Za bilo kakav dogovor potrebno je najmanje dvoje, pa će i velikim dijelom uspješnost plana Donalda Trumpa ovisiti o tome hoće li Izrael i Hamas biti spremni za njegovu provedbu. A već je na prvi pogled jasno da bi neke od 20 točaka novog plana za Gazu mogle biti prevelike knedle u grlu i za jednu i za drugu stranu.

Trumpov plan, naime, predviđa trenutni prestanak sukoba prihvate li ga Izrael i Hamas. Zahtijeva i postepeno povlačenje izraelske vojske iz Gaze te puštanje talaca koje drži Hamas, živih ili mrtvih, u roku od 72 sata. Tek nakon toga Izrael će osloboditi 250 zarobljenika osuđenih na doživotne kazne te 1700 stanovnika Gaze pritvorenih nakon 7. listopada 2023. godine.

Hamas bi bio primoran na miran suživot, oni borci koji bi predali oružje bili bi amnestirani, a za one koji žele živjeti izvan Gaze osigurao bi se siguran odlazak u neku drugu državu. Gazom bi upravljala privremena 'tehnokratska i apolitična' vlast za svakodnevne poslove te bi Hamas iz te vlade bio isključen. Privremena vlada bila bi pod nadzorom 'mirovnog odbora', kojim bi predsjedao sam Trump, a u kojem bi ulogu imao i bivši britanski premijer Tony Blair.

U Gazu bi nakon dogovora bile poslane i međunarodne stabilizacijske snage, a njih će razviti SAD s arapskim i međunarodnim partnerima. U Gazu bi odmah bila poslana i pomoć, bez uplitanja dviju strana, putem Ujedinjenih naroda i njihovih agencija te Crvenog polumjeseca, uz ostale međunarodne institucije koje nisu ni na koji način povezane ni s jednom od strana.

Nitko neće biti primoran napustiti Gazu, niti će Izrael okupirati ili anektirati Gazu, stoji u sporazumu. Tek kada ona bude posve demilitarizirana te se uklone terorističke prijetnje i osposobi vlast Palestinske samouprave, 'konačno bi se mogli stvoriti uvjeti za vjerodostojan put prema palestinskom samoodređenju i državnosti', navodi se u sporazumu.

Tri scenarija, a samo jedan realan

Kako god završio rat u Gazi, Izrael će se naći pred tri moguća rješenja, pojašnjava za tportal vanjskopolitički analitičar Tonči Tadić.

'Jedna je prepuštanje Gaze Egiptu (jer ona je bila dio Egipta do 1967. godine), što Egipćani ne žele, a ne žele ni Palestinci. Drugi scenarij je trajna vojna okupacija tog 'ljudskog mravinjaka', što se Izraelu ne sviđa kao rješenje. To bi, naime, značilo neprekidnu mobilizaciju, neprekidne žrtve, neprekidne napade i, naravno, odgovornost. Jer ono što je problem kod ove izraelske akcije u Gazi to je što je, prema Četvrtoj ženevskoj konvenciji o pravu civila u ratno doba, izraelska okupacijska vlast odgovorna doslovno za sve: i za hranu, i za vodu, i za lijekove, i za medicinsku pomoć, i za smještaj, i za grijanje i sl. Izrael se time ne želi baviti. I to nas dovodi do trećeg scenarija, a on bi bio nekakva arapska vlast u Gazi u kojoj nema Hamasa. Ovaj Trumpov prijedlog, koji se očito sviđa i izraelskim vlastima, cilja baš na taj treći scenarij, zapravo jedini realan', kaže nam Tadić.

No pravo je pitanje kako će se Hamas postaviti prema svemu tome i bi li uopće pristao na to da ne sudjeluje u vlasti. Naime američka strana prilikom kovanja plana nije razgovarala s palestinskom stranom.

'S Hamasom nitko ne želi pregovarati. A i da su htjeli pregovarati, pregovarački tim Hamasa likvidiran je u izraelskom napadu na Katar. S druge strane, međunarodno priznato tijelo u ime Palestine nije Hamas, nego PLO na Zapadnoj obali. I cijeli problem Gaze je u tome što nije pod kontrolom PLO-a, već Hamasa. Treba podsjetiti, Hamas je pobijedio na izborima 1997. godine samo u Gazi, i to vrlo tankom većinom, nakon čega su fizički likvidirali svu oporbu i zaveli diktaturu. Dakle Hamas je faktička vlast u Gazi, ali nije legitimna', podsjeća Tadić.

Sam kraj rata u Gazi, dodaje, donio bi i niz nezgodnih pitanja za Benjamina Netanyahua: od toga kako je uopće došlo do upada Hamasa, zašto ga nitko nije predvidio i zašto je dopustio financiranje Hamasa nastojeći ga odvojiti od PLO-a.

'Kad si čovjek to sabere, nisam baš siguran da će se sve razviti onom brzinom koju Trump zamišlja. Ali s druge strane, ovo je zapravo najizgledniji scenarij. I ono što je najvažnije, scenarij koji nudi kraj stradanja i povećanje humanitarne pomoći', kaže Tadić.

Plan bez garancija

No plan, primijetili su to i mnogi svjetski analitičari i novinari, ne nudi nikakve garancije za palestinsku državu, a ne spominje ni to da neće doći do aneksije Zapadne obale, što je Trump obećao arapskim čelnicima prošli tjedan na sastanku u Ujedinjenim narodima.

'Da, zapravo nema nikakvih jasnih garancija, niti ima jasne vizije kako to izvesti, garancije da će se izraelska vojska povući ili jamstva da će se Hamas razoružati. To je popis lijepih želja. Ključna stvar u svemu tome nije uloga SAD-a. On je prestao biti neutralni posrednik prihvatljiv za obje strane zato što se Trump otvoreno stavio na stranu Izraela. Ključna je zapravo uloga arapskih država jer mogu, ako to žele, istog trena prekinuti svaki odnos s Hamasom i dokinuti mu financijsku pomoć', smatra Tadić.

'Dok Hamas uživa kakvu-takvu zaštitu Katra i simpatije zbog stradanja Palestinaca, postojat će i radit će probleme. Na arapskim centrima moći je da eliminiraju Hamas. Još bih spomenuo da su izraelski mediji odmah nakon napada 7. listopada spominjali taj dotok novca Hamasu, uz posredovanje Netanyahua. Osim toga, kad je pod patronatom Billa Clintona uopće sklopljen Sporazum iz Osla, koji je predviđao dvije države, protiv tog sporazuma prosvjedovali su s jedne strane Netanyahu, a s druge strane Hamas. Jer ni jednima ni drugima ne odgovaraju dvije države. Jedni i drugi vide samo jednu državu 'od rijeke do mora'. Čudilo bi me kada bi sada pristupili mirovnim pregovorima, kao da se ništa nije dogodilo', zaključuje Tadić.