Manje od dva tjedna nakon što je pokrenuo vojnu operaciju protiv Irana, predsjednik SAD-a Donald Trump daje do znanja da bi želio što prije okončati sukob. Razlog su rast cijena nafte, ali i sve glasniji pritisak dijela njegove političke baze koja strahuje od novog dugotrajnog rata na Bliskom istoku. No brzi kraj rata s Iranom nosi velike rizike za SAD i saveznike
Analitičari upozoravaju da bi prebrzo zaustavljanje borbi moglo imati ozbiljne posljedice za Sjedinjene Države i njihove saveznike, piše Wall Street Journal. Ako Iran izađe iz sukoba bez poraza, mogao bi zadržati velik dio svojih vojnih kapaciteta, ali i steći snažniji utjecaj nad globalnim energetskim tržištem.
Iranski dužnosnici poručuju da neće stati dok se ne postigne dogovor pod njihovim uvjetima – uključujući i zahtjev da Washington plati ratnu odštetu Teheranu.
Predsjednik iranskog parlamenta Mohammad-Bagher Ghalibaf izjavio je da Iran mora odgovoriti na napade kako bi spriječio buduće agresije.
vezane vijesti
U međuvremenu, američke snage i saveznici nastavili su vojne operacije protiv iranskih ciljeva, ali sukob još uvijek nema jasan ishod.
Hormuški tjesnac kao moćno oružje
Jedan od najvećih rizika povezan je s kontrolom nad Hormuškim tjesnacem, ključnim pomorskim prolazom kroz koji prije sukoba prolazilo oko 20 posto svjetske opskrbe naftom.
Iran i dalje raspolaže značajnim brojem projektila kratkog dometa, dronova i pomorskih mina. Time bi mogao učiniti plovidbu tankera kroz Hormuški tjesnac previše opasnom i praktično blokirati izvoz nafte i plina iz Perzijskog zaljeva.
Analitičar Andrew Tabler iz Instituta za Bliski istok u Washingtonu upozorava da bi čak i oslabljeni iranski režim mogao zadržati snažnu polugu utjecaja na globalno tržište energije.
Situaciju dodatno komplicira činjenica da Iran dopušta nekim državama, poput Kine, da i dalje preuzimaju naftu iz regije, dok drugim zemljama to otežava.
Moguća eskalacija na kopnu
Vojni stručnjaci upozoravaju da bi potpuno otvaranje Hormuškog tjesnaca moglo zahtijevati kopnenu operaciju kako bi se preuzela kontrola nad iranskom obalom. Takav scenarij značio bi veliku eskalaciju sukoba i potencijalno znatno veće američke gubitke.
Istodobno, američka vojna operacija pomno se promatra i izvan Bliskog istoka, osobito u Aziji. Saveznici poput Japana, Južne Koreje i Tajvana pažljivo prate kako Washington reagira na iranski otpor.
Analitičari upozoravaju da bi povlačenje SAD-a bez jasne pobjede moglo potaknuti sumnje u američku sposobnost odvraćanja protivnika.
Opasnost od utrke u nuklearnom naoružanju
Dodatni problem predstavlja iranski nuklearni program. Iran i dalje posjeduje zalihe uranija obogaćenog na oko 60 posto čistoće – razinu koja je blizu onoj potrebnoj za proizvodnju nuklearnog oružja.
Prema riječima stručnjaka Erica Brewera iz Inicijative za nuklearnu prijetnju, takva situacija nosi dvostruki rizik: Iran bi mogao imati i tehničku mogućnost i još snažniji motiv da razvije nuklearno oružje.
Uništavanje tih zaliha, upozoravaju analitičari, moglo bi zahtijevati i kopnenu vojnu operaciju, jer zračni i pomorski napadi imaju ograničen učinak protiv duboko ukopanih objekata.
Zaljevske monarhije pod pritiskom
Najveći teret mogućih posljedica rata mogli bi osjetiti američki saveznici u Perzijskom zaljevu. Strahuje se da bi Iran mogao nastaviti povremene napade kako bi zastrašio bogate naftne monarhije i natjerao ih da ograniče suradnju sa Sjedinjenim Državama.
Iako javno ne kritiziraju Washington, mnogi regionalni čelnici navodno su nezadovoljni činjenicom da su uvučeni u sukob. Njihove države uvelike ovise o američkim sustavima protuzračne obrane, što ih čini posebno ranjivima u slučaju novih napada.
Analitičari upozoravaju da bi preživljavanje iranskog režima nakon rata moglo potaknuti duboku diplomatsku frustraciju u odnosima između zemalja Zaljeva i Sjedinjenih Država.
