Riječ je o nalazu i mišljenju vještaka zaštite okoliša za prostor bivšeg kamenoloma u Benkovačkom Selu, Kukalj, izrađenom za potrebe Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta. Dokument je izradio Geotehnički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, a temelji se na očevidima, uzorkovanju i laboratorijskim analizama provedenima u sklopu istrage.

Procijenjen volumen od gotovo 15.000 kubika

Prema geofizičkim istraživanjima, volumen odloženog materijala procijenjen je na 14.775 prostornih metara, dok su izmjerene gustoće otpada snažno varirale, što pokazuje koliko je njegov sastav neujednačen.

Vještaci su zato za procjenu ukupne količine koristili konzervativan pristup i zaključili da se na lokaciji nalazi minimalno 6427 tona otpada.

Plastika, guma, tekstil, metal, drvo...

Analiza pokazuje da nije riječ o jednoj vrsti otpada. Na 18 analiziranih lokacija pronađena je heterogena mješavina koja uključuje plastiku, folije, gumu, tekstil, drvo, staklo, metal i mineralne materijale. Stručnjaci zaključuju da raspored različitih materijala kroz gotovo cijelo istraženo područje potvrđuje da je riječ o otpadu antropogenog podrijetla raspoređenom kroz tijelo odlagališta.

Mikroplastika se proširila van odlagališta

Posebno zabrinjavajući dio novog vještačenja za bivši kamenolom Kukalj kod Benkovca odnosi se na mikroplastiku. Dodatna istraživanja Geotehničkog fakulteta pokazala su da sitne plastične čestice nisu ostale samo unutar prostora na kojem je odložen otpad – pronađene su i izvan granica samog odlagališta. Stručnjaci su u kolovozu uzeli uzorke tla na 19 dodatnih mjesta kako bi provjerili širi li se mikroplastika s tijela odlagališta u njegovu neposrednu okolinu. Mikroskopske analize pokazale su da se najveća količina mikroplastike očekivano nalazi unutar samog odlagališta, ali je pronađena i na pojedinim mjestima izvan njega. Drugim riječima, dokazano je da je dio mikroplastike već napustio prostor na kojem je otpad odložen.

Vještaci kao jedan od najvažnijih načina širenja navode vjetar. Mikroplastika je pronađena na lokacijama S16 i S17, koje se nalaze oko 20 do 30 metara od ruba odlagališta, u smjeru koji odgovara dominantnom strujanju zraka prema sjeveroistoku. Stručnjaci zato smatraju da taj nalaz odgovara mogućem prijenosu laganih plastičnih čestica vjetrom s odlagališta prema okolnom prostoru. Zanimljivo je da je mikroplastika pronađena i na uzorku S7B, neposredno uz južni rub odlagališta. Vještaci navode da ondje nije najvjerojatnije završila zbog vjetra, nego je moguće da ju je prenijela oborinska voda koja se slijeva niz teren.

Stručnjaci su tragove mikroplastike tražili i znatno dalje od samog otpada. Na lokaciji S19, udaljenoj približno 150 metara od ruba odlagališta, mikroplastika nije pronađena.

Još važnije je upozorenje vještaka da proces nije završen. Otpad je godinama izložen suncu, kiši, vjetru i drugim vremenskim utjecajima. Veći komadi plastike zbog toga se postupno troše i raspadaju na sve manje čestice, stvarajući novu mikroplastiku. Vještaci zato upozoravaju da, dok god otpad ostaje na lokaciji, postoji mogućnost nastavka stvaranja i širenja mikroplastike u neposredni okoliš i pukotinski krški sustav.

Poseban problem predstavlja činjenica da je riječ o krškom terenu. Takvo područje obilježavaju pukotine i šupljine kroz koje voda može prodirati u dublje slojeve. Vještaci navode da zbog takve propusnosti terena nije moguće isključiti daljnji prijenos mikroplastike u podzemlje, posebno tijekom jakih kiša. Istodobno naglašavaju da smjer i dubinu takvog mogućeg prijenosa nije moguće pouzdano utvrditi bez dodatnih istraživanja. Dakle, nalaz ne dokazuje da je mikroplastika stigla do podzemnih voda, nego upozorava da za to postoji mogući put.

Visoke koncentracije bakra, cinka, olova i antimona

Kemijske analize pokazale su i povišene koncentracije nekoliko metala. U kompozitnim uzorcima izmjereno je od 3490 do 12.200 miligrama bakra po kilogramu, cinka od 781 do 1150 mg/kg, olova od 163 do 494 mg/kg te antimona od 312 do 474 mg/kg.

Većina analiziranih metala u testovima procjeđivanja nije pokazivala značajnu mobilnost. Iznimka je antimon.

Antimon premašio kriterij za inertni otpad

U četiri od 19 analiziranih uzoraka koncentracija antimona u eluatu iznosila je između 0,95 i 1,7 mg/kg suhe tvari, dok je granična vrijednost za prihvat otpada na odlagalište inertnog otpada 0,7 mg/kg.

Zbog toga stručnjaci zaključuju da otpad ne zadovoljava u potpunosti kriterije za odlaganje na odlagalište inertnog otpada.

Krški teren povećava osjetljivost

Posebnu pozornost vještaci posvećuju podzemnim vodama jer se odlagalište nalazi na krškom hidrogeološkom području, gdje oborinske vode mogu brzo prodirati kroz pukotine u podzemlje. Kao potencijalni put prijenosa onečišćenja navode se upravo mikroplastika i mobilni antimon.

No nalaz ne utvrđuje da je odlagalište već zagadilo izvorišta pitke vode. Analize izvorišta Biba, Kakma, Kološovac i Turanjsko jezero u promatranom razdoblju nisu pokazale prekoračenja propisanih parametara za vodu namijenjenu ljudskoj potrošnji. Najbliže relevantno izvorište Biba nalazi se oko 13,5 kilometara od lokacije.

Stručnjaci ipak upozoravaju da zbog krškog podzemlja i nedostatka neposrednog monitoringa na samoj lokaciji nije moguće potpuno isključiti budući prijenos onečišćenja.

Što nalaz kaže o opasnosti za ljude?

Vještačenje je analiziralo i mogući zdravstveni rizik za stanovnike. Najveći potencijalni rizik stručnjaci vide kod izravnog kontakta s otpadom i profesionalne izloženosti osoba koje bi s njim radile, posebno zbog prašine, mikroplastike i mobilnih komponenti.

Za stanovništvo koje živi dalje od lokacije rizik procjenjuju znatno nižim. Najbliži stambeni objekti nalaze se na udaljenosti većoj od jednog kilometra, a dosadašnji monitoring izvorišta nije pokazao pogoršanje kvalitete vode koje bi se moglo povezati s odlagalištem. Vještaci zato zaključuju da se trenutačni rizik za zdravlje stanovništva u okolnom području može smatrati niskim, ali preporučuju preventivno uklanjanje otpada i monitoring kako bi se spriječila buduća izloženost.