Unatoč zdravom razumu, koji je govorio da to neće biti dobra ideja, Politico se bacio na posao i pročitao je od korica do korica.

Podsjetimo, bivši francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, dobivši zatvorski broj 320535, odslužio je ukupno 20 dana iza rešetaka. Njegova knjiga pak ima 216 stranica. Jednostavnom računicom, to ispada gotovo jedanaest stranica po danu provedenom u zatvoru.

Sedamdesetogodišnji Sarkozy ondje se našao nakon što je proglašen krivim jer je dopustio 'bliskim suradnicima' i 'neslužbenim posrednicima' da mu pokušaju ishoditi financiranje predsjedničke kampanje 2007. godine od libijskog režima Moamera Gadafija. Time je postao prvi bivši francuski predsjednik koji je završio u zatvoru još od vremena Philippea Pétaina, osuđenog za kolaboraciju s nacistima.

Zatvor opisao kao 'jeftin hotel'

'Želim jasno dati do znanja da ovo nije roman', piše Sarkozy na početku i odmah ruši svaku nadu da će ovo biti knjiga s dramatičnom radnjom, a ne zapis čovjeka o boravku iza rešetaka kraćem od tri tjedna, uz dva tjelohranitelja stacionirana u susjednoj ćeliji.

Napetosti, kaže, baš i nema, a svoju zatvorsku sobu opisuje kao 'jeftin hotel'. Naravno, sve to ovisi o tome može li itko povjerovati da je Sarkozy ikad odsjeo u Ibisovu ekonomičnom hotelu s pogledom na parkiralište i bez uključenog doručka.

Prvi dan: Dobrodošlica u pakao

Njegovo privikavanje na život iza rešetaka možda najbolje otkriva čovjeka koji je navikao na udobnost i simbole moći. Odmah prvog dana pokušao je otvoriti prozor i 'odmah požalio' zbog buke koju je izazvala ta sasvim obična radnja.

'Zatvorenik je neumoljivo udarao metalnim predmetom o rešetke svoje ćelije. Ta buka trajala je nekoliko minuta. Činila mi se beskrajnom. Atmosfera je bila prijeteća. Dobro došli u pakao!'

Nije sasvim jasno je li to bio isti onaj susjed koji je, prema opisu, 'dio vremena provodio pjevajući 'Kralja lavova', a drugi dio udarao žlicom po rešetkama'.

Krevet tvrđi od vojnog, jastuci od plastike i susjedi raznih profila

Unatoč buci, neudobnom ležaju i jastucima, za koje je procijenio da su 'napravljeni od čudnog materijala, možda plastike', Sarkozy je ipak uspio spavati do sedam sati premda je znao da će njegovi susjedi biti, 'ovisno o slučaju, islamistički teroristi, silovatelji, ubojice ili trgovci drogom. Divna perspektiva!'

Neke od najzabavnijih scena tiču se samog prostora. Ćelija mu je bila prilagođena osobama smanjene pokretljivosti, pa tako i ogledalo. 'Bilo je čvrsto pričvršćeno na visini koja mi je omogućavala da jasno vidim sve detalje remena svojih hlača', piše, a da se počešlja ili uredi bradu, morao se dvostruko sagnuti. Srećom, kako dodaje, 'visok sam samo 1,65 metara'.

Stroga dnevna rutina

Ritam dana bio mu je jednostavan i vrlo krut: 'Probudi se rano. Odmah pospremi krevet. Operi se, obrij se, obuci se kako treba. Bez pidžame, bez nemara.' Mogao bi to, piše ironično, biti obiteljski moto: Sine pyjamatibus, sine negligentia.

Ručak se posluživao u 11.30. Sarkozyju je to bilo prerano i, po svemu sudeći, toliko neprivlačno da ga je prvih dana odbijao. 'Ne mislim da sam puno propustio odbijajući obrok ponuđen u malim plastičnim pladnjevima... nisu bili baš privlačni.' Miris je u njemu izazivao 'mučninu', a posebno ga je razočarao 'razmočeni baget'.

Umjesto jela, vrijeme je provodio čitajući. U zatvor je ponio 'Grofa Monte Crista' Alexandrea Dumasa, priču o čovjeku lažno optuženom i zatočenom bez suđenja. Osim toga, ponio je biografiju Isusa Krista Jean-Christiana Petitfilsa.

Nadrealne šetnje dvorištem

Uobičajen dio dana bila mu je šetnja zatvorskim dvorištem. 'Šetnje dvorištem bile su nadrealne. Izmijenjeno je malo riječi. Svaki je čovjek ostao zaključan u svojim mislima, svojoj priči. Bol ima način da ljude ušutka. Patnja rijetko voli buku', napisao je. Osim, naravno, onih koji udaraju žlicom o rešetke i pjevaju 'Krug života'.

Redovito je vježbao na spravama, zamišljajući pritom kako trči šumom Saint-Léger-en-Yvelines ili obalom Cap Nègrea. Tuširanje, međutim, nije bilo tako idilično: 'Možda iz straha da bi se zatvorenik mogao objesiti, nije bilo tuša, samo tanak mlaz vode.' Najgore je, kaže, bilo to što se 'taj tanki mlaz vrlo brzo zaustavljao, poput tajmera'. Neprestano je morao tražiti gumb i ponovno ga aktivirati.

Posjeti, politika i neizrečene zamjerke

Prije nego što je otišao u zatvor njegova supruga Carla Bruni probudila se izgovarajući: 'Kakva noćna mora! Što smo učinili da zaslužimo sav ovaj užas?'

Sastao se i s Emmanuelom Macronom u Elizejskoj palači. 'Nisam mu imao što reći i nisam imao puno želje za prijateljskim razgovorom.' Macron mu je ponudio premještaj u sigurniji zatvor, što je Sarkozy odbio, 'ne želeći povlašten tretman', osim tjelohranitelja kojima je dopustio da ostanu u susjednoj ćeliji.

Bruni ga je redovito posjećivala, a posjet je zatražio i Michel Barnier, bivši francuski premijer i glavni čovjek EU-a za Brexit. Kako se Sarkozy našalio, on je 'naviknut na nevjerojatno teške uvjete'.

Spomenuo je i niz ostalih političara. Zahvaljuje Marine Le Pen na podršci te Jean-Lucu Mélenchonu zato što 'nije ništa rekao', no Ségolène Royal oštro kritizira jer je 'bez imalo ironije tvrdila da je izgubila izbore 2007. zbog Gadafijevog novca!' A Bruno Retailleau, tadašnji ministar unutarnjih poslova, 'redovito je zvao, ali nije ništa javno učinio'.

Nakon 20 dana 'pakla' žalba mu je prihvaćena i Sarkozy je izašao iz zatvora.