Najveći europski proizvođač nafte i plina dio je jedinstvenog europskog tržišta, ali i dalje nije članica EU-a. Norvežani su na referendumima 1972. i 1994. godine glasali protiv pristupanja, ponajprije zbog straha da bi ribarska industrija bila u nepovoljnom položaju pod pravilima koja donosi Bruxelles. Nakon fosilnih goriva, upravo je izvoz morskih proizvoda najvažniji norveški izvozni sektor.

‘Rekli smo ne 1972. zbog ribe, a ponovno smo rekli ne 1994., također uglavnom zbog ribe. Ribe i poljoprivrede’, izjavio je za Financial Times norveški ministar vanjskih poslova Espen Barth Eide. Prema njegovim riječima, te su teme bile toliko polarizirajuće da su ‘razarale brakove i obitelji’, ostavljajući kod mnogih Norvežana svojevrsni politički PTSD.

Europski diplomati smatraju da je upravo Trump izazvao šok potreban da Norveška ozbiljnije sagleda prednosti punopravnog članstva, od trgovine do sigurnosti i obrane.

'Moramo biti iskreni prema sebi'

Eide priznaje da je razdoblje relativne stabilnosti, u kojem su održani referendumi o članstvu, završilo te da je zamijenjeno mnogo neizvjesnijim okruženjem koje Oslo prisiljava na novo promišljanje odnosa s EU-om.

‘Kada smo pristupili Europskom gospodarskom prostoru, pridružili smo se tada najvažnijem europskom projektu, jedinstvenom tržištu’, rekao je. ‘Trideset godina poslije tog stabilnog svijeta više nema i moramo biti iskreni prema sebi; danas smo u znatno složenijoj situaciji. Dijelovi Europske unije kojima smo odlučili ne pristupiti postaju sve važniji.’

Američki carinski ratovi dodatno su naglasili specifičan položaj Norveške. Zemlja sudjeluje na jedinstvenom tržištu, ali nema utjecaj na trgovinske pregovore s Washingtonom jer ih u ime država članica vodi Europska komisija.

Eide, koji je ranije obnašao dužnost ministra klime, smatra da Norvežani moraju sagledati koliko se Europa promijenila od posljednjeg referenduma 1994. godine.

'Oko nas je ludi svijet'

‘Ovaj ludi svijet oko nas, ono što se događa s Kinom i Sjedinjenim Državama, tjera Europsku uniju da aktivira instrumente koje dosad nije često koristila’, rekao je, misleći pritom na trgovinsku politiku i carinsku uniju. ‘A upravo su to područja kojima smo odlučili ne pristupiti.’

Iako je Norveška članica NATO-a, Trumpove izjave o preuzimanju kontrole nad Grenlandom, autonomnim teritorijem Danske, također članice Saveza, izazvale su zabrinutost u Oslu oko pouzdanosti američkih sigurnosnih jamstava na kojima se europska obrana oslanja još od završetka Drugog svjetskog rata. Norveška pritom pažljivo prati i razvoj situacije na Svalbardu, svom arktičkom otočju za koje Rusija pokazuje interes.

I Island planira referendum

Pojačani fokus Europske unije na obranu i sigurnost nakon ruske invazije na Ukrajinu dodatno je povećao privlačnost članstva, ne samo u Norveškoj nego i u drugim državama koje su dio jedinstvenog tržišta i NATO-a, poput Islanda. Ta sjevernoatlantska država, koju je Trump više puta zamijenio s Grenlandom, u kolovozu će održati referendum o mogućem obnovljenom otvaranju pristupnih pregovora s EU-om.

Bruxelles je već signalizirao da bi Island mogao dobiti određene iznimke u ribarskoj politici kako bi se olakšao ulazak novih članica.

Eide kaže da će se svaki povoljan dogovor za Reykjavik vrlo pozorno pratiti i u Norveškoj. ‘Island je za nas iznimno važan slučaj i moramo pažljivo pratiti razvoj događaja’, rekao je. Dodao je da norveška ribarska industrija s velikim zanimanjem prati mogućnost da Island dobije povoljnije uvjete vezane uz ribarstvo. ‘To bi moglo utjecati na raspoloženje javnosti’, ocijenio je.

Norveški premijer Jonas Gahr Støre izjavio je stranim novinarima u Oslu da bi eventualni ulazak Islanda u Europsku uniju ‘ostavio dojam u Norveškoj’, iako je podsjetio da ulazak Švedske i Finske 1995. godine nije promijenio stav većine Norvežana. ‘O tome neće odlučivati zemlje izvan Norveške’, naglasio je.

Norvežani bi vjerojatno opet odbili članstvo

Iako među zagovornicima članstva prednjače upravo Støre i Eide, njihova Laburistička stranka zasad ne želi pokretati pitanje novog referenduma. Istraživanja javnog mnijenja i dalje pokazuju da bi većina birača vjerojatno odbila članstvo u EU-u.

Eide smatra da je bogatstvo koje Norveška ostvaruje zahvaljujući nafti i plinu snažno oblikovalo osjećaj samostalnosti među građanima. ‘Postoji percepcija gospodarske neovisnosti koja ljudima daje osjećaj snage’, rekao je.

‘Da se referendum održava sutra, glasao bih za ulazak u Europsku uniju. No to ne znači da je sada pravi trenutak za raspisivanje referenduma’, zaključio je Eide. Dodao je kako je zasad najvažnije otvoreno govoriti o ograničenjima sadašnjeg modela odnosa Norveške i Europske unije.