Ideja da Kanada postane pridružena članica Europske unije više nije samo tema akademskih rasprava. Nakon što je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen službeno pozvala Ottawu na tješnje povezivanje s EU-om, kanadski premijer Mark Carney poziv je prihvatio i tijekom govora u Europskom parlamentu predloženi model nazvao 'savezom za budućnost'
Vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić za N1 kaže da su o takvom modelu mjesecima vođeni ozbiljni razgovori, uključujući i među akademskim i stručnim krugovima.
„Mjesecima su o tome vođeni ozbiljni razgovori i u akademskim krugovima. Ja sam je čuo još prošle godine. O njoj se raspravljalo na razini stručnih skupina puno prije nego što se sada s njom izašlo van“, rekao je Avdagić.
Problem je, međutim, što Kanada prema sadašnjim pravilima ne može jednostavno postati punopravna članica EU-a.
vezane vijesti
„U punopravno članstvo Kanada ne može ući, barem ne pod sadašnjim normama članstva u EU-u. Zato se počelo govoriti o pridruženom članstvu“, objašnjava Avdagić.
Takav bi model zahtijevao rješavanje niza pravnih i političkih pitanja: nije jasno tko bi ga morao potvrditi, kako bi izgledao proces ratifikacije ni koja bi prava pridružena članica imala.
Trgovina, obrana, minerali i umjetna inteligencija
Kanadski premijer Mark Carney naglasio je da bi dublje partnerstvo s EU-om prvenstveno trebalo donijeti uzajamnu korist.
U središtu potencijalnog dogovora bili bi ključni minerali, obrana, umjetna inteligencija, energetska sigurnost, svemirske tehnologije i financijski sustavi.
Avdagić smatra da bi, kada bi se model doista realizirao, EU s pridruženim članicama poput Kanade, a možda jednoga dana i Australije ili Novog Zelanda, mogao dobiti znatno veću geopolitičku težinu.
Puno toga još nije definirano
Jedno od najvećih pitanja jest što bi Kanada zapravo dobila.
Bi li „pridruženo članstvo” uključivalo slobodniju trgovinu? Bi li građani Kanade i EU-a mogli lakše raditi i živjeti jedni kod drugih? Bi li Kanada sudjelovala u institucijama EU-a i imala utjecaj na donošenje odluka?
„Znači li to trgovinu bez ikakvih barijera, slobodu kretanja svih građana bez viznog režima, uspostavu nekakvog dodatnog Schengena...?“ pita Avdagić, ističući da trenutačno nema odgovora na ta pitanja.
Posebno je nejasno bi li pridružene članice mogle sudjelovati u donošenju odluka ili bi njihov status bio uglavnom ekonomski i politički. Ako bi se sva ta pitanja riješila relativno brzo, Avdagić kaže kako bi Europska unija s pridruženim članicama postala geopolitički div.
Europa traži nove partnere
Jedan od razloga za približavanje Kanade i EU-a, prema Avdagiću, svakako je promijenjeni odnos SAD-a prema svojim partnerima.
Kanada, EU i Australija tradicionalno su bliski američki saveznici, ali trgovinski pritisci i američka politika prema carinama potaknuli su ih na traženje većeg prostora za samostalno djelovanje.
Avdagić pritom naglašava da to ne bi nužno trebalo promatrati kao stvaranje bloka protiv SAD-a.
„I EU i Kanada i Australija voljni su ostati partneri s SAD-om. To je neupitno“, rekao je.
Prema njegovoj interpretaciji, riječ je prije o pokušaju da saveznici budu spremniji za situaciju u kojoj SAD dio svojih kapaciteta mora usmjeriti drugdje, primjerice prema Kini.
