Betelgeuse, jedna od najsjajnijih zvijezda na noćnom nebu posljednjih mjeseci ponovno postupno gubi sjaj. Crveni superdiv u zviježđu Oriona već je dugo poznat po promjenama svjetline, no astronomi sada imaju sve više dokaza da u toj priči važnu ulogu ima i druga zvijezda-pratilja koja kruži vrlo blizu njega, prolazeći pritom kroz njegove vanjske atmosferske slojeve.

Promjene sjaja Betelgeusea posljedica su nekoliko različitih procesa. Zvijezda se prirodno širi i skuplja, izbacuje velike količine plina i prašine, a njezinu atmosferu remeti i gravitacijski utjecaj manje zvijezde. Astronomi pokušavaju razdvojiti te pojave kako bi objasnili zašto Betelgeuse ponekad naglo potamni, a zatim ponovno postane sjajniji.

Divovska zvijezda promjenjivog sjaja

Betelgeuse je crveni superdiv u zviježđu Oriona, udaljen oko 650 svjetlosnih godina od Zemlje. Iako se svrstava među crvene zvijezde, golim okom najčešće izgleda narančasto ili zlatnonarančasto. Riječ je o jednoj od najvećih i najsjajnijih zvijezda te vrste u našoj galaksiji.

Njezina promjenjiva svjetlina poznata je još od 19. stoljeća. Britanski astronom John Herschel prvi je sustavno zabilježio njezine promjene 1836. godine. Betelgeuse se ponaša poput golemog srca koje se širi i skuplja, a taj proces traje približno 430 dana. Kada se zvijezda širi, njezini se vanjski slojevi hlade i ona izgleda tamnije. Kada se skuplja, zagrijavaju se i ponovno postaje sjajnija. Promjene su dovoljno izražene da se mogu pratiti i golim okom. U travnju 2023. Betelgeuse je dosegnuo prividnu magnitudu nula, čime je po sjaju bio usporediv sa zvijezdom Vegom. U razdobljima najmanjeg sjaja može pasti do magnitude 1,2 i izgledati približno tri puta slabije.

Međutim, ciklus od 430 dana nije jedini ritam u Betelgeuseovom ponašanju. Astronomi su uočili i mnogo dulji ciklus, koji traje približno 2100 dana, odnosno gotovo 5,8 godina. Upravo je taj dugotrajni obrazac desetljećima predstavljao zagonetku.

Zvijezda pratilja koja prolazi kroz atmosferu

Astronomi su dugo pretpostavljali da bi dugotrajne promjene sjaja mogle biti povezane s drugom zvijezdom koja kruži oko Betelgeusea. U siječnju 2026. istraživači su objavili nove dokaze o njezinu postojanju i utjecaju na atmosferu crvenog superdiva.

Zvijezda pratilja nazvana je Siwarha, što na arapskom znači 'njezina narukvica'. Njezina putanja prolazi vrlo blizu Betelgeusea, kroz njegovu prostranu vanjsku atmosferu. Dok se kreće kroz plin koji je izbacio crveni superdiv, njezina gravitacija stvara gusti trag materijala, svojevrsni svemirski val koji se širi kroz atmosferu zvijezde. Istraživači su taj trag uspjeli detektirati analizom promjena u svjetlosti Betelgeusea tijekom gotovo osam godina. U istraživanju su koristili podatke NASA-ina svemirskog teleskopa Hubble i zemaljskih zvjezdarnica, a rezultati upućuju na to da pratilja utječe na strujanje plina, zvjezdane vjetrove i gubitak mase Betelgeusea.

Dodatne dokaze donijela su opažanja objavljena u srpnju 2026. Astronomi su pomoću Vrlo velikog teleskopa Europskog južnog opservatorija (VLT) dobili dosad najjasniju snimku objekta za koji smatraju da je zvijezda pratilja Betelgeuse B. Time je potraga za mogućim pratiteljem, koja traje približno stoljeće, dobila snažnu potvrdu. Nova opažanja upućuju na to da je pratilja masivnija nego što se ranije pretpostavljalo – ona ima oko dva do tri puta veću masu od Sunca.

U listopadu 2026. objavljeni su i rezultati opažanja radioteleskopa ALMA i VLA koji dodatno podupiru pretpostavku da pratilja remeti atmosferu Betelgeusea. Istraživači su analizirali mjerenja prikupljena od 2021. do 2026. godine na različitim frekvencijama te uočili da se oblik atmosfere mijenja ovisno o položaju pratilje u njezinoj orbiti: izgleda izduženije kada je pratilja u jednom dijelu putanje, a zaobljenije kada prolazi ispred ili iza glavne zvijezde.

Pratilja se na tim radiopromatranjima ne vidi izravno, ali promjene u atmosferi odgovaraju njezinom očekivanom kretanju. Istraživači ističu da će biti potrebna dodatna opažanja kako bi se potvrdili svi detalji njezina utjecaja. 

Novo zatamnjenje i usporedba sa zvijezdom Aldebaran

Betelgeuse je posljednjih mjeseci ponovno izgubio dio sjaja. Od kolovoza 2026. njegova je prividna magnituda pala s približno 0,5 na 0,95, zbog čega sada izgleda nešto tamnije od Aldebarana, narančaste zvijezde u zviježđu Bika. Astronomi smatraju da bi novo zatamnjenje moglo biti povezano s procesima koji se ponavljaju tijekom dugotrajnog ciklusa, uključujući utjecaj pratilje Siwarhe. Ipak, sama promjena sjaja nije dovoljna da bi se utvrdio njezin točan uzrok.

Aldebaran promatračima može poslužiti kao orijentir promatračima koji žele usporediti dvije zvijezde. Obje su narančaste i na nebu se nalaze relativno blizu jedna drugoj. Betelgeuse označava desno rame Oriona, dok se Aldebaran nalazi u zviježđu Bika, na jednom kraju zvjezdane skupine Hijade koja oblikuje prepoznatljiv oblik slova V.

Veliko zatamnjenje iz 2019. i 2020. godine

Najdramatičniju promjenu Betelgeuse je doživio krajem 2019. i početkom 2020. godine. U tom razdoblju izgubio je više od dvije trećine svojeg uobičajenog sjaja, a prividna magnituda pala mu je s približno 0,5 na 1,7. Događaj je dobio naziv Veliko zatamnjenje. Neobična promjena potaknula je nagađanja da bi zvijezda mogla biti pred eksplozijom supernove. Betelgeuse će doista završiti život takvom eksplozijom, no kasnija istraživanja pokazala su da tada nije bila pred neposrednim kolapsom.

Objašnjenje Velikog zatamnjenja pronađeno je analizom podataka teleskopa Hubble i zemaljskih zvjezdarnica. Betelgeuse je izbacio golem oblak vrućeg plina koji se udaljavao od zvijezde i postupno hladio. Dio materijala kondenzirao se u čestice prašine, a oblak je zaklonio dio svjetlosti koja je dopirala do Zemlje.

Taj je proces odvijao istodobno s redovitim ciklusom pulsiranja zvijezde. Hlađenje njezinih vanjskih slojeva dodatno je pogodovalo stvaranju prašine, pa je kombinacija izbačenog materijala i promjena temperature dovela do izrazito velikog pada sjaja.

Što nam Betelgeuse može otkriti?

Novi podaci pokazuju da se promjene sjaja Betelgeusea ne mogu objasniti jednim uzrokom. Redovito pulsiranje, izbacivanje plina i stvaranje prašine te gravitacijski utjecaj zvijezde pratilje djeluju na različitim vremenskim skalama i mogu se međusobno preklapati, piše Space.

Proučavanje Betelgeusea astronomima je važno i zbog razumijevanja posljednjih faza života masivnih zvijezda. Crveni superdivovi postupno ispuštaju materijal u svemir, a njihova se atmosfera i okolni prostor mijenjaju pod utjecajem unutarnjih procesa i zvijezda pratitelja.

Betelgeuse će jednoga dana eksplodirati kao supernova, no nema dokaza da bi se to trebalo dogoditi uskoro. Prema sadašnjim procjenama, do eksplozije bi moglo proći još najmanje nekoliko desetaka tisuća godina, a možda i znatno dulje. Za sada astronomima ostaje promatrati njezine promjene i pokušati razjasniti kako se u njima isprepliću različiti procesi.