Američka ratna mornarica demonstrirat će ovog ljeta sposobnost nosača zrakoplova USS Gerald R. Ford da pomoću svoja dva nuklearna reaktora tipa A1B napaja baze na kopnu. Korištenje brodova za opskrbu električnom energijom na kopnu nije novost, ali mogućnost korištenja nosača zrakoplova klase Ford mogla bi na ovaj način otvoriti dodatne operativne mogućnosti
Vršitelj dužnosti tajnika ratne mornarice Hung Cao kazao je ovih dana tijekom saslušanja pred članovima Odbora za oružane snage Zastupničkog doma da provode višestruku strategiju kako bi osigurali isporuku energije s nosača zrakoplova na nuklearni pogon do kompatibilne kopnene instalacije s ciljem da demonstriraju sposobnost zadovoljavanja hitnih i kritičnih potreba za određene misije.
Maratonska misija od 326 dana
Prema Hungu, početno testiranje ove sposobnosti planirano je za predstojeće ljeto u pomorskoj bazi Norfolk u američkoj saveznoj državi Virginiji. Ova izjava odnosi se na klasu Ford, premda valja znati da je USS Gerald R. Ford trenutno jedini brod te vrste koji se nalazi u službi. Riječ je o plovilu koje se nedavno vratilo s maratonskog raspoređivanja u trajanju od 326 dana, što je najdulje vrijeme koje je američki nosač zrakoplova proveo na moru od Vijetnamskog rata, a uključivalo je podršku misiji hvatanja bivšeg venecuelskog diktatora Nicolasa Madura i borbene operacije protiv Irana.
Supernosači zrakoplova poput USS Gerald R. Ford već su u velikoj mjeri plutajući gradovi, s tipičnim brojem posade od 4000 do 5000 ljudi, uključujući ukrcane članove zračnog krila, odnosno pilote, aviomehaničare i slično. Budući da se na brodu te klase nalazi velik broj članova posade, oružanih sustava i niza instalacija, takva plovila imaju ogromne potrebe za energijom pa je američka ratna mornarica odlučila iskoristiti nuklearne reaktore broda kojima bi napajali instalacije na kopnu.
Neizravni vektor prijetnje
Nosač zrakoplova USS Gerald R. Ford ima dva nuklearna reaktora A1B, čija je točna izlazna snaga klasificirana. Međutim poznato je da nude 25-postotno povećanje reaktorske energije u usporedbi s reaktorima tipa A4W koji se koriste na nosačima zrakoplova klase Nimitz te su jednostavniji za rukovanje. Na temelju tih informacija procjenjuje se da A1B ima snagu od oko 700 termičkih megavata. Dva od njih bi tada imala ukupnu snagu od 1400 MWt, što je tek djelić onoga što nude tipični komercijalni reaktori za proizvodnju energije u Sjedinjenim Državama.
Demonstriranje sposobnosti nosača zrakoplova klase Ford da osigura energiju na kopnu moglo bi otvoriti druge operativne mogućnosti. Američka vojska se, naime, sve više usredotočuje na nove distribuirane koncepte operacije koje uključuju široko raspršene snage, od kojih bi se mnoge mogle rasporediti na operativnim lokacijama s ograničenom uspostavljenom infrastrukturom. Uz to, pretvaranje nosača zrakoplova u plutajuću elektranu moglo bi biti vrijedno u širokom rasponu neborbenih scenarija u inozemstvu i kod kuće, uključujući misije pomoći u katastrofama. Pritom valja naglasiti da je ponovno uključivanje struje često ključna komponenta tih operacija, što može pomoći u vraćanju pristupa medicinskoj skrbi i drugim bitnim uslugama.
Mnogi kritični američki vojni objekti nalaze se u područjima sklonim prirodnim katastrofama, čiji bi utjecaji mogli biti ozbiljni i imati značajne posljedice. Kako baze osiguravaju središta za oporavak, to bi mogle činiti nakon napada ili u drugim nepredviđenim situacijama. Prema mišljenjima stručnjaka, osiguravanje neprekidnog napajanja u bilo kojem od tih scenarija bilo bi ključno. Također, postoji dugogodišnja zabrinutost zbog otpornosti zastarjelih američkih električnih mreža te bi također mogle biti neizravni vektor prijetnje, među kojima su i kibernetički napadi.
Američka ratna mornarica navodi da nosači zrakoplova na nuklearni pogon mogu pružiti i drugu potporu u neborbenim uvjetima. Primjerice, ona se može iskoristiti za četverostupanjski destilator koji proizvodu svježu pitku vodu nužnu za područja u kojima vlada suša. No takva upotreba nije novost jer američka vojska ima dugu povijest korištenja brodova za opskrbu električnom energijom na kopnu.
Usidreni nosač ranjiv je na napade
Jedan od prvih američkih nosača, USS Lexington, pomogao je od prosinca 1929. do siječnja 1930. godine u opskrbi električnom energijom Tacome u saveznoj državi Washington. U to vrijeme gradska mreža oslanjala se na hidroelektrične izvore energije, čija je proizvodnja znatno pala zbog kombinacije okolišnih čimbenika. Godine 1931. USS Lexington također je doveo medicinsko osoblje i humanitarnu pomoć u Nikaragvu nakon potresa, što je rani primjer opće vrijednosti nosača zrakoplova u ulozi ublažavanja katastrofa.
Tijekom Drugog svjetskog rata američka mornarica i britanska Kraljevska mornarica zajednički su koristile sedam razarača klase Buckley kao plutajuće elektrane, a primjeri proizvodnje energije s broda na obalu postoje i drugdje u svijetu. Trenutno je ruski Akademik Lomonosov jedina namjenski izgrađena plutajuća nuklearna elektrana koja je danas u funkciji. Južnokorejska korporacija Samsung Heavy Industries pak aktivno radi na novom dizajnu plutajuće nuklearne elektrane, a slični razvoji mogu se naći i u Turskoj.
Međutim još uvijek postoje pitanja o održivosti korištenja nosača zrakoplova poput Forda na ovaj način. Analitičari s portala The War Zone podsjećaju da su brodovi koji stoje u luci ranjiviji od onih na moru. Nosači zrakoplova su istovremeno visokovrijedna imovina koja bi bila glavna meta u svakom većem sukobu, a njihovo korištenje kao zamjene za tradicionalne izvore energije, osobito za bazu koja je možda već bila ili je još uvijek pod napadom, moglo bi donijeti značajne dodatne zahtjeve za zaštitu snaga.
Otvorena pitanja održivosti ukupnih kapaciteta
Također postoji pitanje operativnih kapaciteta. Američka ratna mornarica trenutno se bori s operativnim zahtjevima s 11 nosača zrakoplova koje sada ima na raspolaganju. Stoga analitičari upozoravaju da zbog kontinuiranih kašnjenja u izgradnji novih nosača klase Ford i rasporeda povlačenja zastarjelih brodova klase Nimitz postoji mogućnost dodatnog slabljenja ukupnih borbenih kapaciteta američke ratne mornarice.
Pored svega, povlačenje bilo kojeg od vrlo traženih nosača zrakoplova s jedinstvenom mogućnošću projekcije snage još više bi izložilo američke potencijale. Pentagon stoga mora vrlo temeljito procijeniti svoje opće potrebe i prioritete snaga, osobito ako nastavi s udarima na Iran ili u skorijoj budućnosti započne neku drugu operaciju koja zahtijeva korištenje dostupnih, ali očito nedovoljnih resursa.