Nakon osam godina razvoja igre, na kojoj su radila samo dva developera, nastavak relativno nišne, ali popularne grafičke avanture 'Tormentum' konačno je izašao. Iako se ne smatram najvećim ljubiteljem tog žanra, s ponosom ga i danas držim jednim od najvećih utjecaja na moje odrastanje kao gejmera, većinom kroz prizmu Lucasartsovih i Sierrinih uradaka.

Iako grafičke avanture u posljednje vrijeme doživljavaju svojevrsnu silaznu spiralu, naslovi poput 'Tormentuma 2' podsjetnik su da među današnjim igračima videoigara postoji određena doza interesa za klikanjem i lovom na piksele.

Novi uradak poljskog tima OhNoo Studio svoju inspiraciju ponosno nosi. Od surealne noćne more 'Dark Seeda' i 'I Have No Mouth and I Must Scream', do opširnog umjetničkog opusa H.R. Gigera i nešto manje razvikanog, ali po meni čak boljeg slikara Zdzisława Beksińskog, 'Tormentum 2' stavlja nas u cipelice otuđenog umjetnika Davida.

David, naime, ima problemčić jer ga u ne tako dalekoj budućnosti proganjaju noćne more o tajnovitom kovčegu, a nimalo mu pritom ne pomaže skoro manična opsesija izradom njegova magnum opusa: bizarnog virtualnog svijeta koji reflektira njegove snove i patnju.

Nedugo nakon početka igre, naravno, stvarnost i san počinju se miješati i naš David završi u svijetu koji je pokušao stvoriti. Metaforama isprepletena noćna mora, sačinjena od preko petsto rukom crtanih soba, krajobraza i zumiranih ilustracija, stvara mozaik urušenog i bizarnog svijeta oživljenog vrlo prikladnom glazbenom pozadinom. Mehanički gledano, 'Tormentum 2' iz petnih žila nastoji pomoći pri rješavanju brojnih slagalica, ali igrač ne osjeća kao da ga se smatra glupanom.

Poanta svih igara sa slagalicama je, na koncu, da se osjećate strašno pametno kad do rješenja dođete bez guglanja, a 'Tormentum 2' radi to dosta dobro. Da, hrpa slagalica elegantno skliže u apstraktne bizarluke, no čak i oni najčudniji nisu nešto na čemu sam se predugo zadržavao.

Jedini problem kod većine slagalica je to što im nisam pristupio na način na koji je igra 'očekivala'. Primjerice, na početku ćete naići na pukotinu u zidu iza koje se nalazi ključni predmet – prvo razbijanje zida obavio sam klikom na samu rupu, no nakon što se otvorila, za dodatno razbijanje tražilo se da kliknem na isto mjesto, makar je pukotina bila šira.

Mada ovo zvuči dosta trivijalno, ima dosta trenutaka u kojima zapnete zbog svega osim poteškoća s rješavanjem samih slagalica. Čak imate i mali notes u kojem vam se jasno daje do znanja na koji dio scene treba obratiti pažnju i kako lakše riješiti slagalicu.

S druge strane, većina puzzleova više služi kao blaga prepreka nego razlog da posegnete za rješenjima na internetu. Jedini pravi izazov bio je ne ispasti kompletno đubre zato što neke moje nesmotrene odluke dovode do smrti drugih likova u igri.

Naime 'Tormentum 2', kao i njegov prethodnik, ima internu 'karmu' i ako želite najbolji kraj, morat ćete osigurati da prežive svi vaši dobronamjerni saveznici. Ovo obično znači rješavanje dodatnih slagalica, no kao što sam već rekao, igra nije pretjerano teška, tako da to ne predstavlja neki ozbiljan problem.

Što se same priče tiče, moram priznati da me nije baš izbila iz cipela, makar je bila dovoljno zanimljiva i rješavao sam slagalice samo da bih vidio što će se sljedeće dogoditi. Grafika je, u drugu ruku, jako lijepa. Točno se vidi da su scene crtane rukom i trud koji je unesen u stvaranje ovog naslova, pogotovo s obzirom na broj ljudi koji su radili na njemu, zaslužuje svaku zamislivu pohvalu.

Uz sve navedeno, zaključak je više stvar osobnog ukusa nego temelj za kritiku same igre. Riječ je o zabavnom uratku s vrlo maštovitom grafikom, jednostavnim slagalicama i pristojnom pričom. Bih li opet proigravao cijelu igru samo da vidim kakav bi bio 'dobar' kraj? Vjerojatno ne, no to je više stvar mojeg zamora cijelim žanrom nego neke konkretne kritike autorima. Ako ste fan starih point and click avantura i slike H.R. Gigera vam golicaju maštu, igrajući 'Tormentum 2' definitivno ne možete pogriješiti.