Hrvatska je nakon slučaja nepropisno odloženog otpada u Gospiću pokrenula potragu za lokacijom na kojoj bi se mogla graditi spalionica opasnog otpada. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost anketira županije kako bi utvrdio postoje li grad ili općina spremni prihvatiti takvo postrojenje
'Kada bi mogao biti gotov taj screening, odnosno te ankete prema županijama? Pa mi ćemo to vrlo brzo napraviti, da vam sad ne govorim datum, ali radi se o nekoliko tjedana', kaže zamjenik direktora Fonda Mirko Budiša.
Hrvatska je jedina članica Europske unije bez spalionice, a diljem Unije radi ih više od 530. Samo ih je u Beču četiri: tri spaljuju komunalni otpad, a jedna opasni i infektivni. Energija dobivena spaljivanjem koristi se za proizvodnju električne energije i grijanje grada.
'Što dobivaju? Oni dobivaju jeftiniji način zbrinjavanja otpada. Dobivaju dio struje i dobivaju toplinu iz toga', kaže bivši savjetnik slovenske vlade za gospodarenje otpadom Viktor Simončić za RTL.
Postrojenja za komunalni i opasni otpad koriste različite tehnologije. 'Kada imate posla s opasnim otpadom, onda temperature spaljivanja moraju biti znatno više', objašnjava Simončić.
vezane vijesti
Interes pokazali Šibenik, Osijek i Rijeka
Prva hrvatska energana na gorivo iz otpada i mulja trebala bi biti izgrađena na Bikarcu pokraj Šibenika, no interes postoji i drugdje.
'Šibenik, Osijek, imamo interes grada Rijeke, imamo interes nekih manjih lokalnih jedinica, tako da ćemo vidjeti koje ćemo na kraju odabrati za sufinanciranje', kaže Budiša.
Odluka neće ovisiti samo o lokalnim vlastima. Građani su prije tri godine prosvjedovali protiv spalionice medicinskog otpada u KBC-u Rebro, a ranije i protiv planirane spalionice u zagrebačkom Resniku.
Zagreb je nekoć imao spalionicu opasnog otpada
Zagreb je nekoć imao jedinu spalionicu opasnog otpada u Hrvatskoj. Puto, izgrađen krajem osamdesetih pokraj Jakuševca, radio je do 2002. godine, kada je ugašen zbog požara.
Josip Pavković iz Udruge Ekologija grada smatra da se funkcionalan sustav gospodarenja otpadom ne može uspostaviti bez energane.
'U Hrvatskoj postoji jak otpor izgradnji takvih postrojenja i mnogih drugih postrojenja što se tiče gospodarenja otpadom, a tko god tvrdi da se može uspostaviti funkcionalan sustav bez energane – ili nije ni približno upoznat s cijelom tematikom ili iz nekog svjesnog razloga i interesa laže', upozorava Pavković.
'Mi smo izgleda poglupili'
Planovi za moderno postrojenje koje bi proizvodilo toplinu za Zagreb postojali su još prije tridesetak godina.
'Mi smo izgleda poglupili, a bili smo pametni jer smo 1990. godine u Zagrebu čak imali lokaciju za spalionicu na komunalni otpad. Zagreb je grad koji bi trebao imati energanu na gorivo iz otpada', zaključuje Simončić.
Nova potraga za lokacijom otvara priliku za definiranje državne i lokalne strategije, ali i za jasnije informiranje građana. Prema Pavloviću, najveća prepreka nije sama tehnologija, već nepovjerenje u institucije koje bi trebale nadzirati rad postrojenja.
'Ljudi čak i nemaju toliko nepovjerenja u samu tehnologiju energana koliko u sustav nadzora. I to je ono u što prvo moramo uvjeriti građane RH – da će nadzor biti legitiman, transparentan i da će raditi po svim popisanim zakonskim normama', upozorava Pavlović.
Dok se u Hrvatskoj spalionice desetljećima doživljavaju kao prijetnja, europski gradovi koriste ih za zbrinjavanje otpada, proizvodnju energije i grijanje, a u Kopenhagenu je na krovu takvog postrojenja uređena čak i skijaška staza.
