Omanja drama dogodila se u regionalnom internetskom prostoru nakon što je bosanskohercegovačka udruga Eko akcija prozvala putopisca i fotografa Davora Rostuhara. On je, naime, objavio fotografiju s ljetne ekspedicije u BiH na kojoj pali vatru u prirodi u vrijeme visokog rizika od izbijanja požara. Rostuhar je objavio odgovor u dijaloškoj formi 'sam sa sobom', u kojoj je priznao krivnju, no otvorio i debatu o individualnoj odgovornosti
'Zaista, ovo ima samo u Bosni (i Hercegovini): potpuno nemarno se može zapaliti vatra u trenutku kada je 90 posto zemlje područje visokog rizika od izbijanja požara i voziti teško motorno vozilo izvan ceste', objavili su iz Eko akcije, koja tvrdi da se time krši zakon te države.
vezane vijesti
Pritom Rostuharov slučaj nisu izdvojili kao izolirani incident, nego su ga povezali sa širim problemom ponašanja posjetitelja na bosanskohercegovačkim planinama.
„Na stotine ovakvih domaćih i stranih 'ljubitelja prirode' krstari planinama BiH ložeći vatre, ostavljajući smeće, skupa s domaćim stanovništvom, uništavajući svojim teškim vozilima dragocjeni živi svijet naših planinskih livada“, naveli su te priložili snimku zaslona Rostuharove objave, koju je pisac u međuvremenu obrisao.
Njihova objava izazvala je niz osuda u komentarima, a dio njih je i branio Rostuhara, pozivajući se na 'granice slobode'. Ipak, većina se slaže da bi netko iz BiH tko bi pokušao zapaliti vatru bilo gdje u Hrvatskoj vrlo brzo spoznao strogoću zakona, koji kod nas službeno propisuje opću zabranu paljenja vatre na otvorenom (ovisno o županiji) od 1. lipnja do 31. listopada.
Što kaže zakon?
Kao što možete očekivati, propisi o paljenju vatre u BiH doslovno variraju od kantona do kantona (o entitetima da i ne govorimo). Zakon o zaštiti od požara i vatrogastvu Federacije BiH u članku 27. među općim mjerama zaštite izričito navodi 'zabranu upotrebe otvorene vatre i drugih izvora paljenja na mjestima i prostorima gdje bi zbog toga moglo doći do požara'.
Koja su to mjesta nije precizirano u zakonu ni u podzakonskim aktima, no zato su tu niže razine vlasti. Recimo, Kantonalna uprava za inspekcijske poslove Kantona Sarajevo izričito navodi da je loženje otvorene vatre na šumskom zemljištu, odnosno spaljivanje otpadnog materijala u blizini šuma, zabranjeno do 150 metara od ruba šume.
U Republici Srpskoj pak u članku 18. Zakona o zaštiti od požara propisana je zabrana paljenja korova i drugog poljoprivrednog otpada bez prethodne najave vatrogasno-spasiteljske jedinicama i poduzimanja svih potrebnih mjera kojima se sprječava širenje vatre. Za fizičku osobu koja to prekrši predviđena je kazna od 100 do 1.000 KM (oko 50 do 500 eura).
Lokacija gdje je Rostuhar zapalio vatru (i snimio fotografiju) nije poznata.
Rostuhar: Javna objava izaziva osude, zato se ovo radi kriomice
Rostuhar je na kritike odgovorio podužom objavom naslovljenom „Između dvije vatre“, napisanom u formi unutarnjeg dijaloga. Poručio je da smatra pogreškom to što je fotografiju objavio, ali ne i nužno samo paljenje vatre.
„Glup sam zato što sam objavio tu fotku“, napisao je, dodajući kako se takve stvari „rade kriomice“ jer javna objava izaziva osude.
Objašnjavajući zbog čega je uopće palio vatru, Rostuhar je naveo kako ljudi s vatrom žive dovoljno dugo da su je naučili kontrolirati. Priznao je da velik broj požara nastaje ljudskim djelovanjem, bilo namjerno, bilo nepažnjom, ali je ustvrdio kako nije siguran koliko često požari nastaju upravo tako što se otme kontroli vatra iz kamperskog ložišta.
Ne tvrdi, kaže, da je nemoguće da se takvo što dogodi i njemu.
„Bilo bi oholo reći da mislim da se meni ne može dogoditi. Svakome se sve može dogoditi. Ali hajde da kažem da sam poprilično siguran da mi se ne može dogoditi“, naveo je.
Takvu sigurnost temelji na vlastitom iskustvu. Kaže da je proveo „hiljade večeri“ uz vatru diljem svijeta, uključujući i boravke u zajednicama koje žive u okolišima zapaljivijima od ovdašnjih, te tvrdi da mu se pritom nikada nije dogodilo da vatra izmakne kontroli.
„Po pitanju paljenja vatre sam dovoljno siguran da je znam kontrolirati i da mi ne može pobjeći“, poručio je.
'Bojimo se onoga što ne poznajemo'
Rostuhar smatra i da ga ljudi koji imaju iskustva s paljenjem vatre mogu razumjeti, dok za dio kritičara pretpostavlja da o vatri ne znaju mnogo.
„Oni progovaraju iz straha, jer uvijek se bojimo onoga što ne poznajemo“, napisao je te kao argument naveo i da uz sebe ima dvoje male djece, čiju sigurnost ne bi svjesno ugrožavao.
U svojoj objavi dotaknuo se i pitanja kršenja zakona, no nije dao izravan odgovor na pitanje smatra li prihvatljivim kršiti propise ako vjeruje da svojim postupkom nikoga ne ugrožava.
Poručio je da se na takva pitanja ne može uvijek odgovoriti jednostavnim „da“ ili „ne“ te spomenuo pitanja legalizma, društvene pravednosti i osobne odgovornosti.
Raspravu je zaključio riječima „Živi i pusti druge da žive“, a potom i ironičnim priznanjem krivnje: „Na kraju krajeva, ti jesi u pravu. Ja sam kriv. I priznajem svoju krivnju.“
