Znanstvenici NASA-e upozorili su da bi neki mikrobi koje su u svemir donijeli ljudski istraživači, mogli preživjeti u zaštićenim, sjenovitim područjima blizu Mjesečevog Južnog pola.

Kako ističu u istraživanju objavljenom u časopisu Science Advances, koliko god vremena astronauti i njihova oprema proveli u izolaciji prije lansiranja u svemir, neizbježno će sa sobom ponijeti i mikrobe.

Naime, u prosjeku, oko milijun bakterija živi na svakom dijelu kože veličine promjera olovke. Neki od tih organizama mogu 'pobjeći' iz svemirskih odijela i staništa u svemirski okoliš. Činjenica da bi ljudi mogli donijeti 'život' na Mjesec, stvara poseban izazov za znanstvenike koji se nadaju proučavanju drevne geologije i potencijalne biologije Mjeseca, ali i Marsa.

Istovremeno, istraživači smatraju da bi Mjesec mogao poslužiti i kao vrijedan prirodni laboratorij, jer bi pažljivo nadzirana područja na Mjesecu mogla omogućiti znanstvenicima da testiraju stvarne granice preživljavanja mikroba, u uvjetima kakvi ne postoje na Zemlji.

Mjesec kao jedinstveni laboratorij

Ali, prije nego što takvi eksperimenti započnu, istraživači moraju povući jasnu liniju - što je na Mjesecu bilo prije ljudi, a što su ljudi tamo donijeli.

'Moramo razumjeti što je bilo tamo prije nas, jer kada odemo na Mars tražiti znakove života izvan našeg planeta, htjet ćemo biti sigurni da to nisu stvari koje smo mi donijeli', rekao je Andrew Needham, koautor rada sa sjedištem u NASA-i Goddard i znanstvenik za kontrolu kontaminacije uzoraka s Mjeseca na projektu Artemis.

NASA može smanjiti biološku kontaminaciju robotskih svemirskih letjelica zagrijavanjem na više od 200 stupnjeva Celzija. Taj pristup nije moguć za misije s posadom, što znači da mikrobna kontaminacija postaje mnogo složeniji problem kada astronauti istražuju Mjesec.

Zato je, ističe se u istraživanju, prije svega ključno utvrditi gdje bi mikrobi mogli preživjeti. A preživjeti ne znači da je organizam sposoban rasti ili se razmnožavati, već ostati živ barem jedan Zemaljski dan na Mjesečevom polu.

Niski kut pod kojim Sunčeva svjetlost dopire do Mjesečevih polova znači da rubovi kratera, planine, grebeni, pa čak i male površinske izbočine mogu u potpunosti blokirati Sunčevu svjetlost na pojedinim područjima. Rezultat je takvog reljefa, mozaik prošaran zasjenjenim područjima koja mogu ostati izuzetno hladna, ali i zaštiti molekule i potencijalne mikroorganizme od štetnog zračenja.

Iznenađujući rezultati

Kako bi ispitali koji bi mikroorganizmi mogli preživjeti u takvim područjima, istraživači su odabrali mikroorganizme pronađene tijekom svemirskih misija, ali i mikrobe koji se obično povezuju s ljudima - Aspergillus niger, Bacillus subtilis, Staphylococcus aureus, Deinococcus radiodurans i nekoliko vrsta Fusarium.

Znanstvenici su modelirali uvjete na tri lokacije u blizini Mjesečevog Južnog pola, na temelju podataka koji su ranije prikupljeni o nadmorskoj visini i temperaturi te količini zračenja koje tamo dopire. Identificirali su 'niše preživljavanja' u kojima i mikroorganizmi mogli preživjeti.

Rezultati su ih iznenadili.

Gljivica Aspergillus niger, koja obično raste u toplim, vlažnim okruženjima poput kupaonica, sustava grijanja, ventilacije i klimatizacije, pokazala se posebno otporna na UV zračenje. Preživjela je dulje nego što su znanstvenici očekivali. No, naglašavaju da preživljavanje nije isto što i napredovanje. Neki mikrobi mogu ostati uspavani u zaštićenim područjima blizu Južnog pola i potencijalno zakomplicirati buduća znanstvena istraživanja, ali nema dokaza da Mjesec pruža uvjete potrebne za njihov rast i razmnožavanje kao što je, primjerice, tekuća voda.