'Neposredno nakon napada u Parizu pale su teške riječi i to politika i mora tako raditi u ovakvim slučajevima. Sad se u Francuskoj govori o uvođenju izvanrednog stanja na tri mjeseca što demokratske države ne trpe, ide se na povećanje ovlasti sigurnosnog sektora, povećanje ovlasti tajnim službama i povećanje broja agenata ,…, pa se postavlja pitanje što bi uopće u toj situaciji NATO mogao napraviti. Oni mogu u okviru bilateralnih ili multilateralnih formata nešto pomoći u obavještajnom smislu, ali sigurno neće Snage visoke spremnosti upotrebljavati u Europskoj uniji. Te su snage usmjerene na vojne opasnosti, čuvanje granica i teže vojne ugroze, a ne da patroliraju ulicama Pariza ili Zagreba.', naglašava dr. Vlatko Cvrtila u razgovoru za tportal o sigurnosnom stanju u Europskoj uniji.

On smatra kako je pitanje ima li NATO uopće, kao koncept, nešto takvo što bi djelovalo u ovakvim slučajevima unutarnjih terorističkih napada jer je ovo, prije svega, unutarnja stvar pojedinih država.
Terorizam je nacionalno definiran kao kazneno djelo i time se bavi nacionalna pravosudna i policijska struktura, a ne međunarodna. Razmjena informacija se obavlja na međunarodnoj razini, države mogu razmijeniti i policijske snage, ali nisam siguran da će se NATO u ovo miješati. Kad NATO govori o terorizmu, govori se o terorizmu koji nastaje izvan država NATO-a i NATO nema koncept unutarnjeg neprijatelja koji se sada, uvjetno rečeno, pojavljuje u Francuskoj.', ističe Cvrtila, koji očekuje i kako će se psihoza i ratna retorika - izazvane terorističkim napadima u Parizu - još neko vrijeme biti jake, ali da će se stanje s vremenom smiriti, čak i u slučaju ponovljenog napada.

Svako podizanje vojske na unutarnjem planu transformira i gravitaciju moći unutar države, dodaje Cvrtila, koja onda ide više prema represivnom aparatu, a demokratska društva to teško mogu podnositi. Možda ova stabilna demokratska društva to i mogu, ali ne zna kako bi ova tranzicijska podnijela to da se vojska počne koristiti za smirivanje unutarnjih nemira i problema. Aktiviranje članka 42/7. i zahtjevi Francuske će sigurno izazvati promjene unutar same Europske unije, produženje psihoze koja je nastala nakon napada u Parizu ide prema tome da će se i Europska unija i Europska komisija morati malo razbuditi i više pozornosti posvetiti instrumentima unutarnje sigurnosti, ali instrumentima kojima se čuvaju vanjske granice Unije.

Cvrtila upozorava kako nastupa jako zanimljivo razdoblje za EU, u smislu traženja dovoljno dobrih odgovora kako bi se prevenirale određene prijetnje, koje u ovom trenutku iz unutarnjeg terorizma, odnosno kako bi se sanirale posljedice toga da su neke države zatražile strožu kontrolu na granicama te da je Schengenski sporazum u tom smislu uzdrman.

'Kao država članica EU-a moramo to jako dobro pratiti jer, kako vidimo, sad se puno priča o vanjskim granicama Unije, a i mi smo vanjska granica i to u vrlo nezgodnoj situaciji. Smatram da je dobro da smo u ovom času izvan Schengena jer mi granicu možemo kontrolirati tako da sa svih strana imamo policiju, ali bismo se mogli naći u nezgodnoj poziciji jer ćemo se naći između schengenske granice i vanjske granice EU-a, na balkanskoj ruti na kojoj bi se mogao smanjiti pritisak izbjegličkog, a povećati pritisak ilegalnog migrantskog vala. Takva situacija bit će opterećujuća za nas i morat ćemo ozbiljno razmišljati kojim instrumentima možemo postizati ciljeve zaštite, u suradnji i uz pomoć EU-a.', upozorava dr. Cvrtila.

Na pitanje očekuje li da će i Hrvatska zatvoriti granice za izbjeglice, odnosno sve migrante, Cvrtila odgovara kako ćemo si i mi morati zatvoriti zbog domino-efekta.

'Jasno je da ako se Njemačka zatvori i ako bude promijenila svoju politiku otvorenosti, zatvorit će se posve Austrija i Slovenija, a onda i mi moramo promijeniti svoju politiku otvorenosti. Čini mi se da je ova najava prestanka primanja ekonomskih migranata samo priprema za to da se može u potpunosti zatvoriti balkanska ruta i da se u tom smislu naprosto promijeni situacija. Mislim da u tom slučaju nećemo samo spašavati same sebe nego da će to biti dio lančane reakcije iz Njemačke koja će na koncu rezultirati pritiskom na Grčku i Tursku da se sve kod njih počne rješavati. Naravno takva odluka je sama po sebi demotivirajuća za one koji su razmišljali da idu prema EU.', zaključio je Cvrtila.

Iako ne očekuje miješanje NATO-a u europski unutarnji rat protiv terorizma, Cvrtila priznaje kako se u ovoj izbjegličkoj krizi dogodio presedan u smislu korištenja vojske za rješavanje unutarnjih problema, a riječ je o slučaju Slovenije.

'Slovenija je praktično preko noći, kad su shvatili da njihov policijski aparat ne može izdržati pritisak izbjegličkog vala, promijenila zakon i omogućila vojsci da iziđe na granice. Oni su učinili ono za što je preporuka da se ne radi, a to je da vojska izlazi na šengensku granicu. Mađarska je koristila vojsku da bi 'utvrdila' svoju granicu. To otvara pitanje je li to ispravan način korištenja vojske za države Europske unije', kaže Cvrtila, a o tome će Europska unija i Europska komisija morati ozbiljno razmisliti i potražiti rješenje za još jedan sigurnosni i politički izazov.

U relativno kratkom vremenu u Europskoj uniji su zaredale krize – od grčke krize, preko krize eura, pa ukrajinske izbjegličke krize, a tu je sad i rat protiv terorizma. Europska unija još uvijek nema zajedničku vanjsku, sigurnosnu i vojnu politiku i ovo je trenutak nakon kojega mora doći do većih promjena.

'Europska unija EU sebe u Schengenu definira kao područje slobode, pravde i sigurnosti što znači da je sigurnost podignuta na razinu konstitutivnog elementa. Ako to počne šepati, šepat će sve. Moraju se tražiti novi odgovori.', zaključio je stručnjak za međunarodnu sigurnosnu politiku dr. Vlatko Cvrtila.