U posljednjih godinu dana, mnoge države počele su smještati obavještajce u svoje predstavničke urede u Bruxellesu, a blok razmatra ideju o jačanju ovlasti u stilu CIA-e — što se dugo smatralo nezamislivim.

Pritisak za dublju obavještajnu suradnju ubrzao je nakon što je administracija Donalda Trumpa naglo obustavila dijeljenje obavještajnih podataka sa središnjim vlastima Kijeva u ožujku prošle godine.

Bez povjerenja nema suradnje

POLITICO je razgovarao sa sedam obavještajnih i sigurnosnih dužnosnika koji su opisali kako prekid transatlantskog povjerenja tjera europske obavještajne agencije da djeluju brže i bliže nego ikad prije.

Sve je to dio šireg preispitivanja praksi. Europske obavještajne službe također su počele pomnije razmatrati kako dijele informacije s američkim kolegama. Nizozemske vojne i civilne obavještajne službe rekle su lokalnom listu De Volkskrant u subotu da su prestale dijeliti određene informacije s američkim kolegama, navodenja kada govorimo o spremnosti, jer bez povjerenja ne možemo puno surađivati.

Dužnosnici se boje da bi transatlantski forumi, uključujući i NATO, mogli postati manje pouzdane platforme za dijeljenje obavještajnih podataka.

'Postoji osjećaj da bi moglo biti manje predanosti od strane SAD-a u nadolazećim mjesecima u dijeljenju podataka koje posjeduju — kako unutar NATO-a, tako i općenito', rekao je Antonio Missiroli, bivši pomoćnik glavnog tajnika za izazove sigurnosti u nastajanju u NATO-u.

Sigurnosne službe još uvijek prevladavaju probleme s povjerenjem koji traju desetljećima. Nova otkrića da su mađarski obavještajni dužnosnici, maskirani kao diplomati, pokušali infiltrirati EU institucije pokazuju kako države unutar EU još uvijek pomno prate jedne druge.

Five Eyes i Club de Berne

Kako bi se nosili s nepovjerenjem, neke vodeće obavještajne agencije predlažu osnivanje skupina od povjerljivih zemalja umjesto da se sve koordinira preko Bruxellesa. Za razliku od usko povezane obavještajne alijanse kao što je Five Eyes, članice Europske unije već dugo imaju problema u stvaranju snažnih partnerstava u dijeljenju obavještajnih podataka. Nacionalna sigurnost ostaje čvrsto u rukama nacionalnih prijestolnica, dok Bruxelles igra samo koordinirajuću ulogu.

Jedan od načina na koji su europske službe tradicionalno komunicirale je kroz tajnu mrežu poznatu kao Club de Berne, koja je osnovana prije gotovo 50 godina u švicarskom gradu po kojem je nazvana. Klub nema sjedište i sastaje se samo dva puta godišnje.

Posljednjih godina, grupa je uskladila svoje sastanke kako bi se približila rotirajućem predsjedništvu Vijeća Europske unije. No, Club de Berne nije ni izdaleka ogledalo EU-a.

Malta nikada nije pristupila, Bugarska se tek nedavno pridružila, a Austrija je bila suspendirana zbog zabrinutosti da je bila previše blaga prema Moskvi prije nego što je ponovno primljena 2022. godine. Nečlanice EU, poput Švicarske, Norveške i Ujedinjenog Kraljevstva, također su članice.

'Club de Berne je arhitektura za dijeljenje informacija, nešto poput Europola. Dizajniran je za dijeljenje određene vrste informacija za određenu funkciju', rekao je Philip Davies, direktor Brunel Centra za obavještajne i sigurnosne studije u Londonu.

'Ali to je prilično ograničeno i informacije koje se dijele mogu biti prilično bezopasne jer ne povezuješ sigurne sustave i postoje nacionalni uvjeti'.

Glavni igrači europskih obavještajnih službi — Francuska, Nizozemska, Njemačka i, do 2019. godine, Ujedinjeno Kraljevstvo — nisu vidjeli veliku vrijednost u dijeljenju osjetljivih informacija sa svim zemljama EU-a, bojeći se da bi mogle doći u pogrešne ruke.

EU služba poput CIA-e

Službe Istočne Europe, poput Bugarske, smatrane su ispunjenima ruskim špijunima, rekao je Missiroli. Jedan bugarski sigurnosni dužnosnik tvrdio je da to više nije slučaj, jer je stara garda uglavnom umirovljena. No, dok je Club de Berne ponudio neki način suradnje, također je ostavio dužnosnike EU-a u Bruxellesu uglavnom u mraku.

'Problem s govorenjem o europskoj suradnji u obavještajnim podacima je što europska suradnja u obavještajnim podacima nije isto što i EU suradnja u obavještajnim podacima', rekao je Davies.

Nedavni geopolitički pomaci prisilili su Europsku uniju na preispitivanje svog pristupa. Bivši predsjednik Finske, Sauli Niinistö, pozvao je prošle godine EU da stvori agenciju u stilu CIA-e, koordiniranu iz Bruxellesa.

Niinistö je izložio ideju o 'službi za obavještajnu suradnju na razini EU-a koja može služiti kako strateškim, tako i operativnim potrebama'.

Ako postoji nešto poput jedinstvene obavještajne agencije EU-a, to je Obavještajni i situacijski centar (INTCEN) Europske unije pri Europskoj službi za vanjsko djelovanje (EEAS). Centar provodi analize temeljem dobrovoljnih doprinosa zemalja EU-a. Špijuni iz nacionalnih agencija idu na službovanje u centar, što pomaže u jačanju veza s nacionalnim obavještajnim službama.

Šef hrvatske obavještajne službe, Daniel Markić, preuzeo je vođenje INTCEN-a u rujnu 2024. s misijom poboljšanja dijeljenja informacija s agencijom i dobivanja izravnih obavještajnih podataka za europske lidere poput von der Leyen i šefice vanjske politike Kaje Kallas.

Zajedno sa s Obavještajnom direkcijom EU vojnog osoblja — ove dvije službe čine Jedinstvenu službu za analizu obavještajnih podataka (SIAC), koja proizvodi zajedničke obavještajne analize za donosioca odluka EU-a. U travnju je SIAC održao svoj godišnji sastanak u Bruxellesu, gdje su sudjelovali visoki dužnosnici europskih agencija. Šefovi špijuna na tom su sastanku istaknuli sve snažniji pritisak za Europu da izgrade vlastite neovisne obavještajne kapacitete. No, neki su također zabrinuti da bi prekomjerno naglašavanje potrebe za autonomijom moglo dodatno oslabiti veze sa SAD-om.

Polako, ali sigurno, Bruxelles gradi vlastitu obavještajnu zajednicu. Na primjer, obavještajni službenici za veze sada postoje u većini stalnih predstavništava zemalja članica EU u Bruxellesu.

Rad za nacionalne vlade

Ipak, jedan izvor europske obavještajne službe rekao je POLITICU da, iako je suradnja među zemljama EU trenutno 'na svom najboljem nivou u modernoj povijesti', agencije i dalje prvenstveno rade za svoje vlastite nacionalne vlade.

To je ključna prepreka. Prema Robertu Gorelicku, umirovljenom šefu misije američke CIA-e u Italiji, 'razlog zašto EU-ova obavještajna služba ne bi mogla postojati je taj što postoji previše različitosti u načinu na koji nacionalne agencije rade'. Što je još gore, dodao je: 'Postoji previše zemalja — 27 — za da bi postojalo toliko povjerenja u dijeljenje'.

Neke su zemlje sklonije osnivanju manjih ad hoc skupina. Nakon što je SAD obustavio dijeljenje obavještajnih podataka s Ukrajinom u ožujku, Koalicija voljnih predvođena Francuskom i Ujedinjenim Kraljevstvom sastala se u Parizu i dogovorila proširenje pristupa Kijeva europski upravljanoj obavještajnoj tehnologiji, nadzornim tehnologijama i satelitskim podacima. Nizozemska razmatra jačanje suradnje s drugim europskim službama, poput Ujedinjenog Kraljevstva, Poljske, Francuske, Njemačke i Skandinavije — uključujući dijeljenje sirovih podataka.

Ipak, još uvijek je dug put do izgradnje dovoljno povjerenja među 27 zemalja EU sa različitim nacionalnim prioritetima. U listopadu je otkriveno da su mađarski obavještajni dužnosnici, maskirani kao diplomati, pokušali infiltrirati EU institucije dok je Olivér Várhelyi (sada europski povjerenik) bio mađarski veleposlanik u bloku i postaviti Orbánove suradnike na ključne pozicije.

Niinistö, koji je napisao izvještaj o spremnosti EU prošle godine, rekao je POLITICU u intervjuu ovog mjeseca da je potpuna EU obavještajna agencija još uvijek „pitanje budućnosti.”