Ovih dana Pete Eckert je opet osvanuo na naslovnicama medija, zahvaljujući suradnji s Volkswagenom. Slijepi fotograf radio je na reklamnoj kampanji tog automobilskog diva i fotografijama automobila Arteon izazvao fenomenalne reakcije diljem svijeta. Što je bitnije, oslikavanjem vozila svjetlom kroz sve detalje, Eckert je stvorio nešto što bi klasični fotografi zapravo i previdjeli ili uzeli zdravo za gotovo. 

Autoindustrija u posljednje vrijeme igra na emocije i priču koja daleko nadilazi ono što može pružiti tek osjetilo vida. Teško se ne prisjetiti i slučaja kada je Volvo za svoj model S60 iz 2011. godine radio sa slijepim umjetnikom Esrefom Armaganom. Kako je to uopće moguće? Pa, marketinški stručnjaci su shvatili da oblici vozila moraju ponuditi nešto više od parade za zdrave oči. Vozila moraju asocirati, pozivati na ispitivanje svim osjetilima, kako bi 'vizija' bila kompletna. Eckert je u razgovoru za tportal objasnio i proces kojim stvara fotografije te neke detalje iz svog života.

Kako vaša vizija uopće funkcionira?

Razmislite o svojim kapacitetima. Kada se oduzme osjetilo vida, nije stvar u tome da se ostala osjetila samo pojačaju. Neiskorišteni optički korteks ima sposobnost da se prespoji i donese više snage ostalim osjetilima. Ljudima znam reći da ja nisam oštećena vida, ja sam poboljšan u smislu zvuka i dodira. Osjetilo vida zapravo nam na neki način maskira potencijal koji imaju sva druga osjetila. Zbog toga ljudi koji se fokusiraju isključivo na vid, imaju problema s praćenjem slijepih u osjetilima sluha i dodira.

Oslanjate li se, pored drugih osjetila, i na svoja sjećanja ili... ?

Oslanjam se isključivo na svoja druga osjetila. Ona mi jedina omogućuju da stvaram slike. Sjećanja i dodir mi, pak, omogućuju da napravim punu sliku u glavi. Zapravo, tražim metafore sljepila. Grafički interpretiram ono što mi druga osjetila stvaraju u glavi. Kako ne mogu vidjeti isprintanu sliku, uspoređujem svoje sjećanje na događanje u kojem sam snimio sliku s glasovnim opisom ljudi koji su vidom mogli tome svjedočiti. Nerijetko znam pitati i više osoba da mi opišu stvari na svoj način, čisto kako bih imao potpuniju sliku. 

Nema tu 'mišićne memorije'. Koristim vještine sljepila, no na ekstremnoj razini. Koristim što god više informacija mogu skupiti kako bih izradio sliku za sebe. Fotoaparat mi osigurava metodu kojom tu sliku za sebe mogu pretočiti u onu za svijet koji vidi.

Kako ste se uopće našli u svijetu fotografije?

Prije 30-ak godina obolio sam od stanja retinitis pigmentosa. Doktori su mi rekli tek da nema lijeka te da ću s vremenom potpuno izgubiti vid. Nakon više godina shvatio sam da vid odlazi jako brzo te da moram naći nešto čime ću se baviti dalje. Stolarstvom i oblikovanjem drveta nisam mogao zaraditi za život nakon gubitka vida. 

Spletom okolnosti za vrijeme spremanja otvorio sam ladicu u kojoj se nalazio stari fotoaparat, koji je pripadao punici koja je preminula par godina ranije. Zahvaljujući ženi Amy, upoznao sam se bliže s tim Kodakom iz 50-ih godina prošlog stoljeća i posebno se fascinirao infracrvenom opcijom na fotoaparatu. O fotografiji nisam znao ništa, no pomislio sam kako bi bilo zgodno da slijepac radi fotografije u nevidljivom dijelu spektra! I tako je sve počelo...

Na mojim internetskim stranicama imate detaljniju priču. Ono što, pak, nećete naći na webu, zapravo je to da bih se bavio nekom vrstom umjetnosti neovisno o tome koliko sam zdrav ili oštećen za neko osjetilo. 

Ostavili ste jasan utisak na svijet fotografije i šire. Jeste li ikad očekivali da ćete postati popularni fotograf i umjetnička inspiracija drugima?

Želim učiniti nešto dobro. Ako se zdravi ljudi upitaju o mogućnostima onih koji su zdravstveno ograničeni i jesu li ih podcijenili, napravio sam napredak. Nije mi se svidjelo biti bez osjetila vida. Radio sam na tom da optički korteks istreniram tako da stvaram slike u glavi. Iskoristio sam i razne tehnike poput borilačkih vještina i fotografije kako bih stalno trenirao um i rad u stvarnom vremenu. Što se umjetnosti tiče, imam i drugih vještina. Mogao bih biti i kipar, na Umjetničkom institutu u Bostonu treniran sam u Rodinovu stilu. 

Da se primijetiti da su vam fotografije neobična igra svjetlosti i tame - vrlo prepoznatljive i stvaraju vrlo neobične osjećaje. Posebno su upečatljive crno-bijele i bilo je vrlo zanimljivo vidjeti da ste se s VW Arteonom zaigrali u boji.

Da, igranje s tamom i svjetlom je osnovna ideja, uz praćenje oblika. No nije mi palo posebno na pamet neke od svojih radova u boji prebaciti u crno-bijele varijante, iako je to danas u svijetu digitalnog vrlo lako. Vjerojatno ću još više probati prebacivanje s crno-bijelim filmom i filmom u boji. 

Sve što radim prethodno unaprijed zamislim. Tako da nešto osnovno poput odabira crno-bijelog ili boje, tehnike i veličine, to se nalazi na samom začetku zamišljanja gotove slike. 

Kako li ste samo uspjeli ocrtati linije Arteona! Klasične promo fotografije su... pa, klasične - no vaš rad potpuno drugačije ističe figuru vozila. To vam je bio prvi projekt vezan uz automobile?

Jesam li to uspio prenijeti metaforu sljepila? U zamišljanju koje sam spomenuo, uvijek razmatram što je moguće i kako mogu učiniti nemoguće kroz fotografiju - kako mogu staviti 'otiske sljepila' na gotovu sliku.

Da, Arteon je inače prvi automobilski foto-projekt na kojem sam radio.

Jesu li vam kreativci iz VW-a prepustili apsolutnu kontrolu nad projektom?

Kroz marketinšku agenciju ponudio sam neke svoje ideje te oblikovao stvari prema povratnim informacijama. No u praksi sam mogao činiti što god sam htio s automobilom. 

Planirate li još sličnih projekata?

Svakako bih to volio, snimiti još automobila - ovo je bilo iznimno zabavno. 

Poznati ste u svijetu profesionalne fotografije. No preferirate li da vas se naziva fotografom ili konceptualnim umjetnikom, kako navodite na svojim stranicama? Možete li nam reći nešto više o tome, što ste htjeli reći?

Sebe nazivam slijepim vizualnim umjetnikom. Učen sam u drugim segmentima umjetnosti i jednostavno volim stvarati i raditi s idejama. Umjetnost predstavlja otvorena vrata za one s invaliditetom kojima su brojna druga vrata zatvorena.