Zaštita autorskih prava u doba interneta i njegovog rapidnog razvoja jedan je od najvećih problema s kojim se susreću njihovi vlasnici, autori, izdavačke kuće, producenti i ostali koji sudjeluju u stvaranju raznih djela koja su najčešće 'žrtve' piraterije.

Glazbena i filmska industrija već godinama upozoravaju na gubitke i štetu zbog sadržaja koji se ilegalno skida i dijeli putem interneta, što je dovelo do donošenja raznih zakona kojima se piratstvo pokušava smanjiti, jer njegovo sprečavanje ipak traži daleko veći angažman i puno više novca.

Ni Hrvatska nije iznimka. Kod nas je zaštita autorskih prava regulirana Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima, po kojem je zabranjeno skidanje nelegalne glazbe i filmova s interneta.

No, za razliku od većine zemalja u Europi u kojima se zakon o autorskim pravima krši čak i kopiranjem legalno kupljene glazbe na neki drugi medij ili uređaj, pa je tako nezakonito s originalnog CD-a prebaciti glazbu u iPod, u Hrvatskoj je to dozvoljeno.

Hrvatski korisnici koji su legalno nabavili neki filmski ili glazbeni sadržaji isti mogu, ali samo za vlastitu upotrebu, kopirati na CD, DVD ili mp3 player, a neke od rijetkih europskih zemalja koje imaju istu praksu su Nizozemska i Luksemburg.

Neke europske zemlje najavile su kako će i one zakonom odrediti da korisnici mogu kopirati legalan sadržaj, ali isključivo za osobnu upotrebu i neće ga smjeti dati nekom drugom.

Kršenje zakona o autorskim pravima u Hrvatskoj se kažnjava novčano (kazne ovise o slučaja do slučaja) te zatvorskom kaznom do tri godine.

Dosad su u Hrvatskoj kaznene prijave najviše puta bile podnesene zbog skidanja ilegalnih računalnih programa i ilegalne glazbe. U posljednje dvije do tri godine u Hrvatskoj se godišnje u prosjeku podnese pedesetak kaznenih prijava zbog skidanja ilegalnog sadržaja s interneta.

Legalan pristup smanjit će piratstvo

Glazba je definitivno na najjačem udaru pirata, a nakon što Hrvatska uđe u EU, neke stvari će se zasigurno promijeniti. Ipak, dobar dio će i dalje ovisiti o našem zakonodavstvu.

'Ulaskom u EU Hrvatska neće morati donositi nikakve nove zakone, barem ne u nekom kratkom roku. Zato će se početi mijenjati njihova primjena s obzirom na nove direktive koje će tek uslijediti. No to bi se dogodilo i da ne uđemo, budući da je Hrvatska već ionako prihvatila europski pravni poredak u pogledu intelektualnih prava.

U pogledu primjene može se očekivati da bi Hrvati možda mogli u kraće vrijeme početi pristupati globalnim, ponajprije europskim streaming i download servisima, pa će se izgubiti paradoksalna situacija gdje je zabranjen nedopušten download, a onaj legalan je onemogućen krajnje segregacijskom politikom nositelja prava', objašnjava Ozren Kanceljak, prvi direktor ZAMP-a i jedan od inicijatora postavljanja Zakona o autorskim pravima u Hrvatskoj.

Kanceljak pojašnjava kako je za piratstvo dobrim dijelom kriva i sama glazbena industrija, koja je nametnula određene poslovne modele koji nimalo ne odgovaraju vremenu u kojem živimo.

Hrvati u neravnopravnom položaju

Prije svega se to odnosi baš na hrvatsko tržište, na kojem još uvijek nije uveden kvalitetan izbor legalnog skidanja i streaminga glazbe, već su domaći ljubitelji glazbe 'osuđeni' na skuplje varijante, odnosno kupovinu CD-ova koji koštaju višestruko više od digitalnih albuma s, primjerice, iTunesa.

'Prošle godine je prvi put, nakon gotovo 20 godina, zabilježen globalni porast prometa u glazbenoj industriji, i to u vrijeme opće recesije. Porast je koincidirao s velikim rastom i dostupnošću digitalnih servisa koji omogućuju legalno skidanje glazbe, što je znatno usporilo piratizaciju.

Kod nas i dalje ljudi ne mogu kupiti jednu pjesmu, već moraju ići u dućan kupovati CD. Mogu kupovati playere, spajati se mobilnim telefonima ili laptopima na internet, ali ne mogu legalno kupiti ono što žele po istim cijenama kao i bilo koji drugi stanovnik zapadne Europe, pa onda dolaze do glazbe na drugi način.

Paradoksalno je da je ista situacija i s domaćim repertoarom. Velika većina domaćeg repertoara se nalazi na Amazonu ili iTunesu, kao i na drugim servisima, ali njima hrvatski građani ne mogu pristupati.

Dok se ne uspostavi pravičan pristup materijalu, mislim da je, blago rečeno, nepristojno pričati o velikoj piratizaciji.

Upravo nositelji prava, kako strani tako i domaći, nisu napravili dovoljne napore da zadovolje kupce u vremenu i prostoru u kojemu živimo', ističe Kanceljak.

Bez dramatičnih promjena

Ulaskom Hrvatske u EU u prvo se vrijeme neće dogoditi nikakve dramatične promjene vezane uz borbu protiv piratstva. Hrvatska će nastaviti djelovati prema svojim zakonima kao i ostale zemlje Unije.

Zajednički zakoni po pitanju autorskih prava još uvijek su komplicirani za donošenje, jer se svakom zajedničkom zakonu u pravilu odupire najmanje jedna zemlja.

Osim toga, ono što vjerojatno zanima mnoge, hrvatski pirati neće biti ništa lakše ili teže dostupni europskim zemljama nego dosada.

'Domaći pirati neće biti ništa lakša meta nego dosada. Hrvatska nema u svojim odredbama nikakve korake prema kojima bi IP provideri trebali provoditi zaštitu autorskih i srodnih prava.

Ta praksa je i inače vrlo kontroverzna i vrlo malo zemalja je koristi. Čak i one koje su je najavile odustaju ili odgađaju njezinu primjenu. Problem je naime u tome tko treba podnositi troškove tog postupka.

Ipak, za sada to nisu kod nas otvorena pitanja. IP provideri bi se tome i u nas jako opirali, baš kao i u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Belgiji ili u drugim zemljama.

Pored toga, postoji velika konkurencija prava, a posljednji trendovi suda u Strassbourgu daju prednost pravu na privatnost korisnika u odnosu na prava nositelja autorskih prava prema kojemu su svi krivi dok se ne dokaže suprotno. Uostalom, zato i nije nikada došlo do primjene ACTA-e', zaključuje Kanceljak.

Ukratko, pravo na privatnost korisnika toliko je raširena u europskom zakonodavstvu da će se prije dogoditi da bi mnogi vlasnici autorskih prava u Hrvatskoj mogli ostati iznenađeni koliko će biti teško pirate dovesti pred sud, naročito one manje koji obzirom na količinu ilegalno skinutog sadržaja mogu od beskraja tvrditi kako je to za njihovu osobnu upotrebu.

Pored toga, ukoliko se prekrše zakoni o zaštiti privatnosti i ispostavi se da su nečije internetske aktivnosti bile nezakonito praćene, sve optužbe padaju u vodu.

Pitanje provedbe zakona

Podsjetimo još jednom kako je Europski parlament glatko odbio donošenje i primjenu kontroverzne ACTA-e u ljeto prošle godine, i to s objašnjenjem da taj zakon ugrožava osnovna ljudska prava i slobode Europske unije.

Nakon odbijanja da se usvoji ACTA Europski parlament je najavio da u budućnosti neće prihvatiti nijedan sličan zakon.

I kako se ipak čini da ćemo u borbi protiv pirata morati još neko vrijeme koristiti isključivo vlastite resurse, ostalo je još jedno neodgovoreno pitanje, a to je učinkovitost već postojećih zakona.

'Značajna promjena dogodila se početkom ove godine kada su na snagu stupile izmjene Kaznenog zakona koje obuhvaćaju kaznena djela protiv intelektualnog vlasništva kojim se kriminaliziraju određene povrede prava intelektualnog vlasništva.

Uvedena su nova kaznena djela: nedozvoljena uporaba autorskog djela ili izdvedbe umjetnika izvodača i povreda drugih autorskom srodnih prava.

To svakako predstavlja značajniji iskorak, no ono što je ipak najbitnije je čim kvalitetnija provedba zakona jer će on u suprotnom ostati samo mrtvo slovo na papiru', navodi Mario Ljubić iz Continental filma.