Potop vladajućih laburista na lokalnim izborima u Velikoj Britaniji i ostavke nekoliko ministara u vladi sve manje popularnog Keira Starmera, koji odbija dati ostavku, već je samo po sebi teška politička kriza za tu zemlju. Stvari su međutim postale još gore zbog bijesa javnosti prema kulturnim manjinama i migrantima, što je dovelo i do rasnih tenzija nakon ubojstva 18-godišnjeg studenta Henryja Nowaka koje je počinio pripadnik Sikha.

Njemu je policija stavila lisice umjesto da mu pruži pomoć zbog tvrdnje ubojice da je posrijedi samoobrana od rasizma (što se ispostavilo kao laž). Sve je to rezultiralo velikim prosvjedima i ogorčenošću među građanima koji misle da policija više štiti strance nego 'domaće bijelo stanovništvo'. Ubrzo nakon ovih prosvjeda napad nožem migranta iz Sudana na 44-godišnjeg Britanca u Belfastu ovog tjedna eskalirao je ionako dramatičnu situaciju.

Veliki prosvjedi postali su iznimno nasilni te je došlo do uništenja imovine i napada na obiteljske kuće (za koje se sumnjalo da su domovi migranata), a policija je morala smirivati prosvjede čak i vodenim topovima. Nasilje u Belfastu, glavnom gradu Sjeverne Irske, posebno je zabrinjavajuće jer su u toj regiji još uvijek živa sjećanja na pravi pravcati ulični rat između katolika i protestanata.

Sukob u Sjevernoj Irskoj, poznat i pod nazivom Nevolje (The Troubles), trajao je od šezdesetih sve do 1998. godine i odnio je, prema podacima baze podataka Statista, oko 3500 života. U sukobu su sudjelovale organizirane paravojne formacije, i to više njih kako s katoličke (irske strane), tako i s protestantske (britanske) strane. Dakle nacionalistički rat s vjerskom dimenzijom.

'Taj sukob oko statusa Sjeverne Irske vodio se zapravo od početka dvadesetih godina 20. stoljeća prije svega zbog toga što je Republika Irska dobila prvo ograničenu, a zatim punu nezavisnost. Katolici su zagovarali uvođenje sjevera u jedinstvenu irsku republiku, ali protestanti, koji su bili većina u Sjevernoj Irskoj, nisu bili uključeni u tu republiku', sažeo je u razgovoru za tportal profesor Fakulteta političkih znanosti (FPZG) s interesom za međunarodnu politiku Dejan Jović.

Sporazum na Veliki petak: Zajednička vlada i amnestija teroristima

Naposljetku do ujedinjenja Irske nije došlo, ali protestanti i katolici u toj graničnoj regiji Ujedinjenog Kraljevstva na irskom otoku postigli su primirje potpisivanjem Sporazuma na Veliki petak. Njime je dogovorena lokalna vlada u koju su uključeni i katolici i protestanti te je velik dio članova terorističkih skupina bio amnestiran, a iako i dalje ima napetosti između dviju skupina, rat je prestao.

'Važno je da se od 1998. godine do danas situacija jako smirila i ljudi ne žele povratak u stanje terorizma ili napetosti. To je usporedivo s Bosnom i Hercegovinom, gdje i jedna i druga i treća strana svašta govore, ali nema nijednog incidenta, takvog da bi netko napao ili pokušao novi rat', prokomentirao je Jović uspjeh tog sporazuma.

Dodao je, međutim, da bojazan uvijek postoji, a izlazak Britanije iz Europske unije otvorio je i pitanje koje se tiče samog konteksta mirovnog sporazuma.

Lažne glasine koje izazivaju strah: Povratak paravojski zbog migrantskih napada

Naime Britanija je ušla u EU s Irskom i jedan od argumenata za mir bio je da je ujedinjenje Iraca nebitno jer će se u Europskoj uniji brisati granice između dviju zemalja. Sada je situacija drukčija, a upravo je migrant koji je u Belfastu nožem teško ozlijedio britanskog državljanina (koji je izgubio oko) pokrenuo razgovor o granici između bivše i sadašnje članice EU-a.

'Pokazalo se da je napadač tražitelj azila koji je došao u Sjevernu Irsku preko Republike Irske, a prethodno iz Francuske. Sad se postavilo pitanje treba li pojačati kontrole te granice te spriječiti ulaz migranata iz jedne zemlje u drugu. Međutim puno više migranata došlo je iz Britanije preko Sjeverne Irske u Republiku Irsku, a koja govori da čak 80 do 90 posto tog kretanja zapravo ide iz Britanije prema Republici Irskoj. U Sjevernoj Irskoj živi samo 3,4 posto stanovništva koje nije bijelo – tamo ima 10 do 15 tisuća muslimana, što je oko 0,5 posto stanovništva. Realno gledano, tu ne postoji nikakva stvarna i velika opasnost', rekao je Jović.

Opet 'lojalisti' i 'unionisti'

Zbog napada nožem prosvjeduju i katolici i protestanti, no gledajući akcije protiv migranata u Belfastu i uništavanje javne imovine, u njima prevladavaju protestanti. Upitan je li moguće da ovi prosvjedi vrate Nevolje ili, s druge strane, ujedine katolike i protestante protiv migranata kao zajedničkog neprijatelja, naš sugovornik navodi da stvari mogu otići u oba smjera.

'Pojavile su se glasine da su se neki bivši pripadnici tih lojalističkih paravojnih jedinica iz redova protestanata pokušali ponovno naoružati da bi zaštitili građane od migranata. Ispostavilo se da je to laž, ali bio bi problem da se takve jedinice opet aktiviraju jer će se onda aktivirati i one katoličke, separatističke... Ako protestantski lojalisti koji misle da ih država ne štiti uzmu stvari u svoje ruke i kažu da je zato što je Sudanac došao iz Irske ta država na neki način kriva, onda se katolici i protestanti oko toga neće složiti te će nastati nova tenzija između dviju zajednica. Tako da je ključna stvar policije spriječiti da ova stvar eskalira', pojasnio je Jović potencijalni rizik koji bi tu regiju mogao vratiti u stanje građanskog rata.

Britanija se strahovito razvijala na migraciji i globalizmu

Dok Jović smatra da je taj scenarij, srećom, malo vjerojatan jer se ljudi ne žele vratiti u doba Nevolja, aktualni sentiment Britanaca protiv migranata i kulturnih manjina te osjećaj da su 'bijelci ugroženi' obilato koristi pobjednik lokalnih izbora Nigel Farage. Jović, koji je studirajući i putujući 16 godina boravio u Britaniji, zabrinut je da bi Farage drastično promijenio multikulturalni identitet koji je desetljećima definirao tu zemlju. Već sada kaže da je ona drukčija od one koje se osobno sjeća iz vremena socijaldemokratskog premijera Tonyja Blaira.

Farageova retorika da država ne štiti svoje građane, već strance, jako ga podsjeća na Trumpa. K tome, Britaniji predstoje još jedni, vrlo važni izvanredni lokalni izbori u mjestu Makerfield, u okolici Manchestera. Oni bi također mogli pokazati kako stoje laburisti uoči parlamentarnih izbora koji će se morati održati najkasnije 2029. godine.

'Na njima se natječe laburist Andy Burnham (koji trenutno u regiji šireg Manchestera obnaša dužnost sličnu županu u Hrvatskoj, op.a.) te je potencijalni kandidat za novog premijera i mogao bi izazvati Starmera, čija je popularnost trenutno vrlo niska i u tom smislu im je bitna pobjeda. U toj je izbornoj jedinici u zadnjih 120 godina uvijek pobjeđivala Laburistička stranka, a pojavljuje se i Farageov protukandidat. Prema zadnjim procjenama, rezultat će biti prilično tijesan', naveo je Jović.

Dodao je da je Farage pripadnik više klase koji zagovara stara britanska vremena i, poput Trumpa u SAD-u, ima veliku podršku radničke klase i nižih slojeva. Stoga smatra da bi on drastično preokrenuo Britaniju, inače jednu od predvodnica globalizacije.

'Britanija je podržavala imigraciju i na njoj se strahovito razvijala. Mislim, što bi bio London da nije kozmopolitski grad? Sada se povećao ne samobritanski nacionalizam, već prije svega engleski nacionalizam i taj populizam, dakle povlađivanje ljudima koji zapravo ne razumiju svijet i globalizaciju te ne podnose migrante niti bilo kakvu kulturnu interakciju', upozorio je Jović, podsjećajući da takvi sentimenti rastu i drugdje u Europi.

A što radi kralj Charles?

Zbog specifičnosti Sjeverne Irske, Farageov Reform UK nema svoje političare u tom dijelu Ujedinjenog Kraljevstva, ali ondje tijesno surađuje sa strankom protestantskog predznaka Tradicionalni glas unionista (TUV), koju vodi britanski parlamentarac Jim Allister. Između ostalog, ta se stranka protivi kvotama katolika i protestanata u Sporazumu na Veliki petak i umjesto toga želi mogućnost formiranja koalicije prema zajedničkom programu te tješnju suradnju s britanskom vladom, što bi išlo na ruku Farageu, za kojeg Jović kaže da ima 'britansko-englesko-nacionalistički program'.

'To bi sigurno izazvalo otpore, ne samo kod katolika u Sjevernoj Irskoj, nego sigurno i u Škotskoj. Mislim da se tu stvarno stvaraju mogućnosti za dodatne napetosti i pravne inicijative koje bi mogle dovesti u pitanje Ujedinjeno Kraljevstvo. Mislim da će Farage htjeti ojačati tu koheziju Ujedinjenog Kraljevstva i biti manje liberalan kada se radi o raznim autonomijama i novim referendumima o izlasku iz Britanije', procijenio je Jović.

Time bi Farageova pobjeda imala daleko veći utjecaj na zemlju od odnosa prema migrantima, čiju nepopularnost trenutno koristi. S druge strane, Britanija je monarhija, a iako se mnogima tako ne čini, kralj ima ustvari vrlo velike ovlasti. Bi li kralj Charles III. trebao reagirati kako bi smirio uzavrelu situaciju s migrantima, kako u Sjevernoj Irskoj, tako i u ostatku zemlje?

'Mislim da za sada situacija nije takva da bi zahtijevala njegovu intervenciju u unutarnjoj politici. Kralj i prethodna kraljica jako su se čuvali toga i rijetko koriste ovlasti. Ali kralj se pojavljuje kao simbol jedinstva zemlje i ako dođe do jako dramatične situacije, sigurno bi rekao nešto. Mislim da je jako dobro primljen njegov posjet Donaldu Trumpu i govor koji je održao u američkom Kongresu, što ga je prikazalo kao vještog i vrlo korisnog aktera, istaknuvši britansko prijateljstvo sa SAD-om, ali i razlike. U toj situaciji neizvjesnosti, posebno ako dođe do promjene vlasti, vidjeli smo da su neke zadnje vlade bile nepopularne. Ako sad dođe Farage, mislim da će ljudi htjeti neki element stabilnosti za koji pretpostavljam da bi ga kralj mogao dati svojim autoritetom', zaključio je Jović.