sexus – spol]. Oblik seksualne devijacije koja se manifestira zadovoljenjem osjetilne želje s osobama istog spola; sodomija, pederastija (usp.: heteroseksualnost). // Seksualni odnosi između muškaraca; seksualna privlačnost muškarca prema drugom muškarcu.

Humanizam

• humanizam, im. [od lat. humanus – čovječan]. 1. Tradicionalna ruska duhovna i moralna vrijednost: svjetonazor temeljen na načelima vrijednosti ljudske osobe, ljudskog dostojanstva, poštovanja drugih, brige za njihovu dobrobit, prava na slobodu, jednakost i sreću; dobrotvornost, čovječnost. Humanizam Čehovljevih priča. Humanizam Vološina povezan je s fatalizmom. Moderni humanizam povijesno je specifičan oblik čovječnosti. 2. Ideološki i kulturni pokret renesanse koji se suprotstavio skolastici i duhovnoj dominaciji Crkve, tvrdeći da je ljudsko biće najviša vrijednost. Humanizam umjetnosti povijesno je specifičan. Humanizam renesanse pridonio je razvoju vizualnih umjetnosti.

Demokracija

• demokracija, im. [od grč. dēmos – narod + krátos – vlast]. 1. Vršenje autoriteta uzimajući u obzir mišljenje svih (u državi – svih građana), otvorenost javnoj raspravi i nadzoru donošenja i provedbe odluka; vlast naroda. Oblici i načela demokracije. Ograničavanje ili suzbijanje demokracije. Borac za demokraciju. Proširiti ili ojačati demokraciju. // U političkoj praksi zapadnih zemalja: oblik vladavine u kojem građani posjeduju određena prava i slobode, a državne institucije djeluju u interesu najutjecajnijih aktera koji utječu na odluke o političkom, ekonomskom i društvenom životu (suprotno: vlast naroda). Lažna demokracija.

Život

• život, im. 2. Tradicionalna ruska duhovna i moralna vrijednost: razdoblje čovjekova postojanja od začeća i društvenog formiranja do smrti. Cijeniti život. Vrednovati život. Život je jedva tinjao u njemu. Slab puls bio je jedini znak života. Izgubiti život (umrijeti). Oduzeti život (ubiti). Preminuti. Biti između života i smrti (biti teško bolestan ili blizu smrti).

Jedinstvo

• jedinstvo, im. 1. Cjelovitost, nedjeljivost; kohezija. Jedinstvo sustava javne vlasti. Povijesno jedinstvo Bjelorusa, Rusa i Ukrajinaca. Jedinstvo naroda Rusije (tradicionalna ruska duhovna i moralna vrijednost: stanje u kojem ljudi različitih etničkih, nacionalnih, kulturnih i religijskih skupina, težeći zajedničkim interesima, ciljevima i vrijednostima, koegzistiraju u miru, harmoniji i međusobnom razumijevanju). // Koncentracija nečega na jednom mjestu, u jednom vremenu ili u jednoj ruci. Klasična tragedija slijedi načelo jedinstva mjesta i vremena. Jedinstvo zapovijedanja vojskom.

Ideal

• ideal, im. [franc. idéal od grč. idea – slika, ideja]. 1. Najviši cilj prema kojem ljudi teže; ono što daje krajnji smisao njihovoj aktivnosti i duhovnim stremljenjima. Životni ideal. Uzvišeni, humanistički ideali. Moralni ideali (tradicionalna ruska duhovna i moralna vrijednost: visoka moralna načela i uvjerenja koja nadahnjuju i usmjeravaju osobu prema dobroti, pravdi, poštenju, suosjećanju i drugim vrlinama, uz strogo odbacivanje destruktivnih ideologija koje dopuštaju nemoralno ponašanje, djela koja uzrokuju patnju, korupciju i druge protuzakonite radnje).

Strani agent

• strani agent, im. Osoba (pojedinac ili organizacija) koja se bavi političkom aktivnošću u interesu strane države (ili država) i prima financiranje od te države (ili država).

Lezbijstvo

• lezbijstvo, im. Oblik seksualne devijacije koji se manifestira zadovoljenjem osjetilne želje žene sa ženom; ženska homoseksualnost.

Limitrof

• limitrof, im. [od lat. limitrophus – pogranična zemlja]. Politika. U Europi 21. stoljeća: država koja se koristi kao tampon-zona između zapadne Europe i Rusije, koja politički, ekonomski i kulturno nije sposobna biti samostalna. Limitrofske države. Vlada limitrofa. Izvorno se termin odnosio na pograničnu regiju Rimskog Carstva odgovornu za opskrbu tamo stacioniranih trupa. U 1920-ima/-30-ima označavao je države koje su nastale na zapadnoj granici bivšeg Ruskog Carstva nakon 1917. (Latvija, Litva, Estonija, Poljska i Finska).

Režim

• režim, im. [od franc. régime]. 1. Skup političkih, ekonomskih i društvenih mjera kojima državne vlasti upravljaju društvom; sustav upravljanja, oblik vladavine. Demokratski režim. Reakcionarni režimi. Politički ili ekonomski režim. Kijevski režim (u Ukrajini od 2014.: uspostavljeni oblik političke vlasti koji predstavlja prijetnju temeljnim pravima i interesima rusofonog stanovništva).

Rusofobija

• rusofobija, im. [od rus. + grč. phóbos – strah]. Neprijateljski stav s predrasudama prema građanima Rusije, ruskom jeziku, kulturi i tradiciji, izražen u raznim oblicima agresije ili diskriminacije usmjerenim protiv Rusa ili rusofonih ljudi. Politički motivirana rusofobija. Borac protiv rusofobije. Svakodnevna rusofobija (negativni stavovi prema Rusima koji nastaju u svakodnevnim situacijama).