Dvojica svećenika u svojim su iskazima tijekom vatikanske istrage o seksualnom zlostavljanju maloljetnog sjemeništarca teško teretila bivšeg požeškog biskupa Antuna Škvorčevića, navodeći da su uništavani važni dokumenti koji su potvrđivali vjerodostojnost optužbi, piše novinar Dnevnika.hr Vanja Moskaljov.

Riječ je o slučaju zlostavljanja koje je počelo početkom 2000-ih, kada je žrtva bila maloljetna, a nastavilo se i kasnije. Škvorčević je za optužbe doznao krajem 2012., a godinu poslije naložio istragu. Nakon nje zaključio je da zlostavljanja nije bilo, pa slučaj nije prijavljen policiji.

Kasnija vatikanska istraga došla je do suprotnog zaključka. U opsežnom spisu utvrđeno je da su optužbe vjerodostojne, a iskazi svjedoka otvorili su i pitanje što se događalo s dokumentacijom prikupljenom tijekom prve istrage.

Dokumenti su nestajali

Biskupov tadašnji tajnik I. P. u svom je iskazu naveo da su dokumenti povezani sa slučajem uništavani, a kao odgovornog za to izrijekom je spomenuo Škvorčevića.

Prema njegovim tvrdnjama, nije se radilo samo o dokumentima vezanima uz zlostavljanje sjemeništarca. Nestajali su i drugi materijali dostavljeni Požeškoj biskupiji ako su mogli biti nepovoljni za osumnjičenog zlostavljača ili samog biskupa.

Još ozbiljnije tvrdnje iznio je svećenik R. M., koji je vodio prvu istragu 2013. godine. On je naveo da je od svjedoka koji je prvi prijavio sumnje dobio opsežnu dokumentaciju – desetke stranica, fotografije i poruke pohranjene na CD-u – koja je potvrđivala vjerodostojnost njegovih navoda.

Sve je predao Škvorčeviću, koji mu je naložio da provede istragu, iako za to nije bio pravno osposobljen niti je ranije vodio slične postupke.

Problem je nastao kada je kasnije primijetio da velik dio materijala nedostaje.

'Vrlo prorijeđen spis'

Svećenik navodi da je nakon predaje dokumentacije biskupu upozorio na težinu situacije. Škvorčević mu je, prema njegovu iskazu, odgovorio: 'Vidjet ćemo, treba proučiti...' i otišao u svoju sobu.

Kada ga je potom poslao u Beč kako bi razgovarao sa žrtvom, svećenik je primijetio da je dokumentacija koju je dobio znatno manja od one koju je ranije predao biskupu.

U iskazu je naveo:

'Veliku količinu kvalitetnog materijala u pisanom i digitalnom formatu, koji su potvrđivali vjerodostojnost tvrdnji svjedoka, a koje sam dao biskupu Škvorčeviću u ožujku 2013. nikad više nisam u toj količini i kvaliteti vidio niti dobio nazad. Isto tako, nikad više nisam vidio materijale u pisanom obliku koje mi je svjedok predao već početkom siječnja 2013., a koje sam tada odmah nakon razgovora s njime dao osobno biskupu Škvorčeviću.'

Dokumentaciju je opisao kao kvalitativno i kvantitativno 'vrlo prorijeđenu', odnosno kao spis iz kojeg je nestao velik dio materijala koji se odnosio na odnos osumnjičenog zlostavljača i žrtve.

Svećenik tvrdi da je bio izigran

R. M. u svom je iskazu naveo da se osjećao 'glupo i izigrano' jer je, kako tvrdi, bio svjestan biskupove manipulacije. Ipak, nije mu se mogao otvoreno suprotstaviti jer je riječ o njegovu nadređenom.

Iz njegova iskaza proizlazi i sumnja da je žrtvi nakon pokretanja vatikanske istrage nuđen novac ili nekretnina kako bi odustala od svojih tvrdnji.

Svećenik navodi da je u studenome 2023. žrtva pokušala razgovarati sa Škvorčevićem, ali joj se on nije javio. Ostavila je, tvrdi, poruku da 'ne prihvaća novce i kuće', da zna kako stvari funkcioniraju te da ne želi odustati od svog iskaza.

Prva istraga završila je pohvalom

Unatoč tome što su tijekom prve istrage postojali opsežni materijali, Škvorčević je nakon završetka postupka zaključio da zlostavljanja nije bilo. Dokumentaciju je potom poslao Dikasteriju za nauk vjere u Vatikan, od kojeg je dobio pohvalu za obavljeni posao.

Desetak godina poslije pokrenuta je nova istraga, ovaj put izravnim nalogom Dikasterija. Nastao je spis od više stotina stranica, a zaključak je bio da su optužbe vjerodostojne.

Škvorčevića se pokušalo kontaktirati, no nije odgovorio na upite.

Schönborn traži odgovornost

Na mogućnost sustavnog zataškavanja slučaja ranije je upozoravao i bečki nadbiskup u miru, kardinal Christoph Schönborn. Godinama je upozoravao i hrvatske biskupe i Vatikan na slučaj, a iz njegova ureda nedavno je stigla poruka u kojoj se poziva na primjenu pravila koja vrijede za cijelu Katoličku Crkvu.

'Kardinal Schönborn vjeruje da će nadležni dijecezanski biskup i Hrvatska biskupska konferencija (HBK) postupati u skladu s Papinim apostolskim pismom 'Vos estis lux mundi', koje se, kao što je poznato, usredotočuje na zaštitu žrtava', poručili su iz njegova ureda.

Apostolsko pismo, koje je papa Franjo donio 2019., a 2023. trajno potvrdio, propisuje obvezu ozbiljnog postupanja prema prijavama seksualnog zlostavljanja, ali i prema slučajevima njegova prikrivanja. Odgovornost pritom može obuhvatiti i biskupe i druge crkvene poglavare koji bi štitili počinitelje.

Pod povećalom i Hrvatska biskupska konferencija

Nije slučajno što se u poruci kardinalova ureda, uz nadležnog dijecezanskog biskupa Ivu Martinovića, spominje i Hrvatska biskupska konferencija, piše Dnevnik.hr. Time se sugerira da se očekuje institucionalni odgovor na slučaj, a ne samo pojedinačna odluka požeškog biskupa.

Prema informacijama iz crkvenih krugova, u Vatikanu se pomno prati kako će HBK reagirati na zaključke istrage, ali i na navode o mogućem zataškavanju.

Dio crkvenih izvora problematizira i činjenicu da kaznena odluka u upravnom kanonskom postupku još nije donesena, iako postupak traje mjesecima.

U međuvremenu je kriminalistička policija zatražila da se crkveni postupak zaustavi do završetka civilne istrage. Takav je potez izazvao pitanja u crkvenim krugovima jer je riječ o dva odvojena postupka.

Posebno se ističe činjenica da je u crkvenom postupku već prikupljena potrebna dokumentacija i iskazi, pa nije jasno na koji bi način donošenje odluke u kanonskom postupku moglo utjecati na policijsku istragu.

Sada je tako, osim pitanja samog zlostavljanja, u središtu slučaja i ono što se događalo s dokazima tijekom prve crkvene istrage – te tko je i zašto odlučio da pojedini materijali nestanu iz spisa.