Arbitražnom tužbom Hrvatska zapravo traži da joj se vrate upravljačka prava u Ini kakva je imala do potpisivanja spornog ugovora iz 2009, ali traži i naknadu štete jer smatra da su sporni ugovori financijski oštetili Inu i istodobno MOL-u omogućili zaradu.

Profesor emeritus s Pravnog fakulteta u Mariboru, dr. Šime Ivanjko u razgovoru za tportal upozorava kako u ugovoru Vlade i MOL-a iz 2003. postoji 'kvaka 22' zbog koje bi hrvatska pravna bitka za upravljanje, odnosno vlasništvo nad Inom mogla potrajati godinama.

'Tužba je podnesena Komisiji Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL) u Ženevi jer je prema ugovoru hrvatske Vlade i MOL-a iz 2003. arbitraža u Ženevi jedini i obvezujući način rješavanja sporova između dviju strana. Budući da se ugovor osporava jer je, prema pravomoćnoj sudskoj odluci, rezultat kaznenog djela podmićivanja, za očekivati je da će spor biti riješen u korist Hrvatske. Međutim poništenje ugovora značilo bi da se poništava i odredba prema kojoj je isključivo UNCITRAL nadležan za rješavanje sporova između potpisnika ugovora, Vlade RH i MOL-a, pa se logičkim slijedom dovodi u pitanje i poništenje ugovora za koje bi se Komisija mogla odlučiti', upozorava Ivanjko. Dodaje kako u međunarodnom pravu nema suglasja o pitanju samostalnosti klauzule ugovora u odnosu na ugovor kao takav i kako se, u praksi, rušenjem ugovora poništavaju i njegove klauzule.

Zato bi, kaže dr. Ivanjko, Hrvatska morala pri UNCITRAL-u zatražiti da se prije nastavka postupka utvrdi u kakvom su suodnosu ugovor i klauzule te tražiti da klauzula o tome da je arbitraža u Ženevi obvezujući način rješavanja sporova između Vlade RH i MOL-a, kad je u pitanju Ina, valjana i nakon što se ugovor, eventualno, poništi.

U suprotnom, objašnjava dr. Ivanjko, poništenjem ugovora u cijelosti poništila bi se i klauzula koja kaže da UNCITRAL odlučuje o sporovima. Što bi se nakon toga dogodilo i na koji bi se način Hrvatska mogla pravno boriti za Inu, pitali smo profesora Ivanjka.

'U tom slučaju morao bi se pokrenuti postupak za poništenje ugovora pred sudom države u kojoj je ugovor sklopljen, a to je Hrvatska', kaže ovaj stručnjak za međunarodno gospodarsko pravo i dodaje kako bi to značilo godine borbe s neizvjesnim ishodom.

Čak i da nema ove 'kvake 22' na koju upozorava Ivanjko, inače počasni konzul RH u Mariboru, arbitraža u Ženevi može potrajati godinama, a kad se uzme u obzir i pravna začkoljica s klauzulom o arbitraži i koliko traju sudski procesi u Hrvatskoj, čini se da Hrvatska i nema puno izbora ukoliko želi vratiti upravljačka prava i/ili vlasništvo nad Inom. Na koncu će Banski dvori i ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak ili morati pronaći novac za otkup dionica Ine ili se predati i prodati mađarskom MOL-u svoj udjel u Ini. U tom slučaju bi se otvorio put za prodaju tvrtke nekom većem igraču, među kojima su, u prvom planu, ruski naftni divovi.