'Ako ne znaš kako je nastala tvoja domovina, ako ne znaš za njene rane, pitaj veterane', pjevali su muškarci u maslinastim outfitima prošle subote na konvenciji Slovenske demokratske stranke. Iako isprva pomislite da je u pitanju parodija klape u stilu okteta Marjetice legendarnih (jugo)slovenskih psihodeličara iz Buldožera, brzo vam postane jasno da je u pitanju prepjev 'Ako ne znaš šta je bilo' Marka Perkovića Thompsona, dizajniran da bi kod simpatizera stožerne slovenske desne stranke pobudio povratak u dane ponosa i slave. Dane u kojima je Slovenija za deset dana sa svog teritorija istjerala JNA, a kojoj se u tom trenutku, prezauzetom planiranjem rata u Hrvatskoj, baš i nije pretjerano dalo natezati s najprogresivnijom sastavnicom bivše SFRJ.

U ovoj slici sažet je habitus sadašnjeg Janšina SDS-a, klasične stranke antiliberalne desnice iz postkomunističkih zemalja, ujedno vodeće po predizbornim anketama te favorita za formiranje vlade prevlada li desna opcija. Njega bismo opisali otprilike ovako: ako već ne postoje stvarni 'dani ponosa i slave', jer desetodnevni rat – budimo realni – za to i nije dao nekog materijala, uvest ćemo ih iz Hrvatske i usput – opet po hrvatskom receptu – još malo zakuhati permanentni kulturni rat, bacajući prašinu u oči ideološkim neprijateljima koji Thompsona ne mogu vidjeti ni nacrtanog.

Baš kao što su uvezli medijsku scenu iz također susjedne Mađarske, čiji gazda Viktor Orban godinama masno ulaže u projanšistički medijski spektar. Doduše, budućnost njihova bratstva krajnje je neizvjesna jer i Orbanu se na izborima, tri tjedna nakon slovenskih, fotelja opasno ljulja. To bi slomilo neliberalnu osovinu koja se pruža od Praga preko Bratislave do Budimpešte, a nakon 22. ožujka – ako pitate Janšu – pipke će pustiti i do Ljubljane. A odatle – ravno do Washingtona.

Donald na čelu kolone

'Za razliku od drugih krajnje desnih stranaka u Europi, Janšin SDS nije proruski, ali je antiliberalan i zbog toga bi surađivao sa srodnim vladama u blokiranju raznih europskih inicijativa. U široj međunarodnoj politici Janša bi slijedio Trumpa jer postoji dugogodišnji savez između američkih ekstremnih republikanskih krugova i SDS-a. On je već najavio da će slovensko veleposlanstvo u Izraelu preseliti u Jeruzalem dok je Golobova vlada priznala Palestinu.

Bojim se i da bi Sloveniju uključio u Trumpov Odbor za mir, koji potkopava autoritet Ujedinjenih naroda, iako su male zemlje poput Slovenije i Hrvatske vitalno ovisne o poštivanju međunarodnog prava. Dok god postoji EU i mir u Europi, nismo ugroženi. Ali to se može promijeniti s obzirom na aktualne trendove. Tri od četiri susjeda Slovenije već su u prošlosti pokazali pretenziju na slovenski teritorij iz nacionalističkih razloga, a u sva tri postoje stranke s iredentističkom ideologijom ili su čak na vlasti', komentira za tportal Gorazd Kovačič, sociolog, politički analitičar i profesor na Filozofskom fakultetu u Ljubljani.

OK, znamo što je bilo. A gdje se bolje živi?

Iako je za Robertom Golobom turbulentan mandat obilježen nizom afera, tijekom kojeg je koalicija lijevog centra nekoliko puta bila na rubu pucanja, Janša je procijenio da će kampanju SDS-a osvježiti uvozom tema iz Hrvatske. Nije u pitanju samo Thompson, već i ekonomija: početkom veljače u medijima se počelo intenzivno debatirati o analizi ekonomskog dnevnika Finance, po kojoj Hrvatska ima manje porezno opterećenje na plaće od Slovenije te je praktički pretekla susjede po životnom standardu.

Janša je jedva dočekao ovaj centaršut pa je zavapio kako 'ne bi vjerovao da mu je netko rekao da će se u Hrvatskoj ikad živjeti bolje nego u Sloveniji'. Dok je Golob uspio amortizirati ovu temu svojim podacima koji upućuju na dijametralno suprotne zaključke, Janša je već inkasirao političke bodove, i to – kako primjećuje Kovačič – kod bogatijih glasača, kojima u kampanji obećava povratak poreznih olakšica, uvjeravajući da ih je Golob pokušao srezati.

'Golobova vlada nije povećala poreze bogatima. Pripremu porezne reforme, koja bi rasteretila rad i opteretila imovinu na sličan način kao što je to nedavno učinila Hrvatska, Golob je osujetio prije tri godine. Bogati su bili ljuti zbog toga, ne toliko zato što bi morali plaćati veći porez na imovinu, a istovremeno niži porez na dohodak, već uglavnom zato što bi porezne vlasti počelo zanimati tko je vlasnik imovine, a potom i kako je stečena. U području poreza Golobova vlada samo je ukinula Janšinu predizbornu reformu poreza na dohodak, koja još nije provedena, ali bi povećala proračunski deficit za 800 milijuna eura. Jedini novi porez koji je uvela Golobova vlada je doprinos za dugotrajnu njegu, koji plaćaju i zaposlenik i poslodavac u iznosu od po jedan posto', kaže Kovačič i nastavlja:

'Lijeve stranke najavljuju da će nastaviti s provedbom ovog sustava, a desne stranke da će ukinuti doprinos za dugotrajnu njegu kako bi rasteretile gospodarstvo i osigurale veću konkurentnost. Ovo je jedna od suštinskih kontroverzi na ovim izborima te jasno pokazuje da lijevo-desna polarizacija u Sloveniji ovaj put nije samo ideološka i izgrađena oko stava prema Janši, već i klasna. Ljevica je s nekoliko reformi te povećanjem minimalne plaće za 16 posto poboljšala materijalni položaj onih koji žive od rada, a desnica je u otvorenom savezu s kapitalom i obećava poreznu reformu u korist onih s visokim primanjima, dok se svojim biračima iz radničke klase obraća isključujućom identitetskom politikom i fiktivnim ideološkim temama, poput takozvane rodne ideologije', primjećuje analitičar.

Trojanski konj za privlačenje centra

Janša je tim glasnim populizmom kanibalizirao desnicu: propao je pokušaj okupljanja suverenističkog bloka oko bivšeg ministra vanjskih poslova Karla Erjavca, a njegov bivši koalicijski partner NSi morao se udružiti sa Slovenskom narodnom strankom i novom snagom na desnom centru, Fokusom, da bi predizbornom koalicijom iskamčili koji postotak više.

S druge strane, Janša je istim tim populizmom otjerao birače centra. Trik kojim ih sada pokušava pridobiti zove se Anže Logar, još uvijek relativno mlad bivši slovenski ministar vanjskih poslova koji je pobjegao iz SDS-a i osnovao stranku Demokrati. Ona trenutno kotira u ulozi potencijalnog kingmakera u postizbornim pregovorima pa Janša ne napada Logara sa žarom kojim bi inače gazio izdajnike. I Kovačič je uvjeren da su Logar i Janša 'u talu' te da je svog bivšeg ministra 'poslao pokupiti glasove' centra koji su mu nedostižni.

'Janša je među svojim sljedbenicima izgradio kult ličnosti kakav nije viđen od Tita, ali istovremeno je zbog ekstremnog desničarenja i autoritarnosti daleko najodbojniji političar te nikako ne može pridobiti centrističke birače. Stoga se čini da je poslao Logara, koji mu je blizak suradnik dug niz godina, da pokupi te glasove. Međutim čini mi se vjerojatnim da Logar planira i neovisne saveze s centrima moći, posebno s kapitalom, jer želi zadržati otvorenom opciju 'centrističke' neoliberalne koalicije, kao i dugoročniju neovisnu perspektivu. Janša je još uvijek vrlo vitalan, ali se bliži 70. godini života i iako već 33 godine vodi SDS, to neće biti zauvijek. Pitanje je što će se tada dogoditi sa strankom koja se temelji na kultu ličnosti. To bi moglo otvoriti priliku za afirmaciju jače stranke desnog centra', primjećuje Kovačič.

Gužva na lijevom centru

Logar bi, dakle, mogao biti poželjna udavača i na centru, u trećem mogućem ishodu izbora o kojem zasad nerado govore i desni i lijevi blok. Riječ je o svojevrsnoj centrističkoj, liberalnoj koaliciji, u kojoj bi se Golob odrekao svojih dosadašnjih partnera na ljevici i njihovih politika da bi se Janšu spriječilo u dolasku na vlast.

Ovakvi manevri nisu neobični za slovensku politiku: otkad se prije 18 godina raspala Liberalna demokracija Slovenije Janeza Drnovšeka, na krilima pokušaja blokiranja Janše premijeri su postali sadašnja ministrica infrastrukture Alenka Bratušek i nekadašnji komičar, a sada europarlamentarac Marjan Šarec, danas oboje toplo ušuškani u Golobov Pokret Sloboda. Naš sugovornik Kovačič ovakve političare naziva 'PR projektima' koji su djelovali kao projekcijsko platno na koje svatko može projicirati svoj društveni identitet.

Na ovim izborima takvo lice trebao je predstavljati Vladimir Prebilič, europarlamentarac i bivši gradonačelnik Kočevja, mjesta uz rub hrvatskog Gorskog kotara. Nadao se padu Goloba nakon niza afera, no on je njegove potencijalne birače, čini se, progutao s nekoliko vještih predizbornih poteza, poput povećanja plaća i obavezne božićnice. Nova zelena stranka Vesna, uz čiju je podršku izabran u Europski parlament, spasila se pak koalicijom s Ljevicom. Taj bi blok rutinski trebao ući u parlament, što po Kovačiču neće poći za rukom još jednoj novoj stranci – Mi, socijalisti odmetnika iz Ljevice Mihe Kordiša.

'U potrazi za nekim tko bi mogao spriječiti Janšu da dođe na vlast, birači bi stvorili velika očekivanja, ali brzo bi uslijedilo razočaranje zbog neiskustva i skandala. Golob je prvo od novih lica od kojeg se očekuje dobar rezultat na sljedećim izborima, a možda čak i formiranje nove vlade. Ovaj put novo lice bio je Vladimir Prebilič, a svoju je prepoznatljivost izgradio na predsjedničkim i europskim izborima te djelovao kao platno za projekciju širokog spektra identiteta. Nadao se da će podrška Golobu propasti zbog postupka pred Povjerenstvom za sprječavanje korupcije, ali to se nije dogodilo. U anketama je trenutno ispod praga za ulazak u parlament', kaže Kovačič.

'Zelena stranka Vesna sastavila je listu s Ljevicom i sve ankete ukazuju na pouzdan ulazak u parlament. Ovo je jedini primjer predizbornog saveza na ljevici koji sprječava gubitak glasova ispod praga i donosi suštinske sinergijske učinke. Hoće li Vesnini kandidati na zajedničkoj listi biti izabrani, ovisi o detaljnim rezultatima izbora. Ako bi se formirala lijevo-liberalna koalicija, Vesna bi vjerojatno dobila neke pozicije u resorima vlade vezanim uz zaštitu okoliša. Stranka Mi, socijalisti, koja je nastala cijepanjem radikala s Ljevice, po mom mišljenju je previše radikalna i ima premalo operativaca da bi se mogla probiti u parlament', ističe analitičar.

Antivakseri u društvu kriminalnog miljea

Donedavno je među ozbiljnim kandidatima za kingmakera kotirala i Resni.ca (Istina), stranka nastala tijekom ljutih prosvjeda u pandemiji koronavirusa, a predvodi je retorički spretan, no i kontradiktorni Zoran Stevanović. Riječ je o antisistemskoj stranci koja je svoje antivakserske korijene presvukla u antibriselske i proruske stavove, a nakon što su im se na konvenciji nedavno pojavila braća Aksalič, poznati predstavnici ljubljanskog kriminalnog miljea, navodno povezani sa škaljarskim klanom, pitanje je hoće li i oni uopće ući u parlament, iako su im ankete dosad išle u prilog. S ovim se slaže i Kovačič.

'Resni.ca se kune da neće ući u vladu s Janšom. Kao antisistemska stranka, vjerojatno ne bi ušla ni u kakvu koaliciju, već bi je radije podržala izvana – prodajom svojih glasova. No nakon nedavnih skandala koji su otkrili veze s kriminalom procjenjujem da će teško ući u parlament', zaključuje.

Mogu li debate nešto promijeniti?

Do izbora je ostalo još tri tjedna i ishod je krajnje neizvjestan. Upitno je mogu li na rezultat utjecati predizborne debate, a njih Janša zasad uglavnom vješto eskivira. Iako je odbio nastup u onima na javnoj televiziji, tobože zbog ukidanja istraživačke novinarske emisije Tarča (Meta), koja je Golobu u proteklom mandatu nanijela popriličnu štetu, Janša se s njim proteklog tjedna sučelio na POP TV-u i – prema komunikolozima s te televizije – ostavio bolji i smireniji dojam, za razliku od nervoznog i pomalo agresivnog Goloba.

Ovo je potvrdilo dojam o tome da se na izborima zapravo obračunavaju dvije dijametralno suprotne vizije Slovenije – Janšina populistička, istodobno sklona ulizivanju bogatima, ali iskusna i proaktivna u praćenju trendova globalne politike, te Golobova, nominalno progresivna, ali iznutra izjedena aferama i ambicijama sadašnjih, ali i mogućih novih koalicijskih partnera. Jedna u boj kreće sa zastavom Palestine, druga s prepjevom Thompsona na usnama. Koja će pobijediti i postoji li šansa za treći put, sigurno nećemo znati u izbornoj noći, niti dan kasnije. Trgovina, naime, tek tada počinje.