ŠTO DONOSE IZBORI

'BiH je frankenštajnska država u kojoj uvijek vladaju isti'

11.10.2014 u 07:00

Bionic
Reading

Protekle četiri godine u Bosni i Hercegovini obilježene su permanentnom krizom upravljanja u Federaciji BiH gdje se nije znalo tko je vlast, a tko oporba, koju je Republika Srpska iskoristila za jačanje separatističkih težnji. Od općih izbora zakazanih za 12. listopada ne očekuje se da budu sudbonosni po pitanja budućnosti države, nego da srede sadašnji nered

Zlatko Dizadarević, novinar i diplomat ne vjeruje da će se dogoditi preokret. 'Agonija u kojoj se BiH nalazi strukturalne je prirode. Uzrok je frankenštajnski ustav koji imamo i koji ne dopušta otpuštanje slobodne energije za pregovaranje i dogovaranje', smatra Dizdarević. Taj okvir, nastavlja, nitko ne želi mijenjati. 'Imamo jednu oligarhiju zahvaljujući ustavu kojim se održava na vlasti već 20 godina i kojoj su ovi izbori od životne važnosti, jer trebaju legalizirati sve što su uzeli', mišljenja je ovaj diplomat i novinar.

Kad bi se promijenila situacija, mišljenja je, dogodilo bi se ono što se dogodilo u Hrvatskoj kada je ulazila u EU, otišlo bi pola vlade s glavnim akterima u zatvor. Problem je to što, unatoč brojnim obećanjima, BiH nije predmet interesa ni Europske unije, a pogotovo ne SAD-a da bi se pokrenule promjene. 'Narod je takav da sluša informacije koje dobiva, gledaju se dnevnici, slušaju informacije koje su do perverzije pritisnule javnost predizbornim obećanjima i lažima. Ne postoji objektivan i realan okvir u kojem stvar može biti drugačija', navodi Dizdarević.

Smatra da bi se jedino nakon izbora mogle dogoditi promjene, kada narod vidi rezultate izbora i shvati da smo dobili što smo i imali. 'Prosvjede koji su se dogodili prošle zime političari nisu ozbiljno shvatili, a i cijela stvar nije bila artikulirana kako se takve stvari rade i, kao što se obično događa, prosvjede su ukrali oni koji ih i obično ukradu. Suštinski tu nema nove energije i novog koncepata i novih ljudi koji bi promjene mogli iznijeti na svojim leđima', zaključio je Dizdarević.

Šaćir Filandra, dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, kaže da je teško predvidjeti što će BiH donijeti ovi izbori s obzirom na to da su politički akteri neodgovorni i da nije postojala nikakva programska predizborna koalicija, već se vlast formira na principu tržnice, trguje se raspodjelom mjesta. 'Za očekivati je veliku distribuciju glasova velikom broju stranaka. Neće biti jasnog pobjednika i to će upućivati na formiranje šire koalicije, a to znači teže formiranje vlasti', mišljenja je Filandra.

Nije optimist u vezi toga da će se nešto promijeniti niti da će se vlast formirati brzo. Tijekom protekle četiri godine, mnogo se govorilo o položaju hrvatskog naroda u BiH. Dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu smatra da je pomak u položaju Hrvata u BiH već napravljen, jer je, mimo izmjene izbornog zakona, uspostavljena prešutna suglasnost vodećih bošnjačkih stranaka da neće sudjelovati u izboru hrvatskog člana predsjedništva iako imaju mogućnost i kapacitet. 'Sve ostalo stvar je institucionalnih promjena', dodaje. Kako navodi Filandra, nije realno očekivati da će doći do promjene tako brzo, što ne znači automatski da će biti odmah gore. 'Ima prostora za odgovorne ljude da s postojećim Ustavom urade više. Političari se izvlače na ustav i koriste ga kao alibi kojim pravdaju svoju nesposobnost. Ima prostora za to da vlast bude efektivnija za odgovorne i sposobne ljude sklone dogovaranju', zaključio je Filandra.

Zekerijah Smajić, novinar, publicist i politički analitičar, smatra da preokret nakon općih izbora u BiH nije moguć bez obzira na izborni rezultat. 'Mogući su neznatni pomaci naprijed koji neće biti dovoljni da se nadiđe agonija kojom je ova zemlja ophrvana u posljednjih pet-šest godina', kaže Smajić. Radikalnije promjene, nastavlja, nisu moguće zbog najmanje četiri razloga.

'Prvi i najvažniji je u Privremenom Daytonskom mirovnom sporazumu koji sam po sebi ima razorno djelovanje po državotvornost Bosne i Hercegovine, jer je ovu sui generis 'privremenu' državnu tvorevinu utemeljio na principu etnonacionalne i nacionalističke vlasti od najniže do najviše razine', mišljenja je Smajić. Drugi razlog ili uzrok svim vrstama blokade, objašnjava, leži upravo u međusobnoj suprotstavljenosti etnonacionalnih interesa vladajućih oligarhija koje svu svoju političku kreativnost i vizionarstvo utemeljuju na produciranju straha od drugih i drugačijih, na ekstremnom kriminalu, kadrovskom sultanizmu i nepotizmu.

'Na takvim 'predizbornim programima' zbog toga će na predstojećim izborima i pobijediti ponovo oni koji su do sada vladali', previđa ovaj politički analitičar. Treći razlog za nastavak bh. agonije i nakon izbora je, govori, upravo u tome što ne postoje nove reformističke snage, jer i ove koje se takvima predstavljaju sastavni su dio kriminalno-nacionalističkih projekata bez kojih ne bi mogli preživjeti na političkoj sceni. 'Nekoliko malih, moralno čistijih strančica nema kadrovsku i financijsku potenciju, nemaju razrađene izborne inženjeringe i nemaju otvorenu i snažnu podršku EU-a i šire međunarodne zajednice', navodi Smajić. I upravo to, nastavlja dalje, međunarodnu zajednicu, smatra četvrtim ključnim krivcem za stanje u Bosni i Hercegovini, jer u međunarodnim elitističkim krugovima ne postoji jedinstveno stajališta u odnosu na BiH, nema jedinstvene vizije o njezinoj budućnosti, niti ima lidera na međunarodnoj pozornici koji bi se želio prihvatiti tog vrućeg kestena, jer su svima preči neki drugi, izvanbalkanski prioriteti.

'Nastavi li se sve po starom u zemlji i izvan nje, Bosna i Hercegovina kao jedinstvena država nema perspektivu, niti će ijedan od njezinih naroda od toga profitirati. I Srbi i Hrvati i Bošnjaci će, kao i 1992., biti olako žrtvovani u korist interesa onih koji se predstavljaju velikim prijateljima Bosne i Hercegovine, naprosto zbog toga što u samome bitku neoliberalnog ustroja svijeta ne postoje emocije, ljubav i prijateljstvo prema drugim državama i narodima', poručuje Smajić. Motiv opstanka suvremene zapadne civilizacije, kaže, posebno američke, jest u superiornosti, hiperprodukciji i hiperzaradi. 'Sve drugo brutalne su laži na koje većinska populacija svijeta, pa i naše balkanske etnije, s nevjerojatnom lakoćom nasjeda', zaključio je Smajić.