Hrvatski zavod za javno zdravstvo objavio je rezultate uzorkovanja provedenog od 19. do 27. kolovoza koji potvrđuju zdravstvenu ispravnost vode iz javne vodoopskrbe na području Ličko-senjske županije te na otocima Rabu i Pagu.

'Svi rezultati dosad pokazuju da je voda sukladna pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za ljudsku potrošnju. Imali smo dva slučaja da je na špinama u kući pronađeno povišeno olovo, ali ispiranjem tih cijevi olovo je bilo u granicama normale', rekao je u emisiji Otvoreno ravnatelj HZJZ-a Krunoslav Capak.

Zavod za javno zdravstvo Ličko-senjske županije je analizom vode iz privatnih bunara, zdenaca i cisterni na području Gospića, Otočca, Senja, Perušića i Karlobaga utvrdio mikrobiološko onečišćenje te stanovnicima objavio dodatne upute. Capak je objasnio da je, zbog mogućnosti da procjedne vode s odlagališta onečiste podzemne vode, stanovnicima ponuđen monitoring privatnih bunara i zdenaca.

'S obzirom na to da postoji potencijal da se podzemne vode procjednim vodama s odlagališta onečiste, ponudili smo stanovnicima Ličko-senjske županije da prijave svoje bunare kako bismo napravili monitoring bunara i zdenaca, iako 95 posto stanovništva tamo pije vodu iz vodovoda', rekao je.

Dodao je da je dosad prijavljeno 90 bunara te da će svi biti pregledani. 'Za očekivati je bilo da su ti bunari mikrobiološki onečišćeni. Građani su dobili upute što treba učiniti s tom vodom', kazao je Capak, naglasivši da se ona ne koristi za piće.

Mikroplastika pronađena u podzemnim vodama

Institut za vode u Gospiću pronašao je mikroplastiku u podzemnim vodama. U Varaždinu su pak otpad i mulj onečišćeni mikroplastikom i teškim metalima. Branimir Hackenberger s Odjela za biologiju rekao je da nalaz mikroplastike pokazuje kako otpad na području Like ispušta tvari u okoliš.

'Mikroplastika su svi polimeri plastične mase manji od pet milimetara. U pojam mikroplastike ulazi i nanoplastika. Ako su te čestice manje od 120 nanometara, onda govorimo o nanoplastici', objasnio je. Naglasio je da se svojstva mikroplastike i nanoplastike razlikuju.

'Dok o mikroplastici ne postoje jednoznačni znanstveni i stručni radovi o tome djeluje li štetno i kako na mikroorganizme, za nanoplastiku itekako postoje dokazi. Nanočestice manje od 30 ili 40 nanometara mogu prolaziti kroz biološke membrane', rekao je.

Dodao je da sam nalaz mikroplastike ne znači automatski i štetan učinak na stanovništvo ili ekosustav, ali upozorava da bi eventualna prisutnost nanoplastike bila znatno ozbiljniji problem. 'Pojam mikroplastike dosta je medijski atraktivan, ali nitko ne može tvrditi da će imati štetan učinak za populaciju ili ekološki sustav. Ako postoji nanoplastika, njezin utjecaj itekako možemo procijeniti rizičnim', rekao je.

Hackenberger je upozorio da se ne zna što se sve nalazi u odloženom otpadu.

'Pretpostavljamo da u ovom otpadu postoji cijeli niz opasnijih kemikalija za koje ne znamo postoje li ili ne. Doista vjerujem da voda za piće zadovoljava sve zakonske uvjete. U slučaju da nema otpada, mene bi to zadovoljilo, ali mi sada nemamo normalne okolnosti', naglasio je.

'Stanje je ekvivalentno požaru'

Situaciju je usporedio sa stanjem požara i poručio da treba brzo reagirati.

'Problem je što ne znamo što sve u tom otpadu ima. Nemamo instrumentaciju niti mogućnost da analiziramo sve spojeve jer ih ima preko 200 milijuna u tom otpadu. Napravili smo bazu podataka od 1100 spojeva za koje je očekivano da će se naći samo u medicinskom otpadu, a znamo da takvog otpada ima u Lici', rekao je.

Naglasio je da su dosadašnji nalazi dokazali da otpad ispušta tvari u okoliš. 'Koje su to tvari, koliko je opasnih tvari - ne znamo - i zato treba promptno reagirati', poručio je.

Capak je također upozorio da postoji mogućnost onečišćenja plitkih podzemnih voda te istaknuo da bi prioritet trebao biti što brže uklanjanje otpada.

Visoke koncentracije kadmija, cinka, olova i antimona

Ivica Kišić, stalni sudski vještak za procjenu onečišćenja i mjere sanacije zemljišta s Agronomskog fakulteta u Zagrebu, rekao je da su u krugu tvornice u kojoj se nalazi odloženi otpad utvrđene izrazito visoke koncentracije kadmija, cinka, olova i antimona.

'Dobro je da nisu nađena organska onečišćenja. Bitno je reći da se razina teških metala smanjuje u uzorcima uzetima pet do deset metara izvan tvorničkog kruga. Ako je bilo utjecaja, on je zanemariv i gubi se na udaljenosti', rekao je Kišić.

Preporučio je uzimanje uzoraka tla i povrtnih kultura u domaćinstvima u neposrednoj blizini kako bi se utvrdilo stvarno stanje. 'Tek tako ćemo ljude smiriti da znaju na čemu su. U potpunosti ih razumijem', rekao je. Objasnio je i da tla razvijena na vapnencu prirodno mogu imati povišen sadržaj kadmija.

Capak je naveo da su prije desetak dana uzeta 32 uzorka u neposrednoj blizini odlagališta. 'Analize povrća uzetog na udaljenosti od 300 do 1000 metara od odlagališta su u tijeku. Čim budu gotove, javno ćemo ih objaviti', poručio je.

Onečišćenje se kroz krš može širiti vrlo brzo

Hackenberger je upozorio i na specifičnosti krškog područja oko Gospića. Prema njegovim riječima, kada mikroplastika jednom dospije u podzemne vode, može se uklanjati ispiranjem, no nikada se ne ispere cjelokupna količina koja je ušla u sustav.

'Područje oko Gospića je specifičan krš koji je nešto manje propusan nego krš u ostalom dijelu Like. Kad govorimo o transportu toksičnih tvari kroz podzemlje krša, za razliku od Slavonije gdje govorimo o desecima godina, ovdje govorimo o danima i tjednima', rekao je.

Zbog načina na koji voda prolazi kroz krško podzemlje moguće su, upozorava, i naizgled paradoksalne situacije. 'Bunari pored otpada mogu biti potpuno čisti, a bunar kilometrima dalje može biti zagađen istim tim otpadom', rekao je.

Upozorio je da će i nakon uklanjanja otpada godinama biti potreban sustavan monitoring podzemnih voda i istraživanje mogućih kemijskih onečišćenja. 'Sve je manje-više reverzibilno, pa tako i tlo, ali pitanje je u kojem roku', kazao je.

Kišić: 'Ovo je tipičan ekocid'

Kišić je način postupanja s otpadom u Gospiću nazvao 'tipičnim ekocidom'. 'Ovo što je napravljeno u Gospiću primjer je kako se ne radi sanacija, to je tipičan ekocid', ustvrdio je, dodajući da će većina otpada morati biti zbrinuta izvan Hrvatske.

Upozorio je i da će zbrinjavanje biti skupo i logistički zahtjevno. 'Što su kemikalije jednostavnije, spaljivanje je jeftinije, od tisuću eura po toni. Što su kemikalije kompleksnije, spaljivanje je skuplje, pet tisuća eura po toni. Nas nitko ne čeka s našim otpadom, spalionice su unaprijed zauzete', rekao je.

Zato nije optimističan da će cijeli proces ići brzo. Hackenberger je pak ocijenio da je slučaj Gospića pokazao koliko je sustav nespreman za izvanredne ekološke incidente. 'Zavodi za javno zdravstvo rade izvrsno, oni rade što ih zakon obvezuje, ali nitko ih ne obvezuje što treba raditi kada dođe do ovakvog stanja. Ovo je prilika da se zavode opremi boljom aparaturom', rekao je. Dodao je i da je Hrvatskoj potrebna 'zelena policija' koja bi trebala sprječavati slične slučajeve.