Osam godina nadzornica je nadgledala izvršavanje roditeljske skrbi u obitelji s majkom smanjenih intelektualnih mogućnosti i ocem alkoholičarom, gdje su djeca bila prepuštena sama sebi. U kući se malokad kuhalo, na informacije u školu roditelji gotovo uopće nisu dolazili, djeca su bila neuredna, slabih higijenskih navika, dobivala su loše ocjene i na nastavi najčešće bila bez odgovarajućeg školskog pribora. Starija su djeca često neopravdano izostajala iz škole, a svađe pa i fizička obračunavanja u kući nisu bili rijetkost, piše Večernji list

Sve to nadzornica koja im je dodijeljena još 2005. godine bilježila bi u svojim izvještajima nadležnom centru za socijalnu skrb, manje ili više revnosno. Nemali broj njezinih posjeta obitelji zaključen je bilješkom: 'Nitko mi nije otvorio vrata', a ima ih i tipa: 'Majka i ja skuhale smo kavu i porazgovarale o svakodnevnim problemima.' U školu nadzornica nije odlazila niti je kontaktirala s pedijatrom i obiteljskim liječnikom pa nije znala jesu li djeca cijepljena, odlaze li na preglede, nije ničim utjecala na poboljšanje uvjeta za odgoj i brigu o djeci. O očevu odlasku na liječenje nikad nije bilo govora jer on o tome nije htio ni čuti. Kad su pri nedavnoj reviziji pitali tu nadzornicu: koliko nadzor, prema njenoj procjeni, ima smisla, odgovorila je iskreno: 'Nema nikakva smisla'. A tijekom svih tih godina od države je za to primila oko 100 tisuća kuna.

Nadzor kao obiteljskopravnu mjeru zaštite prava i dobrobiti djeteta izriče Centar za socijalnu skrb u situacijama kad uoči višestruke negativnosti koje roditelj čini djetetu, pogreške i propuste u odgoju i brizi, bilo zbog nemara ili neznanja, koje se nisu uklonile ni nakon upozorenja, koje je prva mjera, a prije oduzimanja djeteta, što je krajnja mjera. Nadzornik može biti osoba iz sustava, dakle socijalni radnik, socijalni pedagog, psiholog iz centra, ali i osobe 'izvana', preporučljivo obrazovanja iz humanističkih znanosti, ali s kompetentnim znanjem i vještinama za usmjeravanje obitelji na učinkovito roditeljstvo. Za to su dobivali naknadu u visini osnovice pomoći za uzdržavanje, a to je 500 kuna, s tim da ako nadziru više od troje djece u istoj obitelji to može biti i dvostruko, a jedna osoba može provoditi najviše tri nadzora. Tijekom godina u sustav nadzora nije se diralo, a nedavna je revizija ministarstva Milanke Opačić pokazala da je to mnogima bio samo izvor dodatne zarade.

'Otkrili smo da su nadzore obavljale frizerke, novinari, osobe koje nikad nisu radile s djecom. Mnogi su, osobito u malim sredinama, zbog poznanstava dobili priliku za apanažu. Čak 40 posto nadzora traje više od godinu dana, a ima ih koji traju 19, 12, devet ili šest godina, a predviđeno je da traju najmanje šest mjeseci, dok se vidi pokazuju li se pomaci u funkcioniranju obitelji, i nikako im smisao nije da se obitelji dodijeli 'pridruženi član'. Kad smo pitali zašto to toliko traje, znali smo dobiti i odgovor da se na taj nadzor zaboravilo, a najčešće zato što se nisu radile revizije. Naišli smo i na nadzor nad ženom koja je već umrla!', kažu u Ministarstvu socijalne politike i mladih.

O učinkovitosti pojedinih nadzora govori i najnovije otkriće sustavnog silovanja kćeri, u čemu je sudjelovao i otac sa susjedom. Obitelj je u posljednje vrijeme bila pod nadzorom, a navodno je cijelo selo znalo za stravična događanja.