Nakon tog napada Saudijska Arabija, vodeća sila GCC-a (Gulf Cooperation Council), potpisala je sporazum o međusobnoj obrani s Pakistanom, nuklearnom vojnom silom. Vjeruje se da Amerikanci nisu bili obaviješteni o tome sve dok dogovor nije bio zaključen.

U Washingtonu se taj potez tumači kao saudijsko udaljavanje od SAD-a i kritika američkog sigurnosnog kišobrana. No sporazum nije usmjeren protiv Washingtona, već zamišljen kao dopuna američkim jamstvima, a ona su se više puta pokazala nedostatnima - od Irana u prošlosti do nedavnog izraelskog zračnog napada usmjerenog na pregovarače Hamasa u Katru, piše Time.

Ova zabrinutost i frustracija u zemljama Zaljeva nisu od jučer. Vuku se već više od desetljeća, bez obzira na to koja je administracija u Bijeloj kući, republikanska ili demokratska. Obamina administracija tako je potajno pregovarala o nuklearnom sporazumu s Iranom, bez konzultacija s glavnim gradovima GCC-a.

Trump, unatoč intenzivnim ranim kontaktima, nije reagirao 2019. godine, kada su hutisti pogodili saudijska naftna postrojenja dronovima i projektilima. A Biden je okrenuo glavu 2022. godine, kada su dronovima napali Ujedinjene Arapske Emirate. Svaka od tih epizoda učvrstila je percepciju u Rijadu, Abu Dhabiju i drugdje da se na SAD ne mogu u potpunosti osloniti.

Izrael prešao crvenu liniju

Izraelski napad na pregovarače Hamasa u Dohi samo je povećao te tjeskobe. Godinama su zemlje Zaljeva bile fokusirane na prijetnju iz Irana, no sada je i Izrael - najbliži američki saveznik u regiji - prelaskom tanke crvene linije uzdrmao povjerenje u američku volju da spriječi opasno urušavanje regionalne ravnoteže.

Trumpova administracija tvrdi da napad nije mogla spriječiti jer je obaviještena o njemu tek kada su izraelski zrakoplovi već bili u zraku, spremni ispaliti projektile. Malo arapskih čelnika vjeruje u to, a izvješća iz Izraela govore da je Trump ipak bio na vrijeme obaviješten.

Zabrinutosti potpiruju riječi i potezi izraelskog premijera Benjamina Netanyahua. Nakon što je, kako tvrdi, razbio velik dio iranske osovine diljem Levanta, Netanyahu se sada hvali time da se Izrael bori 'na sedam frontova', što je izjava koja jasno sugerira ambiciju oblikovanja regije daleko izvan granica samoobrane.

Izraelske snage već su zauzele dijelove južnog Libanona i južne Sirije, a na domaćem terenu Netanyahu otvoreno zagovara aneksiju velikih dijelova Zapadne obale. Za Saudijce takva retorika i postupci nisu samo provokacija, nego i ozbiljan izvor destabilizacije, prijetnja da se Bliski istok jednostrano prekroji, pri čemu bi izraelska hegemonija zamijenila iransku.

Zaljevske zemlje ključni su partneri SAD-a

Njihove energetske rezerve i bogati državni fondovi osiguravaju Americi prednost u globalnoj utrci s Kinom u energetski i kapitalno intenzivnim industrijama budućnosti - od umjetne inteligencije i računalstva u oblaku do rudarstva i prerade rijetkih zemalja. Osim toga, stotine milijardi dolara njihovih ulaganja u američke obveznice učvršćuju status dolara kao svjetske rezervne valute.

Trump to dobro razumije i zato je upravo Saudijsku Arabiju, UAE i Katar odabrao kao svoje prvo inozemno odredište nakon dolaska na vlast, osiguravši milijarde novih ulaganja.

Zbog toga Trump treba shvatiti obrambeni pakt između Saudijske Arabije i Pakistana ne kao odbijanje SAD-a, nego kao ozbiljno upozorenje, piše Time. Zemlje Zaljeva žele se zaštititi od izraelskog prekomjernog utjecaja, ali ne i odustati od Amerike.

Predstojeći posjet saudijskog prijestolonasljednika Mohameda bin Salmana Washingtonu u studenome bit će prilika za učvršćivanje i produbljivanje sigurnosnih veza s najvažnijim članom GCC-a. Iako formalni obrambeni sporazum, koji bi ratificirao američki Senat, ostaje politički nerealan, Trump može proširiti postojeće obveze po uzoru na Sveobuhvatni sporazum o sigurnosnoj integraciji i prosperitetu između SAD-a i Bahreina (C-SIPA), potpisan 2023. – najjaču američku sigurnosnu obvezu izvan Članka 5. NATO-a.

Takva jamstva morala bi se protegnuti i na zaljevske saveznike, čak i kada prijetnja dolazi od Izraela.

Washington treba izabrati

Ako Trumpova administracija ne reagira, saudijsko-pakistanski pakt mogao bi prerasti u nešto više od običnog bilateralnog dogovora. Regionalne sile poput Egipta i Turske, koje su također sudjelovale na sastanku u utorak, jednako su zabrinute zbog bliskoistočnog poretka kojim dominira Izrael. Pakt bi tako mogao postati jezgra šireg islamskog sigurnosnog saveza i time potkopati Trumpovo ključno vanjskopolitičko postignuće: Abrahamove sporazume.

Umjesto da se oni prošire i otvore vrata daljnjoj normalizaciji odnosa između Izraela i arapskih zemalja, nekontrolirano izraelsko širenje moći moglo bi natjerati američke arapske i muslimanske saveznike da izgrade paralelne sigurnosne aranžmane.

Pred Washingtonom stoji jasan izbor: uvjeriti svoje saveznike u Zaljevu i istodobno obuzdati Izrael unutar njegovih legitimnih granica ili riskirati raspad američke sigurnosne arhitekture na Bliskom istoku.